Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

19. studeni 2017.

Intervju

S. Zlata Vrbić

S. Zlata Vrbić

Sarajevo, 19. listopad 2017.

S. Zlata Vrbić

U sklopu misijske duhovnosti pomažemo svakome

U povodu Misijske nedjelje, za naš tjednik o misijama i ulozi misionara u današnjem svijetu govori s. Zlata Vrbić rodom iz Zavidovića, koja 45 godina djeluje u Čileu.

S. Zlata Vrbić rođena je 1. listopada 1951. u mjestu Biljačić kod Zavidovića dobivši na krštenju ime Janja. U zavičaju je završila osnovnu i započela srednju školu, a onda je u svojem srcu osjetila duhovni poziv i pošla u samostan Družbe kćeri milosrđa TRS Sv. Franje koju je osnovala blažena Marija Propetog Petković, zaštitnica misija u Bosni i Hercegovini. U Blatu na Korčuli (Hrvatska) ušla je u postulantat i novicijat čiju je drugu godinu okončala u Rimu. Na drugoj godini juniorata, u veljači 1972., poglavarice su je poslale u Čile gdje je njezinim susestrama trebala pripomoć, a nakon četiri godine položila je zavjete u Blatu. Osim u Čileu djelovala je i drugdje u Južnoj Americi, a njezina današnja adresa je čileanski Maipú kod Santiaga.

Kako je došlo do Vašeg odlaska u misije? Jeste li to priželjkivali ili ste jednostavno poslušali odluku poglavarica?

U to vrijeme bilo nas je u Rimu više od 20 mladih sestara juniorki. Jednog dana je naša časna majka s. Julijana Franulović došla u našu učionicu i rekla: „Trebam sestre za Ameriku.“ Njih se puno javilo, ali ne i ja misleći u sebi kako će one tako jednostavno odlučiti ići tamo. Nekoliko nas nismo digle ruku i časna majka je odabrala nas šest. Potom nam je objasnila da su u Americi potrebne sestre, da malo promislimo i odgovorimo joj. Budući da redovnice obvezuje i zavjet poslušnosti, mislila sam: „Bože, ako je to tvoja volja, idem…“ Tako je moj odgovor bio „da“ i bila sam poslana u Čile s još jednom sestrom, a dvije su otišle u Kanadu dok druge dvije nisu prihvatile.

Koje je Vaše trenutačno polje djelovanja?

Sada sam ponovno u Čileu. Naime, bila sam i 12 godina u Peruu gdje sam radila u našem sirotištu i školi, a devet godina provela sam u Paragvaju. Cijeli mi je život vezan za rad u školi, a jedno vrijeme sam uz taj angažman bila odgovorna i za redovnički pomladak. U Čileu još uvijek radim u školi. Bila sam četiri godine ravnateljica, a sada sam odgovorna za neku vrstu ekonomije i nadgledam sve radove koji se obavljaju izvan učionice – održavanje, popravke i slično. Prije sam radila u nastavi. Kad sam tek došla u Čile, deset godina sam studirala jer mi ništa nije bilo priznato. Sedmi i osmi razred sam morala polagati da bih poslije mogla nastaviti srednju, a zatim i učiteljsku školu pa sam završila studij za nastavnicu matematike i religije, predmete koje sam dosta dugo predavala. Bar 15 godina ne poučavam, ali sam oduvijek vezana za školu.

Kako biste predstavili Vašu zajednicu?

Moja redovnička zajednica broji 12 sestara. Većina su bolesne i starije redovnice koje svojom molitvom pripomažu rad nas susestara u školi. Iako sam već u godinama, nastojim pomagati koliko i što bolje mogu. Premda sam po cijele dane u školi, nađe se vremena i za pomoć sestrama koje pratim u bolnicu. Na brizi imam i jednu grupu Marijine legije. Pratim njihov duhovni život i okupljamo se jednom tjedno, molimo krunicu i razmatramo Evanđelje. Također, petkom postimo na nakane o kruhu i vodi, pomažemo bolesnima i starijima koji nemaju nikoga. Ja toliko ne idem – idu članice, ali sam uvijek uz njih u animaciji i kontaktu oko ljudi kojima treba pomoć. Najviše djelujem među Čileancima, a s Hrvatima se susrećem kad se slavi neka posebna misa ili kad nas pozovu na neko slavlje. U našoj smo kući dvije sestre Hrvatice, s. Adelina Franov i ja, a s nama se odazove i s. Fides.

Kako je živjeti i raditi među Čileancima?

Kaže se da je Južna Amerika 90% katolička, ali nije tako. U Čileu je vidljiv veliki sekularizam. Tu je velika potreba ponovno evangelizirati. Postoji puno sekti koje odvlače ljude, a mnogi se i pokaju te se žele vratiti. Mi nastojimo biti povezane sa župom pa sudjelujemo u akcijama, pobožnostima, događajima, hodočašćima… Posebno idem s Marijinom legijom. Svijet je pobožan, ali isto kao i ovdje vidim da nema mladih u crkvi. Ljudi su veseljaci, puno slave i to vole. Zaljubljeni su u svoje nacionalno. Kod njih se tjedan dana slavi Dan državnosti u rujnu. Imaju veliku feštu, čuvaju novac za to, imaju posebnu hranu za tu prigodu, kao i kuhano vino. 


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarala: Lidija Pavlović-Grgić
Katolički tjednik
PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    17. studeni 2017.

    Il Papa: pensare alla morte come all’incontro con Dio

Sljedeca
 
Nedjelja - Portal Katoličkog tjednika

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: