Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

16. kolovoz 2017.

Intervju

Biskup Német László

Biskup Német László

Zrenjanin, 8. kolovoz 2017.

Mons. Német László, biskup zrenjaninski

Marija nam može „osvježiti“ pamet, um i srce da bismo shvatili što je volja Očeva

O značaju svetkovine Velike Gospe, štovanju BDM-a u Vojvodini, u biskupiji koju čini nekoliko naroda, razgovarali smo s mons. Németom Lászlóm, biskupom u Zrenjaninu.

 Mons. László rođen je u Odžacima u Vojvodini 1956. U red verbita stupio je 1977. Visokoškolsko obrazovanje stekao je u Pieniężnou (Poljska). U istom gradu 1982. položio je vječne redovničke zavjete. Magistrirao je na Lublinskom katoličkom sveučilištu 1983. Iste je godine zaređen za svećenika u Odžacima. Od 1985. do 1987. nastavio je školovanje u Rimu, a od 1987. do 1990. bio je sveučilišni duhovnik na Filipinima. Godine 1994. stekao je doktorat iz dogmatike na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Potom je predavao dogmatiku u Austriji na Filozofsko-teološkoj višoj školi svoga Reda, a zatim je vršio službu u stalnom međunarodnom predstavništvu Svete Stolice u Beču. Između 2004. i 2007. bio je provincijal verbita u Mađarskoj. Od 2006. tajnik je Mađarske biskupske konferencije, a biskupom je imenovan 23. travnja 2008. Biskupsko posvećenje bilo je 5. srpnja 2008. u zrenjaninskoj katedrali.

Oče biskupe, svake godine 15. kolovoza diljem Katoličke Crkve slavi se svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije, odnosno Velika Gospa. Recite nam što je njezin sadržaj?

Kao što to svi znamo, postoji blagdan Mala Gospa, kada kršćani diljem svijeta slave zemaljski rođendan Blažene Djevice Marije. Na svetkovinu Velike Gospe, za razliku od takozvane Male Gospe, slavimo nebeski „rođendan“ Majke Isusa Krista.

Ovaj izraz nebeski „rođendan“ stavio sam u navodnike, jer je tu riječ o mnogo većoj istini nego rođendan: na Veliku Gospu Marija je doživjela u punini ono što je Bog predvidio za sva svoja stvorenja – vječni život s Njim, u Njegovoj kući, dušom i tijelom.

Kada je Bog stvarao svijet, htio je podijeliti svoj život s nama. To je on i učinio, samo što je čovjek, a još prije njega Sotona, neposluhom doveo do grijeha i smrti na zemlji. Bog nas nije ostavio same, nego nam je poslao svoga Sina, Isusa Krista. On nas je spasio, ali svi moramo umrijeti, a u konkretnom životu osjećamo težinu grijeha.

Blažena Djevica Marija, koja je bez grijeha začeta, u trenutku smrti doživjela je ogromnu ljubav Božju: Marija je u cijelosti uzeta na nebo, ona ne treba čekati na opće uskrsnuće mrtvih da bi i tijelom mogla biti uz svoga Sina. Ona je već sada tijelom i dušom u nebu.

Na Svisvete 1950., papa Pio XII. proglasio je dogmu o uznesenju Blažene Djevice Marije dušom i tijelom na nebo.

Zašto se toliko dugo čekalo na taj čin ako su vjernici već od prvih stoljeća vjerovali u tu istinu?

Mislim da naglasak nije bio toliko na čekanju, koliko na potrebi povijesnog trenutka. Poslije svih užasa Drugog svjetskog rata, pozitivan sadržaj naše nade da Bog voli svakog pojedinca, svakog čovjeka, nezavisno od rase, vjere, boje kože, i da svakomu nudi vječni život kao cijeloj osobi, bio je jako potreban u ono doba.

Znamo da su za vrijeme rata milijuni stradali jer nisu bili „savršeni ljudi“ (zbog rase, boje, vjere, kulture). Dogma o uznesenju Blažene Djevice Marije za mene znači potvrdu totalne Božje ljubavi prema svim stvorenjima, napose prema svim ljudima.

Čini nam se da je u XIX. i XX. stoljeću bilo više Gospinih ukazanja nego kroz sve vrijeme prije toga. Stotinu je godina od fatimskih ukazanja, više od 150 godina od ukazanja u Lurdu. Koja je pozadina Gospinih ukazanja?

Ne znam je li stvarno tako, kako ste postavili pitanje. Možda je to više zbog mogućnosti komunikacije, koju danas posjedujemo.

Gledajte, najveće Marijansko svetište na svijetu je u Meksiku, Guadalupe, a Guadalupe povijesno seže mnogo dalje u prošlost, nego Lurd ili Fatima.

U Poljskoj, Čenstohova (Częstochowa), mnogo je starije svetište, nego ova, ranije spomenuta mjesta.

Blažena Djevica Marija je prisutna u povijesti Crkve od samih početaka, od prvog trenutka života Isusa, od prvog trenutka rođenja Crkve (Duhovi), pa sve do danas. Ukazanja, ako ona u najmanju ruku nisu odbačena sa strane službenog Naučiteljstva, uvijek su samo poseban znak Božje ljubavi prema nama.

Ukazanja uvijek imaju svoje povijesno-sociološko-političko značenje, ona nisu samo izvor pučke pobožnosti, nego pozivaju na promjene i dovode do tih promjena. Priznata ukazanja su u Crkvi i u društvu dovodila do velikih promjena: u Guadalupe-u, Marijino ukazanje siromašnom indijanskom djetetu dovelo je do stvaranja meksikanskog narodnog identiteta. Isto važi i za Poljsku i marijansko svetište u Čenstohovi (Częstochowa).

Koja je „zadaća“ Marije u spasenju svijeta i kakav je njezin odnos s Crkvom?

Marijina „zadaća“ je uvijek ta, koju nalazimo u Evanđeljima, a napose kod Ivana u sceni iz Kane galilejske: „Činite ono, što vam kaže!“, misleći na Isusa Krista. Marija je uvijek uz svoga Sina, ona nam ne može reći ništa novog, samo nam u danom povijesnom kontekstu i trenutku može „osvježiti“ pamet, um i srce da bismo shvatili, što je u tom trenutku volja Očeva, koju bismo trebali ostvariti u našem životu, kao pojedinci i zajednica.

Što danas vjernicima predstavlja Velika Gospa? Tada je vrijeme odmora, mnogi odlaze iz svojih župa i vjerničkih zajednica na put. Jesu li katolici zapostavili ovu svetkovinu?

Prema mom iskustvu svetkovina Velike Gospe je važan datum za kršćane. Možda je kod nas (mislim u Središnjoj Europi) ovo vrijeme godišnjih odmora, ali Katolička Crkva je sveopća, u njoj uvijek ima milijuna i milijuna, koji ne idu na odmor, a časte Djevicu Mariju.

Oni, koje žele, mogu uvijek naći mogućnost proslaviti ovaj dan, čak i na odmoru. Ovo vrijedi i za one katolike, koji možda ne mogu otići na misu (jer tamo, gdje provode odmor nema mise), ali u tišini svoje sobe svatko se može pomoliti i odati čast Bogu i pokazati svoju ljubav prema Djevici Mariji.

Kako Vi osobno dočaravate Marijin lik?

Ovo je dosta teško pitanje. Znate, kako se čovjek mijenja, tako se mijenjaju i njegove ideje, pristup stvarnosti, odnos prema Bogu, pa tako i Djevici Mariji. Kao dijete, ona je za mene bila prelijepa Gospa iz lurdske pećine, pred kojom sam u zajednici moje župe molio svibanjsku pobožnost. Kasnije sam više cijenio njezino majčinstvo i ogromnu vjeru. Danas, kao biskup, često mi se čini da se nalazim u situaciji, kao Djevica Marija sa Svetim Josipom, kada su tražili dijete Isusa u Hramu: znam, što Bog od mene očekuje, ali ne mogu to uvijek shvatiti. Tako je bilo i s Isusovim roditeljima, kada su ga našli u Hramu: nisu razumjeli, zašto im Isus nije ranije rekao da će još ostati u Hramu. Marija je „pohranjivala“ u sebi odgovor Sina, iako ih nije razumjela.

Čini mi se da ja, kao biskup, znam, gdje trebam biti, ali ne razumijem uvijek, zašto baš tamo i tako, kako se to događa.

Zrenjaninska biskupija je svojevrsna nepoznanica katolicima u BiH koji često imaju percepciju da katoličanstvo „završava“ na rijeci Drini. Možete li nam u kratkim crtama iznijeti osnovne podatke o biskupiji čiji ste pastir?

Godine 2011. slavili smo 25. godišnjicu osnutka naše Biskupije. Tim povodom je dr. Karoly Harmath, OFM napisao kratku povijest ove mjesne Crkve. Iz te kratke povijesti, koju možete naći na web-stranici naše Biskupije, ja bih citirao samo nekoliko redaka.

Zrenjaninska biskupija se može razumjeti samo u okviru svoje povijesne neprekidnosti, jer je nastala cijepanjem Čanadske biskupije. Čanadska biskupija je osnovana 1030., kada je kralj Sveti Stjepan, prvi kršćanski vladar Mađarske, na čelo te biskupije postavio Svetog Gerarda, jednog od najvećih evangelizatora Mađara, koji je 1046. umro mučeničkom smrću. Poslije Gerardove smrti biskupija je bila izložena velikim povijesnim olujama, koje je uspjela preživjeti i konstantno se razvijala.

U XVI. stoljeću tri velike nedaće zadesile su biskupiju. Prva se dogodila 1514. kada su pobunjenici Györgya Dózsa, u blizini grada Nagylak, ubili biskupa Miklósa Csákia.

Nije prošlo puno više od jednog desetljeća, a već je druga velika nedaća zadesila biskupiju, kada je u Mohačkoj bitki 1526. pored kralja život izgubilo i više biskupa, tako i biskup Čanadske biskupije, Ferenc Csaholi.

Treću nedaću predstavljala je turska okupacija koju je preživjelo tek nekoliko crkava i župa.

Nakon progona Turaka formiran je Temiški banat, koji je potpao pod austrijsku vladavinu, na čijem čelu je stajalo vojno namjesništvo, koje je izravno bilo pod bečkom upravom.

Prije Prvog svjetskog rata, u Čanadskoj biskupiji bilo je blizu milijun vjernika, a svećenika više od 400.

Po završetku Prvog svjetskog rata, prema Trianonskom mirovnom sporazumu, teritorij drevne Čanadske biskupije podijeljen je na tri dijela.

Nas zanima treći dio drevne biskupije koji je činilo područje koje je pripojeno Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. I ovdje je osnovana Apostolska administratura, sa sjedištem u Zrenjaninu, a nju su činile 64 župe.

Ova Apostolska administratura uzdignuta je na rang biskupije 1988.

Osamostaljenje Zrenjaninske apostolske administrature nisu uzrokovale toliko pastoralne potrebe, nego povijesne promjene. Teritorij pripojen Kraljevini SHS (kasnije Jugoslavija, a danas Srbija, Vojvodina) pokrivao je 9 387 km².

Nakon završetka Drugog svjetskog rata administraturu su zadesile ponovne nedaće. Skoro 100 000 njemačkih vjernika moralo je napustiti ovaj teritorij. Komunistička vlast je srušila gotovo 20 crkava, još toliko molitvenih domova, preostale crkve i župne kuće ostavljene su na propast. Nije prepolovljen samo broj vjernika, nego i broj svećenika.

Zalaganjem administratora biskupa Tamás Junga nakon jednog i pol desetljeća 16. prosinca 1986. – Sv . Ivan Pavao II. uzdigao je apostolsku administraturu na rang biskupije, odredivši joj za zaštitnika Svetog Gerarda, župnu crkvu u Zrenjaninu za katedralu, i odredio konačne granice biskupije. 


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Željko Ivković
Katolički tjednik

 

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    2. kolovoz 2017.

    Il Papa: il mondo ha bisogno di atleti del bene e della pace

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: