Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

19. studeni 2017.

Izdvajamo

Morančani, 18. listopad 2017.

Sahranjen vlč. Anto Stjepić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije

U utorak, 17. listopada 2017. na mjesnom groblju Samovac-Ljubače u župi sv. Jurja mučenika Morančani pokraj Tuzle sahranjen je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Anto Stjepić, (1949. - 2017.), župnik susjedne župe Par Selo, koji je preminuo dan ranije u tuzlanskoj bolnici.

Sprovodni obredi započeli su Svetom misom zadušnicom koju je u župnoj crkvi i Morančanima predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s pomoćnim biskupom mons. Perom Sudarom te uz koncelebraciju oko 70 svećenika. Bratu pokojnog svećenika Stjepića Slavku i rodbini pridružilo se nekoliko časnih sestara kao i brojni vjernici župe Morančani i župa Par Selo, Novo Selo pokraj Bosanskog Broda te Čardaka pokraj Modriče u kojima je obavljao župničku službu. Na Svetoj misi sudjelovali su i hrvatski predstavnici vlasti iz Banje Luke na čelu s dopredsjednikom RS Josipom Jerkovićim kao i pojedini predstavnici vlasti iz tuzlanskoga kraja.

Izraze sućuti najbližoj rodbini pokojnog svećenika Ante te riječi dobrodošlice kardinalu Puljiću i svima okupljenima uputio je mjesni župnik vlč. Ivo Paradžik podsjetivši na posljednje dane pokojnoga svećenika Ante.

Na početku prigodne propovijedi kardinal Puljić usporedio je mjesec listopad, u kojem "priroda sazrijeva" i u kojem "beremo plodove", s tijekom čovjekovog života, kazavši da i mi, hodeći ovom zemljom, "sazrijevamo" te nas Bog zove k sebi. "To je Božja tajna - kad će i gdje će koga pozvati. Mi svi znademo da ovaj život, koliko god trajao, ima svoj kraj. Mi ćemo svi pred lice Božje. I zato nam je jako važno da, dok ovom zemljom hodimo, živimo iz te vjere koja nam daje nadu", riječi su kardinala Puljića koji je podsjetio da je Kristovo uskrsnuće izvor naše nade. Posvijestio je stoga da, iako ovozemaljski život ide ususret smrti, smrt nema posljednju riječ već Kristovo uskrsnuće. Okupljene je potaknuo da se u hodu života pripravljaju kako bi, kad dođu pred lice Božje, svjedočili da "tada nada prestaje, a ljubav nastaje".

Progovorivši o životu pokojnog svećenika Ante, kazao je da Bog zna sve njegove vrijednosti, ali da je njemu osobno uvijek bio "simpatičan svojom jednostavnošću". "Bio je misnik koji je volio svoju Crkvu, ovu nadbiskupiju vrhbosansku. Bio je spreman u toj Crkvi svećenički živjeti. Volio je svoje svećeničko zvanje. Nije čudo, jer je rastao u obitelji koja se u komunističkom vremenu nije bojala biti uz Crkvu, živjeti s Crkvom. I to mu je dalo, upravo, da za tu Crkvu živi kao svećenik, da izgara kao svećenik. Jasno, i dogorio je kao svećenik, na ovoj zemlji", kazao je kardinal Puljić dodajući da oporuka pokojnoga Ante na neki način oslikava njegov život jer moli oproštenje ako je ikoga povrijedio, a svima oprašta. S osobitom pažnjom, istaknuo je kardinal Puljić, vlč. Ante je pazio da nikoga ne povrijedi svojim riječima, što je njemu osobno "posebno draga kvaliteta". Zahvalio mu je, ujedno potičući i ostale da iskažu svoju zahvalnost pokojnom Anti, za njegovo svećeničko služenje na svim službama, od kapelanskih do župničkih. "Dok mu izričem hvala, istinski molim - dragi Ante, izmoli nasljednika! Da nekoga Bog takne, da tebe naslijedi jer tvoje mjesto sad je ostalo prazno u našem Vrhbosanskom prezbiteriju. Treba nam novih mladih energija koje će biti tako spremne u Evanđeoskom duhu služiti ovoj mjesnoj Crkvi, služiti spasenju duša, voljeti svoje zvanje, voljeti svoju Crkvu, voljeti svoj narod i zajedno s njime patiti kao što si i ti činio", kazao je kardinal Puljić koji je izrazio nadu da će ispraćaj svećenika Ante u nekome od nazočnih mladića probuditi želju i izazov da i sami postanu svećenici.

Na kraju Svete mise župnik i dekan u Travniku mons. Mato Janjić oprostio se prigodnim riječima od pokojnog kolege Ante u ime svećenika njihove generacije. „Poznajemo se od naših sjemenišnih dana kada je Anto posredovanjem kapelana vlč. Šime Janjića uputio molbu za Antu našoj nadbiskupiji, jer je Anto rekao: Hoću biti parok kao i ti, a ne u nekoj drugoj odori... Za vrijeme progonstva nalazili smo se često i u Zagrebu i Slavonskom Brodu. Anto bijaše samozatajan svećenik tih i nenametljiv ali uvijek simpatičan i privlačan. Crkva i sakramenti su mu bili svetinja, Znam da je za prve petka obilazio mnoge bolesnike u Novom Selu... U poraću radi neko vrijeme u Uredu za izbjeglice iz BiH-a, na Kaptolu a onda, čim su mogućnosti dopuštale, vraća se prema župi Čardak, ali se nastanjuje u župi Gradačac. I tamo zasukuje rukave i obnavlja crkvu u Gradačcu i kuću. Ubrzo, pošto se otvorili mogućnost laganog povratka na područje Derventske dekanije, biva premješten ili pak vraćen na župu u Novo Selo i ubačen u cjelovitu raščišćavanje terena i cjelovitu obnovu crkvenih objekata, prvo župne kuće a onda i crkve. Jedno vrijeme je stanovao skupa sa mnom u brdu u Marijinom domu, u Slavonskom Brodu... Zbog njegovog predanog rada i izuzetno velike ljubavi prema svoj nadbiskupiji i svome napaćenom narodu on je sve svoje godine svećeništva posvetio Božjem narodu da mu pokaže put spasenja“, kazao je mons. Janjić.

U ime šestorice svećenika i župljana župe Novo Selo pokraj Bosanskog Broda, u kojoj je pokojni svećenik Ante u dva navrata obavljao kapelansku i župničku službu, oprostio se profesor emeritus Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu vlč. Božo Odobašić napominjući da je vlč. Stjepić od svojih 43 godine svećeništva 25 godina proveo u župi Novo Selo. „Anto je već kao dječak i sjemeništarac provodio većinu svoga prazničkog vremena kod svoga strica svećenika i našeg drugog župnika Jakova Kovačevića. Kako je Anto od djetinjstva bio jednostavan, radin, pobožan i društven suživio se s mladima u mjestu i bio prihvaćen i voljen od mladih u župi i cijelom kraju. Sudjelovao je na Misama i u pobožnim slavljima. Radio je sam i s mladima oko župnih poslova. Igrao je nogomet i u mjesnom klubu Ukrina od prvih dana a potom i kao mladi svećenik. A znalo se igra parok; ne smije se čuti ružna riječ. Družio se kao sjemeništarac sa sjemeništarcima i bogoslovima iz župe. Njegova blaga narav, ozbiljnost i uzornost u vršenju župničkih obveza, zauzetost za obnovu crkve i crkvene imovine, groblja, kapelica u župi, ostat će u trajnoj uspomeni svih Novoseljana“, kazao je vlč. Odobašić napomenuvši da su izraze sućuti uputili i vlč. Nikica Čabraja iz Australije kao i vlč. Josip Čabraja iz Njemačke.

Generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Luka Tunjić iznio je biografske podatke i svoj osvrt o životu i djelovanju vlč. Stjepića koji donosimo u cijelosti:
"Pokojni svećenik Anto Stjepić rodio se 25. listopada 1949. godine od oca Stjepana i majke Kaje r. Marković u mjestu i župi Morančani. Osnovnu školu završio je na Husinu, sjemenište i srednju školu u Zagrebu a bogosloviju i filozofsko-teološki studij u Sarajevu, gdje 21. travnja 1974. godine zaređen za đakona a 29. lipnja iste godine za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije.

Prva svećenička služba, kao župni vikar, bila mu je u Derventi, a 17. rujna 1976. imenovan je, također, župnim vikarom u Novom Selu kod Bosanskog Broda. U toj župi ostaje s pokojnim stricem svećenikom Jakovom punih petnaest godina. Župnikom u Čardaku imenovan je 25. srpnja 1991. godine i već naredne 1992. godine, prognan je sa svojim vjernicima u Hrvatsku. Od tada pa do 1996. godine radi u Uredu za izbjeglice Vrhbosanske nadbiskupije u Zagrebu. Ponovno je 28. rujna 1996. godine imenovan župnikom župe Čardak ali i upraviteljem župe Gradačac. Te dvije župe vodio je nepune četiri godine te je 31. srpnja 2000.- te imenovan župnikom u Novom Selu kod Bosanskog Broda. Kao i u prethodnim župama, i u Novom Selu radio je na obnovi i gradnji crkvenih objekata te povratku prognanih vjernika. U Novom Selu sam bio na primopredaji župe. Žalost i suze vjernika govorili su sami za sebe. Više od žalosti te suze su sadržavale zahvalu i ponos što su imali tako tihog, nenametljivog, radinog, punog poštovanja i nadasve bogobojaznog svećenika. Župnikom u Par Selu imenovan je 2009. godine. U ovoj župi ostaje sve do smrti 16. listopada 2017. godine. Okrijepljen svetim sakramentima umro je u bolnici na Gradini u Tuzli u 43.- oj godini svećeništava i 68. – oj godini života.

Pritajeni strah s kojim je živio odiše i njegovom oporukom. Nije to strah od života nego da ne povrijedi Božju ljubav i da ne iznevjeri njegovo milosrđe. Moleći Boga za oproštenje ovim riječima moli sve nas za oproštenje: „Nije uvijek bilo veselo. Bilo je trenutaka nepromišljenosti, razmirica, sumnji, nepovjerenja… U svemu tome molim, sve i svakoga, za OPROŠTENJE, a isto tako, iskreno i od srca svima OPRAŠTAM. U svim župama, u kojima sam djelovao, ako sam koji put učinio kakvu nepromišljenost ili nepravilnost, uvredu, molim oproštenje, a isto tako od sveg srca, ako je kada što bilo, opraštam svima.“

U istom duhu i mi tebi zahvaljujemo za nesebično svećeničko služenje, od srca opraštamo i molimo da ti Božja blizina bude nagrada.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna neka mu svijetli. Počivao u miru Božjem. Amen!" (kta)

foto

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    17. studeni 2017.

    Il Papa: pensare alla morte come all’incontro con Dio

Sljedeca
 
Nedjelja - Portal Katoličkog tjednika

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: