Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

17. listopad 2017.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 22

Katolički tjednik br. 22

Sarajevo, 31. svibanj 2017.

Katolički tjednik

Šest „darova“ individualizma

Na filmovima se često predstavlja, a stariji ju pamte i kao uobičajenu sliku, kako otac na umoru, oko svoje bolesničke postelje, okuplja djecu pa im daje „posljednje upute“. U načelu im govori o tomu kako trebaju jedni druge voljeti i paziti, biti čestiti i pošteni ljudi te čuvati ono što je on u životu namakao i, općenito, smatrao vrijednim. Na sličan način Isus svojim učenicima na posljednjoj večeri govori za život važne smjernice. Nakon što im je – kako bilježi evanđelist Ivan – oprao noge i primjerom pokazao da je veličina u služenju, a ne vladanju, tri puta im daje zapovijed ljubavi. Izričito kaže: „Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“ (Iv 13,34-35). Potom im obećava da će Otac u njegovo ime poslati Duha Branitelja koji će ih „upućivati u svu istinu“ (Iv 14,26). Naposljetku, za njih moli: „Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi“ (17,11). Dakle, sve upućuje kako Isus traži osobnu ugradnju svakog pojedinca u zajedništvo ljubavi, pod vodstvom Duha Svetoga. To je upravo ono što postmoderno zapadno društvo kroz diktaturu individualizma nastoji razgraditi, uranjajući individuu u bezlični kolektivizam. Na tom putu, poglavito mladom čovjeku nudi se, uvjetno rečeno, šest „darova“ individualizma.

Oni stoje u pozadini njegova privida slobode i vladanja situacijom, a plod su praroditeljske težnje: biti bogovima, ali bez istinskoga Boga. Jednostavnim riječima suvremenog misaonog koncepta, to je objasnio kard. Camillo Ruini u uvodu knjige pape Benedikta XVI. Božja revolucija: „Revolucije XX. stoljeća, kojima je zajednički program bio ne čekati više Božji zahvat, nego sudbinu svijeta posvema uzeti u svoje ruke, jednostavno su morale apsolutizirati ono što je relativno, te ljudsko i ograničeno gledište uzeti kao apsolutnu mjeru. Međutim, apsolutizacija relativnoga srž je totalitarizma, čovjeka ne oslobađa, nego mu oduzima njegovo dostojanstvo i porobljuje ga.“ Istodobno mu daje osjećaj kako je on središte svijeta i mjerilo svega.

Zato je prvi od tih „darova“ koje daje individualizam: sebičnost, odnosno egocentričnost. Ona se „teološki pravda“ vrjednovanjem vlastitoga bića u dostojanstvu djeteta Božjega, no zapravo je daleko od toga. Biblija to raskrinkava kada kaže: „Sebičnjak slijedi samo svoje želje; on se razdražuje protiv svakog“ (Izr 18,1). Zbog toga je i Isus bio nedvosmislen kada je žigosao opčinjenost bogatstvom pa poručivao: „Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju“ (Mt 5,40). Na tom tragu, vrlo blisko sebičnosti jest proračunatost – sve činiti iz interesa te u svakomu gledati mogućnost neke vrste vlastitoga profita. Pri tomu su blagoglagoljivost i logika „najlakše k cilju podvita repa“ vrlo poželjni oslonci. No, ovaj „dar“ stoji nasuprot razboritosti, a Isus upozorava: „Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?“ (Mt 6,25).

Slično biva i na duhovno-intelektualnoj razini kada čovjek, umjesto razvijanja dobivenih Božjih darova (talenata) koji će biti u službi zajednice, upadne u karijerizam –bezdušnu težnju za „biti netko i nešto“ u društvu, pri čemu se rađa kompleks narcisoidnosti. A Isusova logika je: „Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj!“ (Mk 10,43). Stoga i lakomost tj. pohlepa koja stoji nasuprot vrjednovanju čovjekova rada za kojega će i Drvodjeljin Sin reći „Vrijedan je radnik plaće svoje“ (Lk 10,7), nalazi svoje društvo među darovima individualizma. Njezinu pogubnost adekvatno je ocrtao indijski mudrac i državnik Mahatma Gandhi riječima: „Zemlja omogućuje dovoljno da zadovolji sve ljudske potrebe, ali ne i sve ljudske pohlepe.“ Isus pak kaže onom mladiću: „Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom'“ (Mk 10,21). No, za odvažiti se na takvo nešto može samo onaj tko je istinski slobodan. Privid pak slobode čovjeka koji se stavio na mjesto Boga, dovodi do povodljivosti na koju računaju izrabljivački centri moći. A Gospodin jednostavno kaže: „Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“ (Mt 6,21). 


Posljednji pasus uvodnika pročitajte 
u tiskanom izdanju Katoličkog tjednika

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik
PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    15. listopad 2017.

    Il Papa: nel 2019 un Sinodo per la regione Panamazzonica

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: