Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

16. kolovoz 2017.

Poruke i poslanice

Foto arhiv: Biskup Tomo Vukšić

Foto arhiv: Biskup Tomo Vukšić

Studenci, 13. kolovoz 2017.

Propovijed biskupa Vukšića na zlatnoj Misi fra Rade Vukšića

U subotu, 12. kolovoza 2017. u svetištu Presvetoga Srca Isusova u Studencima svoju zlatnu Misu proslavio je fra Rade Vukšić, član Hercegovačke franjevačke provincije. Prigodnu propovijed koju je pod Misom uputio mons. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u BiH, prenosimo u cijelosti:

„DA BUDETE SINOVI SVOGA OCA KOJI JE NA NEBESIMA, JER ON DAJE DA SUNCE NJEGOVO IZLAZI NAD ZLIMA I DOBRIMA I DA KIŠA PADA PRAVEDNICIMA I NEPRAVEDNICIMA“ (Mt 5,45).

Propovijed na zlatnoj Misi fra Rade Vukšića
Svetište Presvetoga Srca Isusova u Studencima, 12. kolovoza 2017.

Draga braćo i sestre!
Vrlo je lijep običaj da se obilježavanjem godišnjica, kojima se podsjeća na velike događaje iz života pojedinih ljudi, proslavlja vjernost. Tako je vrlo lijepo kad muž i žena, nakon npr. 25 ili 30 ili 40 ili 50 ili čak 60 godina zajedničkoga sretnog života, oko sebe okupe svoje potomke i prijatelje te se raduju i proslavljaju vlastitu vjernost. Vjernost koja je, usprkos mukama i trpljenju, koji su se također pojavljivali, ustrajala tako da su radosni trenuci ipak prevladavali.

Danas isto tako proslavljamo vjernost koja traje već 50 godina. Usprkos mukama i trpljenju, koje su se također pojavljivale u ovomu svećeničkom životu. Vjernost je to Bogu, Crkvi, čovjeku i oltaru.

Slavljem ove svete Mise, međutim, kao vjernici prije svega zahvaljujemo Gospodinu Bogu za potporu koju je pružao svome sluzi fra Radi kako bi kroz pola stoljeća mogao služiti Božjemu narodu, koji se u njegovu slučaju, tijekom životnoga puta, sastojao od Hrvata, Austrijanaca, Nijemaca, Švicaraca različitoga podrijetla i drugih doseljenika u tu zemlju. Sjećamo se također 100. obljetnice mlade Mise dr. fra Rade Vukšića, profesora i posljednjega ravnatelja gimnazije na Širokom Brijegu, kojega su sljedbenici klasne mržnje 1945. godine odveli i ubili na još uvijek nepoznatom mjestu.

Godine 1967. recitirao sam jednu pjesmu na fra Radinoj Mladoj misi u groblju u Gornjim Studencima. Četrdeset godina poslije toga propovijedao sam u groblju na Trseljevini za vrijeme Mise kojom je obilježeno 40 godina fra Radina služenja Gospodinu, a večeras evo propovijedam u za vrijeme njegove zlatne Mise.

U ovom razmišljanju najprije bih podsjetio na koju misao s njegove mlade Mise, potom na ponešto od prije deset godina te večeras dodao još koju novu misao i tako pokušao zaokružiti pedeset godina fra Radina vjernoga svećeničkog služenja.

I.

Dakle, na fra Radinoj mladoj Misi, kao dječak nakon završenoga šestog razreda osnovne škole, 1967. godine recitirao sam sljedeću pjesmu s naslovom „Mladomisniku (ili) Ponos ti si nama“, koju me je naučio don Tomislav Majić, sada župnik u Grljevićima. Neka njezine riječi, zajedno s onim što ste čuli prije ove Mise, nakratko podsjete na te davne dane.

„Milozvučno s našeg tornja / svečano nam zvona bruje, / staro, mlado sve se žuri, / svećeniče da te čuje. / Ti ćeš danas prvi puta / prikazati žrtvu svetu / u kojoj se janje Božje / za spas daje cijelom svijetu. / Trnovit put te čeka / što ti sveto zvanje pruža, / al' odlučno ti si rek'o: / „Križ ja hoću, neću ruža.“ / Samo naprijed smjelo stupaj / do svetog žrtvenika, / Isus dragi jedva čeka / svoga mladog svećenika. / Strpljivost ti svetu želi / sakupljeni puk taj cijeli. / I današnjoj sreći tvojoj / svako srce se veseli. / Ponos ti si svima nama / k'o što uzor tebi Krist / svećeniče sretan bio / drage naše gore list.“ (Rajko Kraljev)

II.

Četrdeset godina kasnije bilo je govora o podrijetlu svećeničkoga poziva, njegovu dostojanstvu i ulozi u zajednici vjernika.

Početak svećeničke službe seže u same izvore kršćanstva jer je prvo svećeničko i biskupsko ređenje obavio sam Isus za vrijeme Posljednje večere, kada je prevodeći prvo Euharistijsko slavlje, svojim učenicima kazao, da uzmu, jedu i piju te da to isto, nakon njegova uskrsnuća, čine na njegovu uspomenu radi spasenja svih (Lk 22,19). I upravo u tom božanskom podrijetlu, te u primljenoj milosti i ničim zasluženom daru da, kao Isus, pretvaraju kruh u njegovo tijelo a vino u njegovu krv, nalazi se dostojanstvo svećeničke službe.

Također osnovnu, nepromjenjivu i trajnu ulogu i poslanje svećenika u zajednici vjernika definirao je Isus osobno kad se u Galileji, prema Matejevu evanđelju, posljednji put ukazao apostolima i rekao: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“ (Mt 28,19-20). Prema tomu, u skladu s tim Isusovim riječima, uloga i poslanje svećenika jesu: propovijedanje Radosne vijesti spasenja svim narodima, podjeljivanje sakramenta krštenja obraćenima u ime Presvetoga Trojstva te poučavanja krštenika da čuvaju i vrše ono što je Isus zapovjedio.

Na blagdan Pedesetnice sišao je Duh Sveti nad apostole, to jest nad Crkvu samu. I snagom toga Duha, otada pa za sva vremena, događa se svako posvećenje u Crkvi. Svaka molitva, svaki Gospodine smiluj se, svaki Amen, svako podjeljivanje bilo kojega sakramenta, svako dobro djelo, svaki navještaj Radosne vijesti zbivaju se po Duhu Svetom. Na taj način Crkva je stalna Pedesetnica, trajan Duhovdan, stalno silaženje Duha i posredovanje svetosti, posvećenja i spasenja.

Nakon Isusova uskrsnuća i dolaska obećanoga Duha Svetoga, apostoli su odmah započeli vršiti sve ono što je Isus od njih tražio. I kao što smo čuli u odlomku iz Djela apostolskih, budući da se Isusovo djelo vrlo brzo širilo, te početna grupa apostola nije više bila u stanju odgovoriti na sve potrebe, apostoli su započeli također rediti nove svećenike i biskupe: „U Antiohiji bijahu proroci i učitelji… A kad su oni služili Gospodinu i postili, reče Duh sveti: Odvojite mi Barnabu i Savla za djelo, na koje ih pozvah. Tada postivši i pomolivši se položiše ruke na njih i otpustiše ih“ (Dj 13,1-13).

Ustvari, ovaj kratak odlomak iz Djela apostolskih, ako izostavimo Posljednju večeru, prvi je izvještaj u povijesti Crkve o podjeljivanju sakramenta reda i prvi opis njegove crkvene naravi. Odnosno, u tom istom izvještaju nalazimo sva tri bitna elementa valjanoga podjeljivanja i vršenja sakramenta svetoga reda. On se, kako tada u Antiohiji, tako uvijek i zauvijek, podjeljuje na način da apostoli, odnosno njihovi nasljednici, prvo, izgovaraju riječi molitve i, drugo, polažu ruke na ređenika kojega, treće, nakon toga, isti apostoli ili njihovi nasljednici „otpuštaju“, a mi bismo danas kazali „imenuju“ da vrši određenu službu u Crkvi.

Dragi fra Rade, nakon posvetne molitve svećeničkoga ređenja koja je izgovorena nad Tobom, i nakon polaganja ruku na Tebe, te po imenovanjima koje Ti je davalo zakonito crkveno vodstvo, osim tolikih propovijedi i vjeronaučnih pouka, koje je nemoguće izbrojiti, Ti si u svojih 50 godina svećeništva, ako si svaki dan služio samo po jednu svetu Misu, za oltar izašao čak 18.250 puta. Po Tvojim molitvama i polaganju ruku isto toliko puta dogodilo se čudo euharistijske pretvorbe. Tolika vjenčanja si obavio, brojne vjernike po ispovijedi pomirio s Bogom i radovao se s ljudima. Ali i tolike sprovode žalujući s uplakanima. Tolike si pripravio za prvu pričest i za krizmu. Mnogima si, naročito za vrijeme posljednjega rata, materijalno pomagao.

III.

Večeras bih želio još dodati, dragi vjernici, da su i svećenici, bez obzira na veliko dostojanstvo njihove službe i poslanja, samo obični ljudi. I ne radi se tu o dostojanstvu osobe, koje bi bilo veće negoli dostojanstvo bilo kojega drugog čovjeka. Dapače, na tom planu svi smo jednaka stvorenja Božja i jednakoga dostojanstva djece Božje. Radi se o dostojanstvu svećenikove službe koja je jedinstvena. No, bez obzira koliko je veliko to dostojanstvo, svaki pojedini svećenik uvijek je samo nedostojni i nedorasli sluga Božji i ponizno sredstvo u službi posredovanja njegove ljubavi, njegova milosrđa i njegova spasenja. Svećenik nije vlasnik ničega od toga, a nije ni gospodar, kao što ni Crkva nije ni vlasnik ni gospodar, već samo dragovoljan posrednik Božjih sredstava posvećenja i spasenja. Ali i to što je posrednik, svećenik to nije u svoje ime nego u ime Crkve Kristove – zajednice i posrednice spasenja.

Ta svakodnevna blizina svetoga ono je najljepše u svećenikovoj službi, ali upravo to je istovremeno ono što je najteže u njegovu pozivu. Najljepše zato što ništa nije tako lijepo kao Božja blizina, a najteže jer je zahtjevno, jer je Božja blizina silno zahtjevna, a i svećenici su samo ljudi. Sa svojim vrlinama i manama.

U svom poslanju i služenju braći i sestrama i svim Božjim stvorenjima, svećenik stalno mora biti svjestan, da je primio sakrament svetoga reda ne radi sebe i svoga spasenja, nego je to ustvari jedini sakrament, koji se prima posebice radi spasenja drugih osoba te nalazi svoje osmišljenje samo ako ga se tako vrši.

Zato se najveće svećenikovo dostojanstvo, služba i čast sastoji upravo tomu što jest posrednik Božjega milosrđa. I ništa se u svećenikovu životu ne može dogoditi tako ružno kao da, ne daj Bože, svojim načinom djelovanja stane na put Božjemu milosrđu. On je zamišljen da bude kao česma za vodu, koja sama nije ni vrelo ni voda, nego samo posrednik dotoka vode. Njezina je svrha samo u tomu da omogući dotok kako bi se žedan napio. I samo tako česma postaje sredstvo blagoslova i to ostaje u mjeri u kojoj kroz nju dotiče voda osvježenja. Ako to nije, ona je samo beskoristan predmet na zidu iz kojega viri ili u trgovačkom izlogu. A da bi služila svojoj svrsi mora biti na pravi način povezana s izvorom iz kojega kreće blagoslovna okrepa. Tako je slično i sa svećenikom. Mnogo je onih koji očekuju da se napiju iz izvora spasenja, to jest da prime sakramente i da čuju Riječ Božju, a svećenička je zadaća da im to omogući. Da bude protočan. Stoga je prije svega od svećenika Isus zatražio da budu svjedoci i sredstva njegova milosrđa, da budu kao On sam, kao njegova nebesa s kojih sunce jednako obasjava i rosa jednako pada dobrima i lošima. Odnosno, kao što je Isus rekao, prvenstveno od svećenika se očekuje: „da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima“ (Mt 5,45).

Budući da je Božje milosrđe beskrajno, a ljudska potreba za njim velika, zaista: „Žetva je velika, ali radnika malo“. Tako je rekao Isus. Stoga, dragi vjernici: „Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju“ (Lk 10,2), kako biste i sami uvijek, po svećeničkom posredovanju, imali pristup sakramentalnim milostima i slušali navještaj Radosne vijesti. Te Isusove riječi bile su svećeničko geslo s kojim je fra Rade započeo svoje služenje prije pedeset godina, a te iste riječi ponovno je uzeo kao misao vodilju za slavlje svoje zlatne Mise. Zato ih, zajedno s njim, večeras ponavljamo kao svoju molitvu.

I na kraju, kao što je ovo razmišljanje započelo jednom pjesmom s fra Radina mladomisničkoga slavlja, neka završi drugom, koja govori o zahvalnosti i svećeničkoj radosti kao dva osnovna osjećaja svakoga zlatomisnika.

„Smijeh je stara zapovijed i po njemu ćeš shvatiti smisao života. / Tko kaže, da je živjeti trpljenje, zaboravlja na dobrotu Božju, / i svjetlost, koja je izvor rađanja. / Zaludu ćeš tražiti rasplakanog anđela. / Potoci ne plaču, krošnje sjetno ne šume, cvjetovi ne umiru. / Površno idemo svijetom, (ako ne vidimo da) ljepote je u izobilju na svakom koraku, a ne samo u nedostižnom. / Tko plače kad sunce izlazi i gora zeleni, ne vrši svoje poslanje. / Naše su ruke grane pune plodova, / vjera oči i sjaj budućnosti. / Mi smo raspjevana česma u krošnji vodoskoka, / u kojoj živi, množi se i rađa svjetlost.“ (Srećko Karaman).

Po zagovoru svih svetih svećenika neka tako traje i uvijek bude, po Kristu Gospodinu našemu. Amen!

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    4. kolovoz 2017.

    Intenzione di preghiera di Papa Francesco per il mese di Agosto 2017 - Gli artisti

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: