Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

18. listopad 2017.

Predstavljamo

Asiz, 5. listopad 2017.

ŠSF mostarske Provincije hodočastile stopama sv. Franje Asiškoga

Jedna sudionica hodočašća u Asiz i druga franjevačka mjesta piše u svom osvrtu o hodočašću i putu, hodeći stopama sv. Franje Asiškoga.

Školske sestre franjevke jubilarke kojima se pridružilo još deset sestara mostarske Provincije hodočastile su od 24. do 30. rujna 2017. u Asiz i druga franjevačka mjesta pod vodstvom fra Nikole Vukoja, OFM. Jedna sudionica hodočašća piše u svom osvrtu o putu hodeći stopama sv. Franje Asiškoga.

"S velikim ushićenjem uputismo se od 24. do 30. rujna na zajedničko hodočašće u Asiz i druga franjevačka mjesta. Bilo je to prvenstveno hodočašće sestara jubilarki kojima se pridružilo još deset sestara. U Splitu nas je čekao fra Nikola Vukoja te smo se u nedjeljno popodne otisnuli iz Splita do Ancone…

Još od samoga polaska fra Nikola je pomno isplanirao svaki trenutak, svaki dan. Za svako je mjesto koje smo posjetile ili događaj iz života sv. Franje osim povijesnih činjenica dodao i poticaj za razmišljanje, svojevrstan ispit savjesti… Na putu iz Ancone prema Asizu posjetile smo Loreto. U tom marijanskom svetištu slavili smo svetu misu, razgledali svetište. Prije samog ulaska u Asiz posjetile smo i Rivotorto. Čim smo se smjestile, većina sestara pohitila je u Porcijunkulu, mjesto koje je Franjo ljubio više negoli ostala mjesta na svijetu. Pri samom ulazu u baziliku ispunio nas je neobičan osjećaj: Gospa nas raširenih ruku čeka... Za vrijeme našega boravka u Asizu često smo navraćale, pojedinačno i zajednički, u ovo svetište, koje očarava Franjinom predanošću, pa je i nas poticalo da uz oproste, molimo Boga i za sve potrebite.

Drugoga dana smo osim Porcijunkule posjetile crkvu sv. Damjana, sv. Klare, crkvu sv. Rufina i rodnu kuću sv. Franje. Fra Nikola je na ovim mjestima osobito istaknuo kako sveti Franjo nije bio samo čovjek molitve, nego onaj koji moli, pa kaže: „Sva su moja braća u molitvi“. Kad Franjo moli, on moli životom, a njegov je život bio življeno Evanđelje...

Sljedećega dana uputile smo se u Carcere gdje se Franjo često povlačio u samoću i pitao: „Gospodine, što želiš da budem?“ Tu smo, nakon pomnog ispita savjesti, imale priliku za sakrament pomirenja. U prirodi smo slavili svetu misu. U poslijepodnevnim satima uputile smo se u baziliku sv. Franje, gdje nas je dočekao fra Matija (konventualac iz Zagreba) i detaljno pojasnio ovo važno hodočasničko mjesto i prepoznatljivu znamenitost grada Asiza – duhovnu i umjetničku – grobno mjesto sv. Franje, Gornju i Donju baziliku, samostan. Vidjele smo i najveće blagovalište na svijetu…

Četvrtoga dana našega hodočašća došao je na red franjevački Betlehem – Greccio! Odvažili smo se ustati jako rano kako bismo tamo slavili misu zornicu i ispjevali božićne pjesme. Bila je to neobična radost Božića – ona Franjina radost, jednostavnost. Sveti Franjo je često isticao – gdje god se slavi Euharistija, tu je Betlehem. Uz razmatranje o Božiću, fra Nikola je osobito istaknuo kako se trebamo truditi prenijeti radost Isusove blizine – Isusovo rođenje događa se među nama... Tamo smo susrele i sestre splitske Provincije – njih se devetnaest u isto vrijeme uputilo na hodočašće u Asiz. Tako se naše hodočašće s njihovim ispreplitalo od polaska do povratka...

Pri povratku u Asiz posjetile smo franjevački Sinaj – Fontecolombo – mjesto gdje je Franjo napisao Pravilo. Popodne smo opet imale mogućnost ići u baziliku sv. Franje.

A zadnji dan našega boravka u Asizu bio je usmjeren prema muci i križu. U ranim jutarnjim satima uputile smo se prema La Verni – na franjevačku Golgotu. U tišini i uz pjev ptica ušle smo tako nečujno na ovo sveto mjesto u kojem smo sa sv. Franjom proživljavale i patnju i radost križa i svjetlo uskrsnuća.

Uza sve naše dosadašnje znanje i življenje, tako smo snažno mogle osjetiti kako nas sv. Franjo poziva da živimo Evanđelje i da molimo kao on – molimo svojim životom. Siromašne su naše riječi kojima bismo prenijele ovu radost koju smo osjećale, blizinu koju smo doživjele, skromnost sv. Franje koji nas je pratio na svim mjestima... i što smo Božjom milošću okrijepljene i oduševljene Franjinim životom, radošću i patnjom.

Nemoguće je staviti sve to na papir, ali smo zahvalne što smo ove dane provele u intenzivnijoj molitvi i blizini hodeći stopama sv. Franje. Zahvalne smo svima koji su nam omogućili ovo hodočašće, kao i našem bratu fra Nikoli koji nas je pratio sve ove dane i svojom molitvom i iscrpnim znanjem o sv. Franji kao da je njegov suvremenik.

Neka nam Gospodin udijeli svoj mir!" (kta/kvrppbih)


foto

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    12. listopad 2017.

    Il Papa: lo Spirito è il dono di Dio per i figli che pregano

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: