Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

25. rujan 2017.

Izdvajamo

Sarajevo, 8. rujan 2017.

Sjećanje na neostvareni pohod pape Ivana Pavla II. opkoljenom Sarajevu ratne 1994. godine

Sveti papa Ivan Pavao II. još 1994. godine želio je doći u Sarajevo. Dogovoreno je da pohodi opkoljeni glavni grad Bosne i Hercegovine na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije ratne 1994. godine. Zanimljivo je da toga dana nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić slavi svoj rođendan.  Iako su pripreme za njegov dolazak bile gotovo završene i svi govori odavno već pripravljeni, taj se posjet nije mogao ostvariti budući da nitko nije želio jamčiti sigurnost Papi i hodočasnicima. Upravo zabrinutost za sigurnost hodočasnika navela je Papu na odgodu toga putovanja pa je Ivan Pavao II. u Castel Gandolfu izrekao propovijed koju je namjeravao izgovoriti u Sarajevu.

Pripravljeni govori pape Ivana Pavla II. velikim dijelom i danas su aktualni. Donosimo sve pripravljene govore koji nisu izgovoreni kao i propovijed te  pozdravne riječi Svetog Oca nakon Angelusa predviđene za Euharistijsko slavlje u Sarajevu, a izrečenu u Castel Gandolfu 8. rujna 1994.:


Pripravljeni govori za namjeravani pohod Svetog Oca Sarajevu, 8. rujna 1994.


Pismo biskupa Bosne i Hercegovine Svetom Ocu nakon odgode njegova pohoda predviđenoga za 8. rujna 1994.

Njegovoj Svetosti Papi Ivanu Pavlu II. sretno vladajućem Vatikanski grad
 
Sveti Oče!
 
Mi, biskupi Bosne i Hercegovine, okupljeni u Sarajevu u sjedištu Vrhbosanske metropolije da bismo dočekali Vas i izrazili Vam dobrodošlicu, primismo veoma bolnu vijest o odluci kojom se odgađa Vaš pastoralni pohod našoj crkvenoj pokrajini. Poznato nam je koliko ste žarko željeli doći k nama, moliti s nama, ohrabriti nas u vjeri i uputiti nam svoju pastirsku riječ. Uvjereni smo da su vas morali voditi vrlo ozbiljni razlozi pri donošenju takve odluke - da i po drugi put odgodite planirani pohod.
 
Sveti Oče, mi smo ovdje već dvije i pol godine bez ikakve sigurnosti. Nama je Vaš dolazak bio znak nove nade i veće sigurnosti. Otkazivanje pohoda, samo dva dana prije, pretvorilo se za sve ljude ovoga grada i ove napaćene zemlje u izvor novih i većih crnih slutnji i strahova. Ljudi su očekivali da će odgovorni moćnici ovoga svijeta zaustaviti ratno zlo u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini, a oni su zaustavili Vas, dokazanog mirotvorca. Unatoč tome, duboko smo svjesni da je i Vaš sadašnji nedolazak u Sarajevo vrlo znakovita poruka svijetu. I ne bismo nikako željeli u ovoj odgodi Vašega pohoda čitati ni trenutačnu pobjedu zla nad dobrim.
 
Ovdje su se katolici istinski duhovno spremili. Vi ste već bili nazočni među nama ne samo po užurbanom spremanju za doživljaj Vašeg pohoda nego još više po istinskoj molitvi i žarkoj želji da se susretnemo s Vama. Ne samo katolici, nego i svi ljudi dobre volje u ovom gradu i u ovoj zemlji s velikom su nadom iščekivali Vaš dolazak. Sva atmosfera u medijima i na ulicama odražavala je takvo iščekivanje. Unatoč mnogim poteškoćama i mi, biskupi BiH, uspjeli smo se okupiti u ovom sjedištu svoje metropolije. Umjesto željene radosti podijelit ćemo i ovaj put zabrinutost i bol svoga hrvatskog i katoličkog puka. Ne želimo Vam kriti doživljaj ovih ljudi. Mnogi smo to doživjeli kao nekoć učenici na putu u Emaus koji ožalošćeni rekoše: "A mi smo se nadali."
 
U ovoj općeljudskoj tragediji Katolička Crkva u BiH tako je pogođena da se nalazi u stvarnoj pogibelji nestajanja. Naši vjernici, pritisnuti nevoljama, masovno napuštaju svoja ognjišta. Vijesti da ni Vi, Sveti Oče, kao poglavar Katoličke Crkve i najveći mirotvorac ovog vremena niste mogli ostvariti svoj planirani pohod k nama, uvelike je povećala strahove našeg vjernog puka.
 
Mi smo osvjedočeni da ste Vi kroz cijelo vrijeme ovog strašnog rata bili s nama. A sada, kada Vam je onemogućeno da dođete k nama, Vi ste s nama "sve više i više". S tim uvjerenjem i s nadom u srcu da ćete k nama ipak doći - i to što prije - "da braću utvrdite u vjeri", mi ćemo i ovu kušnju, uz Božju pomoć prevladati. Mnoge je kušnje izdržao ovaj narod, pa vjerujemo da će ta spremnost na žrtvu pomoći da i dalje nosi svoj križ s nadom u pobjedu svjetla nad mrakom i života nad smrću.
 
Sveti Oče, Katolička Crkva u hrvatskom narodu na ovim prostorima razapeta krvari već 13 stoljeća, ali nije nestala! Kako se pomiriti s činjenicom da ona nestane danas, na svršetku dvadesetog stoljeća, i to samo tijekom tri godine?!
 
Ipak vjerujemo da je Božja ljubav ona snaga koja će nam pomoći da ovdje opstanemo. Zato molimo da nas blagoslovite s groba svetog Petra.
 
U čvrstom pouzdanju da ćete nas uskoro u Sarajevu utješiti i obradovati svojim apostolskim pohodom ostajemo u Kristu odani Vašoj Svetosti.
 
Sarajevo, 7. rujna 1994.
 
Mons. Vinko Puljić
nadbiskup i metropolita vrhbosanski
 
Mons. Franjo Komarica
biskup banjalučki
 
Mons. Ratko Perić
biskup mostarsko-duvanjski
i ap. adm. trebinjsko-mrkanski
 
Mons. Pero Sudar
pomoćni biskup vrhbosanski
 
 
 
Govor Svetog Oca u Predsjedništvu BiH
 
Gospodine Predsjedniče,
predstavnici civilnih i crkvenih vlasti,
braćo i sestre!
 
1. Odavno sam želio doći k vama da vlastitim očima vidim ljutu bol ovoga grada, da s vama podijelim vaše patnje, te da s vama upravim pogled prema nebu i zazovem Boga života i mira.
 
Za vrijeme ovih dugih, beskonačnih godina rata, Sarajevo je bilo uvijek usred moga srca. Bio sam ovdje duhovno nazočan, skupa s braćom raznih kršćanskih vjeroispovijesti i s vjernicima drugih religija za vrijeme Dana molitve koji se održao u Asizu 9. i 10. siječnja 1993. godine. Ovamo sam došao u duhovnom hodočašću 23. siječnja ove godine, za vrijeme svete mise koju sam služio u bazilici sv. Petra za mir na Balkanu. Na vas sam stalno mislio, u tolikim prilikama, dok sam upućivao bolne pozive za što bržu uspostavu mira.
 
Gospodin je tek sada uslišio moju želju da budem i tijelom među vama, da iz bliza podijelim s vama vaše nade i vaše suze. Iako se, nažalost, radi o kratkom pohodu, žarko želim da on označi početak nove zore mira i sloge za ovu voljenu i napaćenu zemlju!
 
Hvala Vam, gospodine Predsjedniče, na ljubaznom dočeku. Dok Vam izručujem iskreni pozdrav, koji upućujem s poštovanjem i prisutnim predstavnicima vlasti i svima koji su pridonijeli ostvarenju ovoga pohoda, pred očima su mi stanovnici Sarajeva i cijele Bosne i Hercegovine: bosanski Muslimani, Srbi i Hrvati te pripadnici narodnih manjina. Sve želim zagrliti jednim jedinim zagrljajem. S ljubavlju mislim na dragu katoličku zajednicu; na braću cijenjene Srpske pravoslavne Crkve; na brojnu Islamsku zajednicu, na malu i dragu Židovsku zajednicu, koja je ponovno raspršena. Sve su te zajednice žrtve nasilja, nacionalizma koji je neosjetljiv na vrijednosti mirnoga suživota među narodima.
 
S divljenjem i zahvalnošću mislim na vjerske i humanitarne ustanove, posebno na one Ujedninjenih naroda, i na tolike osobe koje su svoju stvarnu solidarnost očitovale na mnoge načine i raznim sredstvima, bez obzira na opasnosti, suočavajući se katkad i sa smrću da bi drugi mogli živjeti.
 
Sudjelujem u boli svih koji oplakuju gubitak svojih najmilijih, posebno mladih sinova i kćeri pokošenih užasima rata koji ne štedi ništa i nikoga.
 
Došao sam kao glasnik sloge i mira, potaknut samo željom da stanem uz bok žrtvama ugnjetavanja i nasilja, da još jednom ponovim: "Niste napušteni. S vama smo. Bit ćemo s vama sve više i više!"
 
Ovaj moj posjet želi biti hodočašće mira u područje koje biju tolike patnje i nepravde; gdje su zbog besmislenog i slijepog nasilja na tisuće osoba poginule, bezbrojni su ranjenici i prognanici. Ne, ovaj se rat ne može i ne smije nastaviti!
 
3. Sarajevo, grad ukrštavanja napetosti između različitih kultura i naroda može se smatrati "gradom našega stoljeća". Upravo ovdje, godine 1914. počeo je prvi svjetski rat. I upravo u ovaj grad moramo se vratiti na kraju ovoga stoljeća: godine 1994. Što se to zapravo dogodilo u Europi u ovih posljednjih 80 godina? Toliko toga se zbilo. Propale su, prije svega, velike sile nastale u prošlom stoljeću. Godina 1918. značila je rađanje nezavisnosti za mnoge zemlje centralne Europe. Ta Europa trajala je 20 godina. Umjesto starih sila, pojavile su se nove: na Zapadu nacistički režim, na Istoku komunistički režim Sovjetskog Saveza. Dvije sile, dva neprijateljska sistema, a ipak spremni na kompromise da bi ostvarili svoje imperijalističke programe.
 
Kraj rata, godine I945. označio je poraz njemačkog nacizma. Granica pobjedničkog komunizma tada se pomakla na Zapad. S ove strane željeznog zastora, na Zapadu, nova Europska zajednica krenula je tek prvim koracima. Na Istoku, naprotiv, narodi su bili prisiljeni poduzeti tešku borbu za vlastitu samobitnost i političku nezavisnost.
 
U toj borbi, trenutak od povijesne važnosti bila je godina 1989. Ta je godina označila kraj komunističkog imperija, ali isto tako i početak napetosti i kasnije strašnog rata na Balkanu među narodima bivše Jugoslavije. Evo za sve novog izazova, jer su u balkanskom sukobu upleteni katolici, pravoslavci i muslimani. Radi se o vjernicima koji se uzdaju u snagu molitve i koji su zaokupljeni jednom te istom brigom.
 
4. Kojom brigom? Vratimo se mišlju u godinu 1945. Izašli iz drugog svjetskog rata, narodi koji su podnijeli neizreciva nasilja, shvatili su jednu neodgodivu nužnost, da se moraju ujediniti protiv rata. "Deklaracija o pravima čovjeka" bio je jedan od prvih čina na putu prema miru. Rat je protiv čovjeka. Ako se želi izbjeći rat, potrebno je osigurati poštivanje temeljnih prava ljudske osobe, među kojima prvo mjesto zauzima pravo na život, koje svaki čovjek ima od trenutka začeća do naravne smrti. Postoje i druga prava, koja, kao na primjer vjerska sloboda i sloboda savjesti, određuju načela suživota ljudi u duhovnoj oblasti. Drugi vatikanski sabor posvetio je tim pravima posebnu deklaraciju "Dostojanstvo ljudske osobe".
Suživot pojedinaca i naroda treba, osim toga, temeljiti na "pravima naroda". Kao i svaki pojedini čovjek, tako i svaki narod ima pravo na postojanje, na vlastiti razvoj, prema kulturnoj baštini naroda kojemu pripada. Na njoj se nadahnjuju obitelji koje, odgajajući djecu, prenose budućim naraštajima kulturna dobra domovine. O tome sam imao priliku više puta govoriti, posebno za vrijeme posjeta UNESCO 1989. (usp. Insegnamenti di Giovanni Paolo II, vol. III/ 1, str. 1636-1655).
 
Mir se tako rada, u poštivanju prava osoba i prava naroda; tako se i gradi i brani.
 
5. Mir je dakle veliki zadatak, koji je povjeren odgovornosti sviju ljudi. Očito, on vrlo mnogo ovisi o onima koji imaju javnu vlast, bilo među zaraćenim stranama bilo unutar međunarodnih ustanova. Kako onda ne hrabriti obnovljene napore međunarodne zajednice u korist uspostave mira u Bosni i Hercegovini? Potrebno je da se takva nastojanja učinkovito nastave na temelju propisa međunarodnog prava koji su ponovljeni u brojnim rezolucijama mjerodavnih međunarodnih ustanova.
 
Očito je pak da je sudbina mira velikim dijelom povjerena ne samo institucionalnim formama, koje u svakom slučaju valja učinkovito podrediti u iskrenom dijalogu i u poštivanju pravde. Sudbina mira ovisi ponajviše o ponovno nađenoj solidarnosti srdaca koja, nakon toliko krvi i mržnje, pretpostavlja hrabrost opraštanja. Potrebno je tražiti oproštenje i oprostiti!
To pak ne znači da i ljudska pravda ne smije progoniti zločine to je dapače potrebno i nužno, ali pravda stoji daleko od svakog slijepog nagona za osvetom, i daje se voditi jakim osjećajem općeg dobra koje teži za popravkom onoga koji je zabludio.
 
6. Samo ovaj duhovni obzor može biti plodno tlo za mir i doprinijeti uspješnom ishodu pregovora koji su u tijeku. Prijedlozi i susreti ovih zadnjih dana, svake hvale vrijedni što se tiče nastojanja da se napokon okonča rat, još uvijek nisu doveli do potrebnoga dogovora kako bi se došlo do željenoga cilja. Potrebno je da se ti susreti nastave i pojačaju. Ne može se više oglušivati na zaklinjanje ljudi, žena, mladih, staraca, djece, koji nestrpljivo čekaju okončanje rata i ostvarenje mogućnosti za susret!
 
Htio bih zbog toga ovdje ponoviti ono što sam rekao na početku ove godine: "On što se zauzme ili što je uništeno silom nikada ne služi na čast ni čovjeku ni svrsi koja se želi ostvariti" (Govor Diplomatskom zboru, 15. I. 1994., L'Osservatore Romano, 16. I. 1994., str. 7).
 
Metoda dijaloga, koji prevladava, unatoč otporima, zahtijeva poštenje, ustrajnost i velikodušnost svih strana. Samo će se na temelju tih načela moći izgladiti nesuglasice i postojeća razilaženja te dati mjesto stvarnoj nadi u dostojniju budućnost za sve narode koji skupa žive na ovim prostorima.
 
7. Gospodine Predsjedniče, Vama povjeravam ove misli, koje žele ponovno potvrditi nadu u mirniju budućnost za svakog pojedinog stanovnika ove drage zemlje. Istina, prilikama u kojima se nalazi grad Sarajevo, a s njim i toliki drugi gradovi i sela, nada može izgledati kao privid ili bijeg od teške svakodnevne stvarnosti. Unatoč tome, valja očuvati nadu, uzdajući se u Boga koji nikada ne napušta čovjeka.
 
Žarko želim da se konačno završi vrijeme patnja i podjela, te da što prije započne vrijeme snošljivosti, sloge, ponovno uspostavljene solidarnosti među bratskim narodima!
 
Kako sam napomenuo jednom drugom prilikom, "rat nije zla kob. Mir je moguć! Moguć je jer čovjek ima savjest i srce. Moguć je jer Bog ljubi svakog od nas, onakva kakav jest, da bi ga preobrazio i omogućio mu da raste" (Govor Diplomatskom zboru).
 
Neka Bog, Stvoritelj i Gospodar svih ljudi, utješi svakoga, neka u srcima učvrsti volju za dijalogom, za sporazumom, za zajedničkim zalaganjem za mir i obnovu. Ovo je, gospodine Predsjedniče, molitva koju upućujem svemogućem Bogu, zazivajući blagoslov za cijelu Bosnu i Hercegovinu, poglavito na one koji nose duboke i vidljive znakove rata te žarče čeznu za mirom.
 
 
Pozdravni govor nadbiskupa vrhbosanskog Vinka Puljića papi Ivanu Pavlu II. za vrijeme Svete mise u Sarajevu
 
Sveti Oče!
 
Dobro došli u ovaj grad Sarajevo, simbol patnje i ratnih stradanja. Dobro došli u Bosnu i Hercegovinu, zemlju krvlju i gorkim suzama natopljenu. U ovoj zemlji žive Hrvati katolici, muslimani Bošnjaci, Srbi pravoslavci i ljudi drugih nacija i vjerskih uvjerenja. Ova lijepa i nama draga zemlja, Sveti Oče, sada je poharana i opljačkana uslijed rata koji bjesni već treću godinu. Pozdravljam Vas u ime svih osoba koje ostadoše bez svojih najbližih, bez kuće i ognjišta, bez igdje ičega.
 
Sveti Oče, pozdravljam Vas svetopisamskim pozdravom: "Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!" (Mk 11, 9).
 
Blagoslovljen koji je među prvima prokazao zlo i digao glas za čovjeka!
 
Blagoslovljen koji je pozvao sve katolike svijeta i ostale ljude dobre volje na molitvu za mir na ovim prostorima!
 
Blagoslovljen onaj koji je s toliko srca i duše pozivao na solidarnost s nama u ovome teškom ratnom iskušenju.
 
Blagoslovljen koji dođe da nas ohrabri kako ne bismo klonuli na putu istine, pravde, ljubavi i mira. Vi ste, Sveti Oče, prvi Papa koji stupa na tlo Bosne i Hercegovine. Mi Hrvati katolici ušli smo u četrnaesto stoljeće svoga nacionalnog i vjerskog življenja, a ove godine obilježavamo i 750. obljetnicu prve katedrale u Bosanskoj biskupiji koja je bila posvećena upravo svetom Petru apostolu. Tada se biskupovo sjedište zvalo Vrhbosna, a kasnije je ovaj grad dobio ime Sarajevo. Upravo je stoga vaš predšasnik Leon XIII. godine 1881. prilikom obnove redovne crkvene hijerarhije dao ime ovoj našoj pokrajini "Vrhbosanska metropolija" uvažavajući povijesne granice Bosne i Hercegovine.
 
U naše četiri dijeceze prije ovog rata živjelo je 832.000 katoličkih vjernika u 272 župe. Vrhbosanska nadbiskupija pretrpjela je najteže gubitke s obzirom na broj vjernika jer smo s 528.000 spali na oko 140.000; Banjalučka biskupija imala je 110.000 a sada ima oko 30.000.
 
Ubijeno je šest katoličkih svećenika. Potpuno je razoreno 95 župnih crkava a 86 teško oštećeno ili postalo neupotrebljivo. U sve tri godine rata nismo mogli hodočastiti u naša svetišta od kojih su neka sasvim razorena: Stup, Komušina, Podmilačje... Franjevački samostan na Plehanu potpuno je uništen, a onaj u Gučoj Gori teško oštećen, iako je svim građanima ove države poznato da su franjevci kroz sedam stoljeća bili čuvari ne samo katoličke vjere nego i bosanske državnosti. Zbog ratnih prilika u Sarajevu, izmještena je Vrhbosanska bogoslovija, Franjevačka teologija, franjevački novicijat i malo sjemenište te provincijalne uprave i novicijat sestara Služavki malog Isusa.
 
Sveti Oče! Najtežim gubicima smatramo izgubljene živote osoba od kojih se mnogima ne zna ni za grob. Brojne obitelji rastavljene su ratom, kolika djeca ostadoše siročad ili izgubiše svoje lijepo djetinjstvo.
 
Ratne nevolje nisu pogodile samo nas Hrvate katolike nego i druge građane ove naše zemlje. U samom Sarajevu poginulo je oko 10.000 civila, od čega 1.500 djece. Muslimanske vlasti iznose podatke da je oko 143.000 njihovih sunarodnjaka bilo okrutno ubijeno. Poglavari Islamske zajednice iz našeg grada iznose podatke o desecima ubijenih ili nestalih imama te o stotinama spaljenih džamija. Sigurno su u ovom ratu i mnoge srpske žene i majke Bosne i Hercegovine ostale bez svojih najdražih.
 
Vi ste danas došli među nas kao hodočasnik mira da izrazite solidarnost prema svima koji su ratom pogođeni i još jednom uputite vapaj za prestanak rata i izgrađivanje pravednog mira. Došli ste da svim stanovnicima naše zemlje posvijestite mogućnost i dužnost življenja u zajedništvu uz uvažavanje nacionalnih i vjerskih razlika.
 
Sveti Oče, u ovoj Godini obitelji svakako želim spomenuti da su Vrhbosansku metropoliju resile mnoge katoličke obitelji s brojnom djecom. Odgoj u katoličkoj tradiciji učinio je da su nikla brojna muška i ženska duhovna zvanja. Sada stojimo pred opasnošću da budemo istrgnuti s naših korijena i da tragovi naše prisutnosti budu izbrisani.
 
Zato Vam, Sveti Oče, uz dobrodošlicu upućujem žarku molbu: molite za naš opstanak i ravnopravnost sa svima na ovim prostorima. Zauzmite se za dostojanstvo i pravo svakog čovjeka. Molite zagovor Marijin za lijek našim ranama. Vaša molitva s nama i Vaša poruka jača našu nadu u pobjedu dobra nad zlim, pobjedu istine nad laži, svjetla nad tamom, ljubavi nad mržnjom. Neka Vašim dolaskom na ovim prostorima zaživi kultura života i mira nad ratnim strahotama. Blagoslovite mjesne Crkve Banje Luke, Mostara, Sarajeva i Trebinja; nas biskupe, naše svećenike, redovnike, redovnice, očeve i majke, mladiće i djevojke, našu dragu djecu, starce i starice, sve bolesne i ranjene. Molite s nama i za nas, molite za sve građane i narode naše zemlje!
 

Propovijed Svetog Oca predviđena za Euharistijsko slavlje u Sarajevu a izrečena u Castel Gandolfu 8. rujna 1994.
 
1. "Oče naš, koji jesi na nebesima...". Nalazimo se uz oltar oko kojega se okuplja cijela Crkva koja je u Sarajevu. Izgovaramo riječi koje nas je naučio sam Krist, Sin Boga živoga; Sin istobitan s Ocem. Samo on zove Boga "Ocem" (Abba! Oče! Oče moj!), i samo nas on može ovlastiti da se obraćamo Bogu zazivajući ga "Oče", "Oče naš". On nas uči tu molitvu u kojoj je sve sadržano. U toj molitvi želimo danas pronaći sve ono što se može i što se mora reći Bogu, našemu Ocu, u ovom povijesnom trenutku, ovdje u Sarajevu.
 
"Oče naš, koji jesi na nebesima sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kako na nebu, tako i na zemlji."
 
2. Oče naš... Oče ljudi: oče naroda. Oče svih naroda koji nastavaju ovaj svijet. Oče naroda Europe. Naroda Balkana.
 
Oče naroda koji pripadaju obitelji južnih Slavena! Oče naroda koji ovdje, na ovom poluotoku, već stoljećima ispisuju svoju povijest. Oče naroda koji su pogođeni nesrećom rata i to, nažalost, ne po prvi put.
 
"Oče naš", Ja, Rimski biskup, prvi papa Slaven, padam na koljena pred Tobom i vapijem: "Od kuge, glada i rata - oslobodi nas!" Znam da se u ovoj prošnji mnogi ujedinjuju sa mnom. Ne samo ovdje u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, nego i u cijeloj Europi pa i izvan njezinih granica. Dolazim ovamo, donoseći sa sobom sigurnost te molitve koju izgovaraju srca i usne bezbrojne moje braće i sestara. Već je prošlo previše vremena kako čekaju da mogu izmolit, na ovom mjestu, upravo tu "veliku molitvu" Crkve, Božjeg naroda. Već je toliko vremena prošlo otkako sam pozvao sve ljude da sudjeluju u toj molitvi.
 
Kako se ovdje ne sjetiti molitve izrečene u Asizu u siječnju prošle godine? Zatim one u Rimu u Bazilici svetog Petra u siječnju ove godine? Od početka tragičnih događaja na Balkanu, u zemljama bivše Jugoslavije, molitva za mir bila je misao vodilja Crkve, posebno Apostolske Stolice.
 
3. Oče naš, "sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje... ". neka zasvijetli među ljudima tvoje sveto i milosrdno ime. Neka dođe tvoje kraljevstvo, kraljevstvo pravde i mira, praštanja i ljubavi.
 
"Budi volja tvoja". Tvoja volja neka se ostvari u svijetu, poglavito u ovoj izmučenoj zemlji Balkana. Ti ne voliš nasilje i mržnju. Ti zazireš od nepravde i sebičnosti. Ti želiš da ljudi međusobno budu braća i da te priznaju Ocem.
 
Oče naš, Oče svakog ljudskog bića, "neka bude volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji". Tvoja volja jest mir!
 
4. Krist "je naš mir" (Ef 2, 14). On koji nas je poučio da se obraćamo Bogu nazivajući ga: "Oče".
 
On koji je svojom krvlju pobijedio tajnu bezakonja i podjele te svojim Križem srušio veliki zid koji je dijelio ljude i učinio da postanu jedni drugima tuđinci. On koji je čovječanstvo pomirio s Bogom i međusobno ujedinio ljude kao braću.
 
Zato je jednoga dana, prije svoje žrtve na križu, Krist mogao reći apostolima:"Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga ne kao što svijet daje" (Iv 14, 27). U tom trenutku obećao im je Duha Istine koji je ujedno Duh Ljubavi, Duh Mira!
Dođi, duše Presveti! "Veni, creator Spiritus, mentes tuorum visita!... "Dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori ih."
 
Dođi, Duše Presveti! Zazivamo te iz Sarajeva, grada gdje se ukrštavaju napetosti između različitih kultura i naroda, gdje je zapaljen fitilj koji je, na početku stoljeća, prouzrokovao prvi svjetski rat i gdje se, na kraju drugog tisućljeća, koncentriraju slične napetosti koje su u stanju uništiti narode koje je povijest pozvala na suradnju i skladan suživot. Dođi, Duše mira! Po tebi vapijemo: "Abba, Oče!" (Rim 8, 15).
 
5. "Kruh naš svagdanji daj nam danas"
Moliti za kruh znači moliti za sve ono što je potrebno za život. Molimo da se u raspodjeli dobara među ljudima i među narodima uvijek uzmogne ostvariti načelo o sveopćem sudjelovanju ljudi u dobrima koje je Bog stvorio.
 
Molimo da ulaganje dobara u naoružanju ne naudi ili ne daj Bože uništi kulturnu baštinu, koja predstavlja neprocjenjivo dobro cijelog čovječanstva
 
Molimo da ograničavajuće mjere, procijenjene kao nužne da bi se zaustavio sukob, ne postanu uzrokom neljudskih patnji nedužnog naroda. Svaki čovjek, svaka obitelj ima pravo na svoj "svagdanji kruh". 
 
6. "Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim... ."
Ovim riječima dodirnuli smo ključno pitanje. Sam Krist nas je na nj upozorio, kada je, umirući na križu, rekao glede svojih ubojica:"Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine" (Lk 23, 34).
 
Ljudska povijest, povijest naroda i nacija, puna je uzajamne mržnje i nepravdi. Kako je bila važna povijesna izjava poljskih biskupa njihovoj subraći, njemačkim biskupima, na završetku Drugog vatikanskog sabora: "Opraštamo i tražimo da nam oprostite!" Ako se u onom dijelu Europe mogao uspostaviti mir, čini se da se to dogodilo upravo zahvaljujući stavu koji je jasno izražen tim riječima.
 
Danas želimo moliti da se ponovi sličan gest: "opraštamo i tražimo oproštenje" za našu braću na Balkanu! Bez takvog stava, teško je graditi mir. Nizanje "krivnji" i "kazna" neće se nikada okončati, ako se jednom ne oprosti. Oprostiti ne znači zaboraviti. Ako je sjećanje zakon povijesti, oproštenje je snaga Božja, snaga Krista koji djeluje u događajima ljudi i naroda.
 
7. "Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla... "
Ne uvedi nas u napast! Koje su to napasti od kojih danas molimo Oca da nas oslobodi? To su one koje srce čovjeka pretvaraju u srce kameno, neosjetljivo za poziv na oprost i slogu. To su napasti etničkih predrasuda, zbog kojih je čovjek neosjetljiv na prava drugoga i na njegovu patnju. To su napasti razdraženih nacionalizama koji dovode do presezanja nad bližnjim i do žudnje za osvetom. Sve su to napasti u kojima se izražava civilizacija smrti.
Nasuprot tako tužnom prizoru ljudskih padova, molimo riječima časnoga brata Bartolomeja I, Patrijarha Carigradske Crkve: "Gospodine, daj da se naša kamena srca zdrobe pred tvojim patnjama i postanu srca od mesa. Daj da tvoj križ otkloni naše predrasude. Imajući pred očima tvoju bolnu borbu protiv smrti, neka nestane naše ravnodušnosti ili naše pobune" (Križni put u Koloseumu, Veliki petak 1990, Ulazna molitva).
 
Izbavi nas od zla! Evo još jedne riječi koja potpuno pripada Kristu i njegovu Evanđelju. "Ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasim svijet" (Iv 12, 47). Čovječanstvo je pozvano na spasenje u Kristu i po Kristu. Tom spasenju pozvani su i narodi koje je ovaj rat tako strašno podijelio!
 
Molimo danas da spasonosna snaga Križa pomogne nadvladati povijesnu napast mržnje. Neka prestanu bezbrojna razaranja! Molimo - slijedeći ritam molitve Gospodnje - da započne vrijeme obnove, vrijeme mira.
Mole s nama i mrtvi Sarajeva, čiji zemni ostaci počivaju u obližnjem groblju. Mole sve žrtve ovog okrutnog rata koje u Božjem svjetlu, za preživjele, zazivaju mir i pomirenje.
 
8. "Blago mirotvorcima jer će se sinovima Božjim zvati" (Mt 5, 9). Tako čitamo u današnjem ulomku Evanđelja. Da, predraga braćo i sestre, bit ćemo uistinu blaženi ako postanemo sudionici onoga mira koji samo Krist umije dati (usp. Iv 14, 27), štoviše koji je sam Krišt. "Krist je naš mir." Bit ćemo mirotvorci ako poput njega budemo spremni opraštati.
"Oče, oprosti im!" (Lk 23 ,24). Krist s križa nudi oproštenje i od nas traži da ga slijedimo na teškom križnom putu da bismo postigli njegov mir. Samo prihvaćajući taj njegov poziv, bit će moguće spriječiti da sebičnost, nacionalizam, nasilje nastave sijati pustoš i smrt.
 
Zlo u svakom svom izražaju predstavlja tajnu bezakonja pred kojom odjekuje jasan i odlučan Božji glas koji smo slušali u prvom čitanju: "Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni... U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženima... " (Iz 57, 15). U tim je proročkim riječima za sve sadržan poziv na ozbiljan ispit savjesti.
 
Bog je na strani potlačenih. On je na strani roditelja koji oplakuju ubijene sinove i kćeri. On sluša nemoćni krik slabih koji su pogaženi. Solidaran je sa ženama poniženih nasiljem. Bliz je prognanicima koji su prisiljeni napustiti svoju zemlju i svoje kuće. Ne zaboravlja patnje obitelji, staraca, udovica, mladeži i djece. Njegov je narod koji umire.
 
To barbarstvo treba prestati! Dosta je više rata! Dosta je više razornoga bijesa. Ne može se više podnositi stanje koje rada samo plodove smrti, ubojstava, razorenih gradova, upropaštene privrede, bolnica bez lijekova, napuštenih bolesnika i staraca, zaplakanih i razbijenih obitelji. Treba što prije postići istinski mir. Mir je moguć, ako se prizna prednost moralnih vrijednosti pred lažnim zahtjevima rase ili sile.
 
9. Predraga braćo i sestre! U ovom trenutku, zajedno s vama, uzdižem Gospodinu psalmistov krik: "Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe!" (Ps 79, 9).
Povjeravamo ovu našu molitvu Onoj koja je podno Križa "stajala" u tišini i molitvi (usp. Iv 19, 25). Uprimo svoj pogled u Bogorodicu, čije rođenje Crkva danas s veseljem slavi.
 
Znakovito je da se moj današnji, već duže vremena željeni pohod, mogao ostvariti upravo na ovaj, Vama tako drag, Marijin blag dan. Njezinim je rođenjem u svijetu niknula nada novog čovječanstva koju više ne mogu ujarmiti sebičnost, mržnja, nasilje i toliki drugi oblici grijeha koji su krvlju okaljali putove povijesti. Od Presvete Marije tražimo da i za ovu vašu zemlju može svanuti dan potpunog pomirenja i mira.
 
Kraljice mira, moli za nas!
 
Hvaljen Isus i Marija!
 

Papine pozdravne riječi nakon Angelusa
 
"Danas je rođenje Svete Marije Bogorodice.
Njezin slavni život obasjava sve Crkve."
 
1. Rođenje Presvete Djevice koju naša istočna braća zazivaju kao "Kupelj koja čisti savjesti" i "Mir naroda", obasjava sve Crkve, kako one na Istoku tako i one na Zapadu, i daje im poseban sjaj.
 
Obasjava i daje sjaj posebno vašoj kršćanskoj zajednici, predraga braćo i sestre Bosne i Hercegovine, koje je ovaj apsurdni i bratoubilački rat stavio na tako tešku kušnju. Radostan sam što se ovaj moj današnji, tako dugo priželjkivani pohod, mogao ostvariti upravo 8. rujna, na spomendan rođenja Marijina.M
 
arija je izvor utjehe i nade za svakog vjernika. Ona "sada blista pred Božjim hodočasničkim narodom kao znak sigurne nade i utjehe, dok ne dođe dan Gospodnji" (LG, 68). Na nju danas gledamo sa strepnjom i pouzdanjem. Nju molimo da nam pomogne u sadašnjoj nevolji, sigurni da ćemo biti uslišani.
 
2. S ovim željama, pozdravljam tebe, dragi vrhbosanski sarajevski nadbiskupe, monsinjore Vinko Puljiću, i tvog pomoćnog biskupa monsinjora Peru Sudara. Pozdravljam vas, hrabri svećenici, i vas, velikodušni redovnici i redovnice, koji evanđeoskim duhom nastavljate dijeliti sudbinu naroda koji je već toliko dugo i tako teško iskušavan. Pozdravljam također i vas vjernike laike, djelatnike brojnih i cvatućih ustanova Vrhbosanske nadbiskupije.
 
Srdačno pozdravljam monsinjora Franju Komaricu, pastira Banjalučke biskupije, neustrašivoga branitelja katolika i uopće pučanstva toga kraja koje se, nažalost, silno smanjilo zbog neljudske politike takozvanog "etničkog čišćenja".
 
Pozdravljam od srca i mostarsko-duvanjskog biskupa i upravitelja Trebinjsko-mrkanske biskupije, monsinjora Ratka Perića, kao i njegovog predšasnika, monsinjora Pavu Žanića, koji su i u svojim biskupijama vidjeli smrt i razaranja, prouzrokavana ratom koji još uvijek traje.
 
Svima poručujem: gledajte s pouzdanjem na budućnost Crkve u Bosni i Hercegovini. Papa koji je danas s vama, bit će vam i nadalje blizu duhom i podržavat će vaše napore da obnovite na ovom području solidarnu i bratsku zajednicu.
 
Na koncu upravljam svoj srdačni pozdrav i Srpskoj zajednici u Sarajevu, želeći u isto vrijeme duhovno zagrliti cijeli srpski narod u Bosni i Hercegovini, kojemu upućujem najljepše želje da napreduje u slozi i solidarnosti. Upućujem poljubac mira Njegovoj Svetosti Pavlu, Patrijarhu Srpske pravoslavne Crkve i episkopima njegovim pomoćnicima u službi. Činim to riječima liturgije: "Hristos je među nama."
 
3. A sada puni pouzdanja upravljamo pogled tebi, o Marijo, tebi Kraljice Anđela i Djevica  Tebi, Gospo od Stupa, 
čije je svetište porušeno u ovom ratu, 
kao što je porušen i veći dio Sarajeva, 
i tolikih drugih gradova i sela 
drage Bosne i Hercegovine. 
Utješi, o Marijo, umorna srca 
ovih tvojih predragih sinova. 
Podupri ih čvrstom rukom 
da u surovosti sadašnjih prilika 
nikada ne izgube nadu
u pobjednički Kristov križ. 
Zaštiti ih od svakog zla 
i učini da što prije svane, 
u ovom kraju i u cijelom svijetu, 
zora novog doba 
pravog bratstva i pravednog mira. 
Kraljice mira, moli za nas!
 

Govor Svetog Oca biskupima, svećenicima i časnim sestrama u katedrali Srca Isusova
 
Cijenjena braćo i sestre,
cijenjena braćo biskupi
predragi svećenici,
dragi redovnici i redovnice!
 
1. Katedrala je simbol jedinstva, mjesto susreta, molitve i mira. Ovdje se kršćanska zajednica sastaje oko biskupa da bi ispovijedala svoju vjeru i da bi živjela svoje zajedništvo, posebno u slavljenju euharistijskog otajstva. Ovdje smo se, dakle, sabrali da bi molili Kneza mira, Isusa Krista, koji je jedina i prava naša nada.
 
Na katedralu ovog mučeničkog grada gleda danas cijela Katolička Crkva. Došao sam k vama da bih bio glas cijelog Božjeg naroda i da bih rekao tebi, predraga Crkvo u Sarajevu, koja si tako teško iskušana, da nisi sama. Ovdje su duhovno sabrana braća sa svih strana svijeta u žarkoj molitvi za mir.
 
Posebno sam radostan što mogu s vama, pastiri zajednice, i s vama, redovnici i redovnice, koji ste izabrani dio ove Nadbiskupije, provesti ove intenzivne trenutke bratskoga zajedništva. Sve vas od srca pozdravljam.
 
Na prvom mjestu pozdravljam Tebe, monsinjore Vinko Puljiću, marljivi pastiru ove Nadbiskupije. Iskreno Ti zahvaljujem za riječi dobrodošlice. Želim Ti, iznad svega, od srca zahvaliti jer si hrabri svjedok i suučesnik u patnjama napaćenog naroda Sarajeva. Pozdravljam zatim tvoga pomoćnika, biskupa Peru Sudara, te svakog pojedinog od vas, dragi svećenici, redovnici i redovnice, koji ste ovdje nazočni. Rado pozdravljam i sve one koji bi rado bili došli na današnji susret, ali su, nažalost, ostali spriječeni zbog rata koji još uvijek traje.
 
Svakoga pojedinačno i sve vas skupa želim zagrliti poput radosnoga oca koji se konačno može susresti sa svojim sinovima, koji se suočavaju s ogromnim teškoćama svake vrste. Vrlo mi je drago što sam s vama i što mogu s vama zajedno zahvaljivati Bogu za ovu providonosnu mogućnost koju nam je danas pružio. Naš susret svjedoči pred svijetom da postoji sveza zajedništva koju ništa ne može raskinuti. Neka od vas po mojemu glasu dopre pozdrav uskrsloga Krista: mir, mir vama! (Iv 20, 19).
 
2. Predraga braćo i sestre dobro mi je poznata vaša velikodušnost i neumorna revnost za povjereno vam stado, bez obzira na žrtve i na opasnosti kojima ste zbog svoje službe svakodnevno izloženi. Došao sam da vam zahvalim za primjer hrabrosti koji dajete pred cijelim svijetom. Za vrijeme strašne oluje koja je poremetila život tolikih ljudi i tolikih naselja u Bosni i Hercegovini, vi ste ostali na vašem mjestu, slijedeći primjer Krista Dobrog pastira, koji je dao svoj život za svoje ovce.
 
Sa svojim ste narodom podijelili patnje i nade, nestašicu i opasnosti, na sve načine pomažući one koji su ožalošćeni ne samo zbog duhovnih problema, nego također i zbog nedostatka hrane, lijekova, vlastitog doma, zaposlenja, slobode. U sadašnjem svijetu opustošenosti, pružate junačko svjedočanstvo nade u Božje kraljevstvo. Ne štedeći se u davanju samih sebe, svjesni da Gospodin čini da vaša služba donese plodove pravde, ljubavi i mira.
 
3. Nažalost, ovaj besmisleni bratoubilački rat još nije završio pa i dalje uzrokuje beskonačni niz boli, žalosti i smrti. Predragi, od vas Gospodin traži da ne klonete duhom. Pozivam vas da ostanete uz stado koje vam je povjereno, da bi mu blažili, koliko je moguće, duhovne i tjelesne patnje. Vrijeme je patnje, koja je obilježena tajnom križa. Ali ne zaboravimo nikada da se naše spasenje ostvarilo na križu. S Golgote napaćenom ljudskom rodu dolazi navještaj pobjede ljubavi nad mržnjom, života nad smrću, mira i obnove nad svim sporovima i podjelama.
 
Vaš je zadatak, kao odgojitelja i svjedoka u službi naroda Božjega, očitovati sjaj snage vazmenog otajstva koje ozdravlja i oslobađa, poglavito ponovnim propovijedanjem evanđelja milosrđa. Svima nam je potreban Božji oprost. Svi moramo jednako spremni opraštati svojoj braći.
 
Budite neumorni blagovjesnici nade. Ali ne zaboravite da zublja nade stalno mora biti napajana uljem molitve. Kad je čovjek čvrsto povezan s Kristom, ništa ne može poljuljati njegovu volju za nastavkom borbe za mir. Molitva je oružje velikodušnih graditelja Božjega kraljevstva. Ne bojte se: Krist je pobijedio svijet (usp. Iv 16, 33). On je sa svima vama: neka njegov mir uvijek obasjava obzorje vašeg života i neka ponovno zasvijetli u životu svih naroda kojima je domovina Bosna i Hercegovina.
 
Predraga braćo i sestre, nemojte posustati duhom, iako trenutne okolnosti dovode u opasnost sam opstanak Crkve u vašoj zemlji, i to nakon više stoljeća bujnog rasta. Vama je povjerena povijesna zadaća: poglavito o vama, svećenicima, redovnicima i redovnicama, ovisi da evanđelje i dalje bude naviještano u svakom dijelu vaše domovine, te da zajednica vjernika ostane sjedinjena i čvrsto povezana sa svojim pastirima. Vaša će nastojanja biti blagoslovljena i urodit će obilatim plodovima. Ostanite radi toga stalno povezani s Isusom Kristom i rastite u solidarnoj suradnji sa svojim biskupima i međusobno.
 
Cijela je opća Crkva prisno povezana s kršćanskom zajednicom u Bosni i Hercegovini. Nastojat ćemo svim raspoloživim sredstvima da Crkva u ovoj zemlji uspije nadvladati sadašnje teškoće te da započne izgrađivati što bolju budućnost.
 
Dok povjeravamo ove želje majčinskom zagovoru Presvete Bogorodice Marije, koju toliko častite u brojnim svetištima i crkvama vaše domovine, sve vas skupa najsrdačnije pozdravljam i blagoslivljam.
 

Pozdrav Svetog Oca Srpsko-pravoslavnoj zajednici
 
1. Srdačno pozdravljam Srpsko-pravoslavnu zajednicu u Sarajevu, istovremeno želeći duhovno zagrliti čitav srpski narod kojemu upućujem najiskrenije želje za ostvarenje mira i bratstva.
 
Upućujem svoj poljubac mira Njegovoj svetosti Patrijarhu Pavlu, Pastiru Srpske pravoslavne Crkve kao i svim episkopima koji mu pomažu u službi. Želim to učiniti liturgijskim riječima: "Krist je među nama."
 
2. U ovim krajevima, gdje se susreću dvije velike duhovne struje koje su oblikovale duh Europe, želim snažno naglasiti da oni koji žive od tih tradicija ne mogu biti protivnici jedni drugih, nego se naprotiv trebaju radovati da su primili različite darove u krilu velike jedinstvene Apostolske tradicije.
 
Trebamo nastojati da se bolje upoznamo da bismo se međusobno obogatili razmjenom tih darova. Krist je želio Crkvu kao zajedništvo. Upravo preko bratskog zajedništva, koje je neophodno potreban izvor pravoga i pravednoga mira, objavit će se slava koju Krist daje Ocu po Duhu Svetom.
 
Obvezni smo naviještati spasonosni križ Otkupiteljev, osobito u sadašnjim prilikama, jer samo u njemu ljudska srca mogu utažiti svoju žeđ za svjetlom i pravim oslobođenjem.
 
3. Pred tolikim dramatičnim događajima suvremene povijesti, kad su bezbrojna braća i sestre vođeni na mučeništvo zbog ljubavi prema Kristu, ujedinjeni smo na brdu vjere na kojem je posađen Križ, znak pobjede i zajedništva između neba i zemlje. U tom Drvetu života čovjek nalazi svoje korijene. Ne možemo dozvoliti da križ Kristov bude ispražnjen; neka s njega vlada Onaj koji jedini ima riječ vječnog života.
 
Njemu, našoj sigurnoj nadi, povjeravam patnje i želje srpskog naroda za dobrom, te riječima vazmenog bdijenja molim: "Križu, čuvaru cijeloga svemira; Križu, ukrasu Crkve; Križu, izvore svake vlasti; Križu, snago vjernika; Križu, slavo anđela i propasti demona! Spasi nas sada i uvijek."
 

Pozdrav Svetog Oca muslimanima
 
Dragi prijatelji muslimani!
 
1. Drago mi je što se mogu susresti s vama te preko vas pozdraviti cijelu Islamsku zajednicu koja živi u Bosni i Hercegovini.
 
I u najtežim trenucima, kada izgleda da je nestalo svake nade i sve izgleda ovijeno mrakom očajanja, nasilja i mržnje, vjernicima je povjerena dužnost da traže svjetlost od Svevišnjega Boga, da bi on rasvijetlio život i savjesti ljudi.
Pozvani smo tražiti mir i pravdu i unaprijediti te vrijednosti među ljudima. "Mir", evo jedno od imena jedinoga Boga kojega radosni častimo. Mir je dar njegove dobrote i očituje se u životu čovjeka kao dobrohotnost, pomirenje, opraštanje drugim ljudima svojim bližnjima.
 
Stvarna se solidarnost mora dokazati prema žrtvama potlačenosti, mržnje, okrutnosti. Moramo biti bliski onima čiji su gradovi zapaljeni i bombardirani; onima koji su morali napustiti svoje kuće i pribjeći na drugo mjesto; ženama žrtvama nasilja; onima koji su nepravedno uhapšeni i zatvoreni u koncentracione logore.
 
2. Kako sam već rekao u Asizu, prigodom molitvenog susreta za mir na Balkanu 9. i 10. siječnja 1993. godine, "i kršćanstvo i islam ohrabruju nas da ustrajemo u postizanju pravde i mira za sve žrtve sukoba. Budući da je Bog stvorio sva ljudska bića i svi su članovi jedne te iste ljudske obitelji, naša je dužnost da im svima pomognemo" (L'Osservatore Romano, 11-12. siječnja 1993., str 9).
 
Kršćani i muslimani, dok zajedno brane vrijednosti života, obitelji i poštovanja svake osobe, u duhu zajedništva i dijaloga, pozvani su pokazati Božju milostivost i milosrđe, nastojeći da cijeli ljudski rod postane Božja obitelj na zemlji.
 
S ovim duhom solidarnosti i bratstva moći ćemo zajedno dati doprinos uspostavi potrebnog mira i sloge među ljudima, posebno u ovoj napaćenoj Bosni i Hercegovini.
 
3. Još jednom na završetku ovog kratkog ali značajnog susreta želim uputiti, u molitvi, najbolje želje Vama i Islamskoj zajednici koju predstavljate.
 
Neka Gospodin, milosrdan i milostiv, koji se brine za slaboga i za onoga koji je ugnjetavan, usliši naše prošnje i neka blagoslovi naša nastojanja u služenju stvari pravde i mira. 
 
 
foto
PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    20. rujan 2017.

    Papa: non abbiate paura di sognare e coltivate lo stupore

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: