Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

17. listopad 2017.

Intervju

Fra Petar Lubina

Fra Petar Lubina

Sarajevo, 4. listopad 2017.

Fra Petar Lubina, urednik lista Marija

Listopad je vrijeme podsjećanja da je Bog čovjeku blizak kao što je bio i Mariji

Nalazimo se u mjesecu listopadu koji je na poseban način posvećen Blaženoj Djevici Mariji, molitvi krunice, hodočašćima i općenito pobožnosti Gospi. Tim povodom razgovarali smo s fra Petrom Lubinom, dugogodišnjim urednikom mjesečnika Marija...

Fra Petar je rođen 1951. u zaleđu Biokova, u mjestu Runovići, u blizini hrvatske granice s BiH. Postao je član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu, a u Jeruzalemu je zaređen za svećenika 1977. Obavljao je različite pastoralne zadatke, a kroz njegovo svećeničko djelovanje uvijek se provlačila nit zanimanja za mariološku misao te pučku pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Od 1982. pa do danas urednik je katoličkog mjesečnika Marija. Od 1985. dopisni je član Međunarodne papinske marijanske akademije, a redovni od 2002. Napisao je nekoliko knjiga među kojima su: Krunica naših dana; Pomoćnici kršćana, zbirka marijanskih molitava; Stopama nazaretske Djevice; Moja krunica; Bogorodici Djevici, zbirka marijanskih molitava te Marijanska Hrvatska.

Nalazimo se u mjesecu listopadu, u Katoličkoj Crkvi između ostaloga, posvećenom Gospi i pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji. Recite nam nešto o samom početku obilježavanja i značaju ovoga vremena za vjernike i Crkvu?

Marijanskim blagdanima koje slavi tijekom liturgijske godine, zajednica Isusovih vjernika pridodala je i posebne pobožnosti Majci Gospodinovoj u još neke dane, tjedne i mjesece. U Zapadnoj Crkvi dani su posvećeni molitvom Anđeo Gospodnji, tjedni slavljem Sv. Marije u subotu, a godina marijanskim mjesecima: svibanj i listopad.

Marijansku usmjerenost svibanj počinje poprimati u 13. st. i konačno se učvršćuje u današnjem obliku tijekom 18. st. Najljepšem mjesecu, tijekom kojega se vjernička zajednica okuplja na marijanske pobožne vježbe, odgovara mjesec sabiranja plodova listopad,koji je u 18. st. postao marijanski. To je povezano s ustanovljenjem blagdana Gospe od Krunice, nakon izvojevane pobjede kraj Lepanta 7. listopada 1571. koje je uspjeh pripisan zagovoru Bl. Djevice Marije. Prije bitke papa je, naime, sav vjernički puk pozvao da se uteče Gospi za pomoć moleći krunicu. Na blagdan Gospe od Krunice vjernici su se pripravljali tijekom 15 subota, što se s vremenom na određen način proširilo na čitav listopad moljenjem krunice. Posebno su to promicali dominikanci najprije u Španjolskoj i Francuskoj, a onda se pomalo proširilo diljem čitavoga katoličkog svijeta. Tome su dobrano doprinijela i lurdska ukazanja, u kojima se Gospa pojavljivala s krunicom.

Glavni promicatelj mjeseca krunice bio je dominikanac papa Leon XIII., koji je o tome objavio brojne isprave i 1883. naredio da se u javnim crkvama svagdano moli krunica s Gospinim litanijama i euharistijskim blagoslovom.

Što osobno za vas znači listopadska pobožnost? U kojoj se mjeri listopad razlikuje, primjerice, od rujna ili pak studenoga?

Budući da je meni dan nezamisliv bez molitve krunice, mjesec listopad je opet nešto posebno te se razlikuje od ostalih mjeseci. Rujan je mjesec kada, nakon ljetnih odmora, započinjemo novu školsku i radnu godinu, a studeni naš vjernički pogled već tradicionalno usmjerava prema kraju ovozemaljskog putovanja, združuje nas u mislima i molitvama s onima koji su otišli pred nama u Vječnu domovinu.

Listopad je mjesec Gospine krunice. U mnogim župskim zajednicama, vjernici se okupljaju na molitvu krunice prijeeuharistijskog slavlja. Vremenski uvjeti, kraći hladniji dani, okupljaju nas u naš dom. A nitko nas ni kao obitelj, Crkvu u malom, a niti kao veliku obitelj Božju ne može tako dobro okupiti kao nebeska Majka. Ona nas i te kako može povezati preko molitve krunice. Obitelj koja moli zajedno, kako je govorila Majka Terezija, ostaje zajedno. Molitva nas povezuje sve zajedno s Bogom, ali i jedne s drugima. I za mene je osobno tako listopadska pobožnost prigoda, da se u svagdanjem životu i radu podsjećam da je Bog uistinu prava, istinska stvarnost moga života, kao što je to bio i jest u životu Marijinu.

Prema Vašem iskustvu, koliku i kakvu ulogu danas ima molitva krunice u životu jednog svećenika, bilo da je redovnik ili dijecezanski svećenik te praktičnog vjernika?

Naš narod kaže: „S kim si - takav si!“ Krunica je marijanska molitva, kojoj je u središtu Krist. Kako reče Ivan Pavao II., u njoj Marijinim očima promatramo i pratimo Isusa i njegovo spasenjsko djelovanje kroz pojedina otajstva. No, molitva krunice zapravo je druženje s Isusom i njegovom Majkom. I svećenik, i redovnik, a i praktičan vjernik, moleći krunicu, i razmatrajući pritom pojedina otajstva iz Isusova i Marijina života, druži se s Isusom i Marijom. Boravi s njima u zajedništvu, biva u njihovoj prisutnosti. Ako njegova molitva s usana prodire u srce, htio on ili ne, bio svjestan toga ili ne, on postaje sličan Isusu i Mariji, onima s kojima se druži, s kojima je zajedno. Poprima pritom od Isusova i Marijina duha. Postaje njima sličan, suobličuje im se. A zar nije cilj vjerničkoga života na zemlji suobličiti se što više Kristu Isusu, da bismo se na kraju našli s njime u slavi?!

Možemo li u kratkim crtama proći kroz povijest štovanja Blažene Djevice Marije od prvih kršćanskih zajednica do danas?

Budući da je Bl. Djevica Marija prihvatila slobodno i nepodijeljena srca, vjerom i poslušnošću ulogu majke Sina Božjega te sudjeluje u njegovu djelu spasenja, Isusovi sljedbenici od početka joj iskazuju i osobito štovanje. Prve izraze divljenja, slavljenja i pohvala Majci Gospodinovoj naziremo već u evanđeoskim tekstovima. Oni se razvijaju tijekom vremena u čašćenju, zazivanju i nasljedovanju. Međutim, prvi istinski izrazi hvale iprošnje kaoznakovi pobožnosti prema Majci Gospodinovoj razvijaju se tek nakon Efeškog sabora (431.). Tijekom kasnijih stoljeća njezino štovanje razvija se u vidu čašćenja njezina lika, divljenja njezinoj osobi, izraza povjerenja i njezina nasljedovanja.

U srednjem vijeku množe se marijanski spisi, homilije i liturgijski himni, nastaju prve marijanske pjesme, pojavljuju se marijanski blagdani. Od kraja 19. pa do polovice 20. st. razdoblje je bogato marijanskim teološkim naukom i pučkom pobožnošću, kada Gospu slavi čitav kršćanski svijet. Govor o njoj II. vatikanski sabor uključuje u otajstvo Krista i Crkve te usmjeruje njezinu pobožnost svetopisamski, liturgijski i antropološki, ona se pretvara na hvala i slavu Trojedinoga Boga.Duh Gospodnji potiče stalno u svojoj Crkvi velikane duha i uma na stvaranje novih marijanskih molitvenih oblika, pa i danas.

Što su po Vašem mišljenju nezaobilazna štiva kada želimo dodatno promišljati o Gospi?

Želimo li dodatno promišljati o Gospi, moramo se prisjetiti kako svaki ispravan govor o njoj počinje od Svetoga pisma. Iz njega doznajemoda je ona, prihvaćajući ulogu Majke Sina Božjega, prihvatila suradnju u Božjem djelu spasenja ljudskog roda i zato zaslužuje naše osobito štovanje. Stoga su marijanski svetopisamski tekstovi za promišljanje o Gospi od nezaobilazne vrijednosti, prvorazredna vrela.

Osim toga, imamo VIII. poglavlje dogmatske uredbe II. vatikanskog sabora o Crkvi, Svjetlo naroda, koje govori o Majci Isusovoj u otajstvu Kristovu i njegove Crkve. U njemu je sažet sav crkveni nauk o Mariji. I Katekizam Katoličke Crkve slično joj posvećuje dostatnu pozornost u pojedinim svojim dijelovima. Nakon toga imamo i knjiga marijanskog sadržaja koje nam pokušavaju približiti Gospin lik, pomažu nam ga upoznati i uzljubiti, a na istoj crti je i dobar dio članaka u našem časopisu ”Marija”. Ne može se, naime, pravo ljubiti ono što se dobro ne poznaje. Zato nikad previše katoličkog tiska ni čitanja!

Napisali ste monumentalno djelo Marijanska Hrvatska (1995.), a dugogodišnji ste urednik časopisa Marija, vjerskoj lista za Marijine štovatelje. Na koji način knjige i list doprinose štovanju Gospe među Hrvatima danas?

Sv. Jeronim reče kako je „nepoznavanje Pisma zapravo nepoznavanje Krista“. Što bolje upoznajemo Božju riječ, kojoj je središte Isus Krist, više upoznajemo Krista Isusa i njega ljubimo. U tom smislu možemo s pravom reći kako je poznavanje lika Bl. Djevice Marije preko Svetog pisma i katoličkog tiska zapravo poznavanje Gospe.

Knjige marijanskog sadržaja kao i časopis Marija na svoj način vjerničkom puku i svim ljudima dobre volje na svoj način približuju lik i ulogu Bl. Djevice Marije, kako bi je mogli i sami još više uzljubiti i tako pravo nasljedovati, što je zapravo i svrha marijanskog štovanja.

Podsjetimo se koje su temeljne istine koje katolici ispovijedaju o Mariji?

Temeljne istine koje katolici ispovijedaju o Bl. Djevici Mariji jesu: njezino bogomajčinstvo - Bogorodica; trajno djevičanstvo – vazda Djevica; sva sveta - bez grijeha iskonskoga začeta - Bezgrješno začeće te da je dušom i tijelom nakon tijeka ovozemaljskog života u nebu proslavljena – Marijino uznesenje.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Željko Ivković
Katolički tjednik

 

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    15. listopad 2017.

    Il Papa: nel 2019 un Sinodo per la regione Panamazzonica

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: