Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

22. listopad 2017.

Intervju

Sarajevo, 27. rujan 2017.

Vlč. dr. sc. Drago Župarić, profesor na KBF-u i FF-u Univerziteta u Sarajevu

Ono što se naučilo studirajući, treba doprinositi izgradnji boljeg i ljepšeg svijeta

O perspektivi s „druge strane“ katedre, studentima, djelovanju na crkvenom i civilnom fakultetu, govorio je za Katolički tjednik vlč. dr. sc. Drago Župarić, profesor na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu i Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Početak listopadaoznačava ujedno i početak nove akademske godine koji sa sobom donosi brojne trenutke koji se pamte cijeli život. Profesori i studenti vraćaju se u predavaonice kako bi spremno uložili trud, neovisno s koje strane katedre. O perspektivi s „druge strane“ katedre, studentima, djelovanju na crkvenom i civilnom fakultetu, govorio je za Katolički tjednik vlč. dr. sc. Drago Župarić, profesor na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu i Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
 
Vlč. dr. sc. Drago Župarić. rođen je 1964. u Vidovicama kod Orašja gdje je završio osnovnu školu, a Klasičnu gimnaziju i malo sjemenište u Dubrovniku. Teologiju je studirao i završio na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu 1990. te je iste godine zarađen za svećenika. Na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, 1995. postigao je licencijat iz Duhovnog bogoslovlja. Na Odsjeku za klasičnu filologiju Filozofskoga fakulteta u Zadru, Sveučilišta u Splitu, 2003. diplomirao je latinski jezik i rimsku književnost te grčki jezik i književnost. Dogmatsku teologiju doktorirao je 2009. u Zagrebu.
Od ređenja, između ostaloga, obavljao je službe: odgojitelja u Zadarskom sjemeništu, pomoćnika generalnog tajnika BK BiH; predavača povijesti religija u KŠC Sv. Josip i Duhovnog bogoslovlja na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji; vicerektora na Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji; predavača latinskog i grčkog jezika u KŠC Petar Barbarić u Travniku. Trenutno je profesor na KBF-u u Sarajevu, u KŠC-u Sv. Josip te na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Odsjek za romanistiku. Autor je brojnih znanstvenih članaka i recenzija.
 
Poštovani dr. Župarić, kako je povod ovomu našem razgovoru početak nove akademske godine, recite nam koje on sve izazove donosi za studente i profesore?
Pa, svaki početak je ujedno i novi izazov. Kako je početak nove akademske godine izazov za one koji sjede u razrednim klupama, isto je tako i za one koji su s druge strane katedre – profesore. U želji da budem što bolji i učinkovitiji na svome poslu, moj osobni i akademski izazov na početku školske godine je prije svega: koja ću nova lica susresti na prvoj godini studija, kakva će grupa biti, kakav je profil studenata, s kojim su znanjem došli, što oni očekuju od studija i mene osobno, kako ću se što bolje pripremiti za nastavu, koju bih (novu) metodu mogao primijeniti u nastavnom procesu, kako isplanirati nadolazeći semestar i sl. Stara latinska izreka nas podsjeća: „Non progredi est regredi“– „Ne napredovati znači nazadovati“. Dakle, nastavnik se ne smije uljuljati u svome radu idući uvijek istim kolotrazima, bez ikakve promjene i osvježenja, nego uvijek poboljšavati metode rada, osluškujući potrebe i želje onih koje ima ispred sebe. To su neki moji osobni izazovi na početku nove akademske godine, u kojoj želim biti uspješan, a sve u cilju one misli Nelsona Mandele (1918. – 2013.), nekadašnjeg južnoafričkog političara i predsjednika, koji je jednom rekao: „Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete upotrijebiti da promijenite svijet.“
 
Budući da imate iskustvo predavanja i na crkvenim i na svjetovnim visokoškolskim ustanovama, koje biste prednosti i mane izdvojili, s jedne i s druge strane?
Na KBF-u u Sarajevu (prije se zvala VVTŠ) radim od 1996. i predajem Duhovno bogoslovlje studentima pete godine studija, a nešto kasnije sam počeo predavati latinski i grčki jezik. Uz to već niz godina nudim izborni predmet za one koji su u završnim godinama studija. Na Filozofskom fakultetu (FF) u Sarajevu počeo sam raditi 2003., najprije kao vanjski suradnik predavao sam latinski jezik kao zajednički predmet za različite studijske grupe, a potom sam postao uposlenik fakulteta na određeno vrijeme. Dakle, radim na crkvenoj i svjetovnoj visokoškolskoj ustanovi. Svoj rad na državnom fakultetu – iako sam jedan od rijetkih svećenika koji rade na državnom fakultetu – doživljavam sasvim normalno. Volim svoj posao i predmete koji su mi povjereni. Drago mi je raditi sa studentima, prenositi znanje na njih i dodatno im ulijevati ljubav prema studiju kojeg su odabrali. Radeći tako izvan crkvenih krugova, najizravnije sam uključen u svijet mladih, njihova razmišljanja i težnje, otvoren prema svijetu i zbivanjima, a ne zatvoren na neki suženi prostor i malu interesnu grupu. Dakle, krećem se u veoma širokom krugu studentske populacije.
Što se, pak, tiče nedostatka ovakvog rada na dvije strane, iako je možda osobno i donekle tehnički detalj, jest to što praktično nemam nikakvog prekida tijekom akademske godine, npr. za velike crkvene blagdane (Božić, Uskrs), osim jednog slobodnog dana kojeg mogu iskoristi na ime vjerskih blagdana. Treba imati u vidu da se aktivnosti na ova dva fakulteta razlikuju u svome kalendaru. Osim toga, tu je i veći broj nastavnih sati, predmeta i svega ostalog što je povezano s nastavničkim radom; dakle, povećana količina posla.
 
Po čemu pamtite svoja prva predavanja na Filozofskom fakultetu Sarajevskog sveučilišta i u čemu se najviše ogleda razlika predavanja ovdje u odnosu na Katolički bogoslovni fakultet?
Prvo svoje predavanje na Filozofskom fakultetu pamtim po velikom broju studenata u odnosu na mali broj studenata na KBF-u. Sjećam se dobro kada sam ušao u aulu u kojoj je sjedilo oko 80 studenata u klupama: trebalo se priviknuti na takav broj. Nakon što me je predstavila profesorica koja je odlazila u mirovinu, i potom izašla iz učionice, nastao je tajac. Studenti su me znatiželjno gledali kao novog predavača pred sobom, a ja sam se pokušavao snaći u novoj situaciji. Prvi dani dolaska na FF su mi protekli u nekakvom snalaženju i osluškivanju kako će me nova sredina prihvatiti, a isto tako kako ću se sam uklopiti u novoj sredini.
S obzirom na razliku u predavanjima na dva različita učilišta, rekao bih da je nema. Radi se uvijek o istom scenariju: učionica, studenti, nastavna jedinica, cilj, zadaci, metoda, itd. Uvijek imam na umu što je moja zadaća, trudeći se što kvalitetnije i zanimljivije iznijeti gradivo, kako bi i same studente bolje motivirao za rad.
 
Budući da na FF-u, Odsjek za romanistiku, predajete latinski jezik i rimsku književnost, kolika je zapravo zainteresiranost studenata za ovaj „antički“ smjer? Koji je broj trenutnih polaznika?
Latinski jezik je tijekom posljednjih 2 000 godina, pa i više, predstavljao najautentičniji izraz naše civilizacije. S autorima, kao što su Boecije i KasiodorGrgur iz Toursa, Isidor Seviljski i dr., latinski je uspio preživjeti pad Rimskoga Carstva, a kao jezik grada Rima ostao je živ tijekom srednjega vijeka kao jezik prava, filozofije i teologije, sa svojim vrhuncem u djelima Sv. Tome Akvinskog, a novom snagom zaživio je u doba renesanse u izvanrednom procvatu umjetnosti i znanosti, kao sredstvo komunikacije među svim narodima. Međutim, unatoč bogatstvu drevne kulture, većina ljudi, misli da je latinski izumro s posljednjim Rimljaninom. Ispraviti ovu pogrešku i našem društvu vratiti kulturnu baštinu latinskog jezika, cilj je Studija latinskog jezika i rimske književnosti. Često se može čuti kako je latinski jezik „mrtav jezik“, pa stoga nekim đacima i studentima teško pada učiti nešto što je „mrtvo“. Isto tako, nastavne metode su ponekad neopravdano suhe pa ih treba učiniti privlačnijim.
Latinski jezik, živi jezik Rimljana, sačuvan je kao živi jezik naše civilizacije kroz stoljeća. To je jezik kao i svaki drugi, koji se može učiti i lijepo govoriti u svim okolnostima svakodnevnoga života. Ovaj studij je osmišljen za promicanje i produženje upotrebe i razumijevanja latinskog. Zanimljivo je kako se ipak nađe lijep broj studenata koji baš vole ovaj studij i s ljubavlju ga upisuju. Od ponovne uspostave katedre za latinski jezik i rimsku književnost (ak. god. 2012./2013.) uvijek smo imali dovoljan broj studenata i popunjenu kvotu. Kada smo prije pet godina pokrenuli studij, upisano je 37 studenata, a ove godine diplomirala je prva generacija, završivši svoj studij (master). Oni su sada na tržištu rada kojem je toliko potrebno profesora latinskog jezika. S vremenom se broj upisanih studenata smanjivao, a ove godine imat ćemo ih oko 20, što je također dobar broj i popunjena kvota koju nam je ministarstvo dodijelilo. Uz to treba imati u vidu i konstantan broj opadanja populacije u zadnje vrijeme u BiH, pa i studenata, koji vide svoju budućnost školovanja i života u nekim drugim zemljama.
 
Kako su studenti, ali i kolege profesori, od kojih većina, pretpostavljamo, nisu katolici, prihvatili predavača/kolegu svećenika?
Otkada sam počeo raditi na FF-u (2003.), kao profesor i svećenik, nisam imao baš nikakvih problema niti ijednog incidenta. Naprotiv, osjećam da sam veoma dobro prihvaćen u profesorskom kolektivu, kao i među studentima. Kolege me rado susreću, redovito se pozdravimo, ispitamo, ponekad pitaju za neko stručno mišljenje, i sl., a isto tako i studenti. Najveće mi je zadovoljstvo kada me studenti susretnu na fakultetu ili gradu te rado pozdrave, a ne da me izbjegavaju ili okreću glavu u stranu. Svima je poznato moje zvanje i osjećam da sam kao takav dobrodošao u ovu sredinu. Sa svima sam otvoren za suradnju nudeći svoje sposobnosti u projektima gdje mogu dati svoj obol.
 
 
Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju
 
Razgovarala: Josipa Prskalo
Katolički tjednik
PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    20. listopad 2017.

    UDIENZA SCIENZE SOCIALI

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: