Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

24. studeni 2017.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 43

Katolički tjednik br. 43

Sarajevo, 24. listopad 2017.

Katolički tjednik

Okupatori i prijatelji

Čovječanstvo je kroz cijelu svoju povijest obilježeno mnogovrsnim borbama. Neke su prolaznoga karaktera premda bivaju s civilizacijskim „tektonskim poremećajima“, a neke su trajne. Jedna od onih koju bismo jamačno mogli naći i kod pećinskoga čovjeka, pa sve do danas, jest pitanje nasljedstva i imovinskopravnih odnosa. Koliko je to tegobno i problematično, možemo uočiti i na biblijskom primjeru kada mladić dolazi Isusu s molbom: „Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu“, a On mu – ne dopuštajući da bude uvučen u taj svijet spletkarenja i najjadnijih ljudskih radnji – odgovara: „Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?“ Nasuprot tomu daje pouku: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje“ (usp. Lk 12,13-15). No, čovječanstvo današnjice uporno sve svoje snage usmjerava za to „posjedovanje“. Zbog toga se vode osobni i društveni ratovi, zbog toga se gubi život i kalja obraz, zbog toga se čovjek izopačuje. Poglavito je opasno i, dalekosežno gledano, pogubno kada si netko umisli kako „ima pravo“ na nešto. Kao objekt toga, zemlja Bosna (i Hercegovina) je enciklopedijski primjer.
 
Postojeći na civilizacijskom raskrižju, prečesto je bivala – kako reče Meša Selimović – „nečiji miraz“ i „nekomu kriva za nešto“. Imala je nesreću da kao katolička zemlja u srednjem vijeku bude osakaćena patarenskim krivovjerjem, što je nerijetko bila izlika za pustošenja u režiji različitih „spasitelja“. No, najveća tragedija nastupila je s najezdom Osmanskog Carstva koje je onda – orijentaciono gledano – od 1463. pa do 1878., gospodarilo zemljom Bosnom i njezinim stanovništvom. I premda nitko samosvjestan neće okupatora i onoga tko ga je pokorio, počastiti epitetima „spasitelja“, upravo se to danas događa u dijelu bošnjačke, muslimanske elite – ljudi čiji su preci najprije izgubili slobodu pa zarad povlastica prigrlili islam. Iako je besmisleno anakrono tumačiti događaje te iz takve perspektive davati sudove koji imaju današnje konotacije, jasno je da, u zdravorazumskom kontekstu, nikada jedan okupator nema tj. ne može i ne smije polagati pravo na nasljedstvo prostora koje je nekoć iskorištavao.
 
Međutim, upravo se to iščitava u porukama koje dolaze iz Turske, odnosno njezina predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana koji, prema svim parametrima, pretendira oživjeti i personificirati instituciju sultana. Spominjući se obljetnice smrti muslimanskog lidera u BiH i prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića (19. listopada) kojega je  posjetio u bolnici samo dan prije njegove smrti, istaknuo je kako mu je tada ovaj rekao: „Tayyip, vi ste potomci sultana Fatiha, ovaj prostor je vama u amanet, zato ga čuvajte.“ Zato je konstatirao: „Kako mi sada da ostavimo Mostar? Kako da ostavimo Drinu? Kako mi sada da ostavimo tamošnju sultan Fatihovu džamiju. Naravno da mi to nikada nećemo ostaviti. Ovo su sve spomenici koji su kruna naše civilizacije. Ta civilizacija ih je tamo podigla kao razlog postojanja. Od 15. stoljeća naovamo.“
 
Dakako, bespredmetno je uopće govoriti o pravnoj mogućnosti da predsjednik neke države  demokratskog uređenja ostavi nekomu „u amanet“ nešto društveno, a kamoli cijelu zemlju. Štoviše, da je svjestan povijesnoga konteksta koji kaže da su Osmanlije, osvojivši Bosnu, porušile 464 katoličke crkve i 48 franjevačkih samostana, turski predsjednik nikada se ne bi referirao na tu okupatorsku silu. Jer na taj način njegova je poruka najsličnija onoj koju nemuslimanima šalje teroristička organizacija Islamska država i njezin „kalifat“, a glasi: ili obraćenje na islam, ili plaćanje poreza (danka) ili smrt. Osim toga, kroz poruku da je Bosna dana Turskoj „u zavjet“, također se zrcali ideja stvaranja islamske države na tlu Balkana, prisutna u državničkoj misli Alije Izetbegovića koja je mnogo zla nanijela svima na ovom podneblju. O tomu simbolički govori i naziv dokumentarnog filma autora i producenta Omera Erdogana Alija, posljednji bedem islama.
 
Međutim, ako bi itko mogao polagati pravo na zemlju Bosnu onda je to Sveta stolica. Povijest kaže kako je bosanska kraljica Katarina Kotromanić-Kosača, u vrijeme kada je to pravno bilo utemeljeno, sastavila oporuku 20. listopada 1478. u kojoj imenuje papu Siksta IV. (1471. – 1484.) i njegove zakonite nasljednike baštinicima Bosanskog Kraljevstva, u slučaju da se njezina oteta i islamizirana djeca Sigismund i Katarina ne vrate u kršćanstvo. No, papama današnjice nije palo na pamet to uopće ozbiljno ni pomisliti, a kamoli navoditi kao „program“ ili obvezu. Stoga je očito da o zemlji pričaju okupatori, a o ljudima koji na njoj žive, oni koji su joj istinski prijatelji.
 

Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

 
 
PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    21. studeni 2017.

    VIDEOMESSAGGIO BANGLADESH

Prethodna Sljedeca
 
Nedjelja - Portal Katoličkog tjednika

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: