Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

22. listopad 2017.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 38

Katolički tjednik br. 38

Sarajevo, 19. rujan 2017.

Katolički tjednik

Tražeći znakove nade u medijima

Svake je godine jedna nedjelja u Katoličkoj Crkvi na osobit način posvećena razmišljanju o značaju i ulozi sredstava društvenih priopćavanja u svijetu. U Bosni i Hercegovini to je posljednja nedjelja mjeseca rujna koja najčešće biva prva u jesenskom godišnjem dobu. I simbolično kazano, baš kao što jesen donosi „tužnije note“ tako i ovdašnji mediji masovne komunikacije odražavaju sivilo novinarske prakse, obilježene više plaćeničkom propagandnom, nego profesionalnom informacijom. U tom ozračju, unatoč onim čestitim novinarskim perima  kojih ima na različitim stranama, uzgajaju se hibridne crne i pesimistične vijesti koje pojedinačno i nisu toliko štetne koliko se njihova pogubnost očituje u širem kontekstu kreiranja javnoga mnijenja koji ne doseže ni donji prag objektivnosti. Rezultat toga jest sveprisutna podjela na „naše i vaše“ pri čemu ni junaci ni žrtve jednoga naroda nisu ni približno vrijedni kao to isto u drugom narodu… i obratno. Društveno licemjerstvo preplavljuje sve više i onih pojedinaca koji se uistinu trude misliti svojom glavom te se beznađe širi apokaliptičnom brzinom.  Stoga su nada i povjerenje – kako je to istaknuo papa Franjo u poruci za 51. Svjetski dan medija – pojmovi koji nužno moraju naći iskrene sugovornike u stvarnosti na ovdašnjem medijskom podneblju. 

Da je to tako svjedoči činjenica kako u načelu sve novine imaju rubriku Crna kronika koja biva redovito punjena, ali i čitana. Narod se toliko navinuo na dnevnu dozu „crnila“ da bi mu zasigurno „nešto bilo“ kada bi ona izostala. Dovoljno se zapitati kako bi izgledale tiskovine i news portali ako bi postojala zabrana pisati o: prometnim nesrećama, obiteljskim tragedijama, političkim sukobima, religijskom fanatizmu, terorizmu i ratovima, kriminalu i nepravdi svake vrste... No, čak i izostanak toga još uvijek ne bi bio pokazatelj stvarnoga mijenjanja novinarske paradigme jer već postoje oni mediji koji opstaju na tržištu, a ne bave se ovim temama. Njima su primarne zadaće: zabaviti, šokirati i obmanuti. To je matrica na kojoj je izgrađeno cijelo tabloidno novinarstvo. Stoga možemo zaključiti kako je ukazivanje na negativne pojave s ciljem suzbijanja istih, nužno, ali ne čini cjelovitu sliku stvarnosti u kojoj čovjek može normalno živjeti i funkcionirati.  

Na toj podlozi valja razaznavati i informacije o sukobima u svijetu koje su prenošene u bosanskohercegovačkim mainstream medijima. Kao ilustraciju uzmimo izvještavanje o stradanjima kršćana na Bliskom istoku i Africi te ubojstva i protjerivanje muslimana u Mijanmaru. Općenito kazano, o prvomu se govori kao o terorizmu Islamske države koji „nema veze s islamom“, a o drugom kao o „genocidu“ nad muslimanima u kojemu se očituje licemjerstvo međunarodne zajednice. No, samo gole činjenice upućuju na neautentičnost takvoga prikaza. Naime, premda je svaka žrtva vrijedna pijeteta, valja podsjetiti kako su bezumnici nadahnuti rigidnom interpretacijom islama, gotovo u potpunosti iskorijenili cjelokupne kršćanske zajednice koje su na prostoru Sirije i Iraka živjele dva tisućljeća, a da u izvješćima o tomu nema ni slova od genocida. Opisujući tamošnju situaciju, sirijski patrijarh Ignace Youssif III. Younan je svojedobno rekao:„Mi doživljavamo mržnju od jedne religije...“ Cilj onih koji se povode tom religijom jest iskorijeniti i zatrti sve (pa i one muslimane koji ne misle kao oni), a s obzirom da se to događa na zemljopisno širokom prostoru, jasno je o čemu je riječ. Međutim, ovdašnje medijsko sivilo ne dopušta to vidjeti i posredovati javnome mnijenju. Tako da se ljudi zgražaju samo nad zločinima koje budisti, pokrenuvši 9. listopada 2016. vojnu operaciju, čine u Mijanmaru muslimanskom stanovništvu Rohingya naroda. Slike ubijene djece i protjeranih obitelji, uistinu su zastrašujuće i vape za solidarnošću, ali to isto u, nažalost, širem obimu već od 2003., traže kršćani na Bliskom istoku.

Stoga bi prvotni znak nade u sredstvima društvenih komunikacija u Bosni i Hercegovini, bio jednak pristup svakoj žrtvi kojoj valja pokazati sućut, kao i jednako tretiranje napadača (dželata) koji je zaslužio osudu. Na taj način se u prvom redu očituje vlastita autentičnost, ali i gradi međusobno povjerenje... No, da budemo načisto, ako kršćani priznaju kako su dobili od Boga radosnu vijest spasenja, onda su na ovo najprije oni pozvani, jer ne postoji veća nada darovana svijetu od one koju je svojim uskrsnućem svakom čovjeku donio Isus Krist


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    20. listopad 2017.

    UDIENZA SCIENZE SOCIALI

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: