Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

22. srpanj 2017.

Iz katoličkog tiska

Naša ognjišta br. 5

Naša ognjišta br. 5

Tomislavgrad, 12. svibanj 2017.

Naša ognjišta

Odgovor Neba na potrebe i nevolje zemlje

U povodu stote obljetnice Marijinih ukazanja u Fatimi Naša su ognjišta ovoga proljeća već objavila knjižicu, priručnik za hodočasnike koji će ove godine pohoditi to veliko svjetsko marijansko svetište. U nevelikoj knjižici mogu se pronaći temeljne obavijesti o ukazanjima, fatimskim tajnama, o učincima koja su ta ukazanja izvela u svijetu, a poruke su Fatime i danas krajnje suvremene.

Vrijedi stoga upoznati i naše čitateljstvo s temeljnim činjenicama vezanima za ta ukazanja te znakovite godine, 1917.

Godina 1917. – prijelomnica u povijesti
 
Naime, godina 1917. u svijetu, ali i u Crkvi, slovi kao povijesni miljokaz. Te je godine Prvi svjetski rat na vrhuncu, Amerikanci se uključuju u rat, time rat prerasta u svjetski sukob, nakon milijunskoga pokolja vojnika kod Verduna, te kako su Nijemci upotrijebili bojne otrove protiv Engleza. Te godine Englezi, koji su imali protektorat nad Bliskim istokom, zauzimaju Jeruzalem, dižu pobunu Arapa protiv Otomanskoga carstva („Lawrence od Arabije“, znani film), žele svoju neovisnost. Cionizam je u zamahu, Židovi naseljavaju svoja biblijska područja, kupuju palestinske 'gruntove' za velike novce. Neposredno nakon posljednjih Marijinih ukazanja te čuda sa Suncem 13. listopada slijedi Oktobarska revolucija, koja je donijela mrak europskomu Istoku, ali i mnogim narodima sljedećih sedamdeset godina. Masonerija šalje u zapečaćenome, blindiranome vlaku ruske prevratnike Lenjina, Trotzkoga & Comp u Rusiju da sruše cara. U Berlinu su dobili milijune maraka za svoj pothvat. Ulaskom Amerike u rat dolazi do obrata. Cilj je masonerije uništiti preostale tri kršćanske monarhije, što im je na kraju uspjelo. Uklonili su s lica zemlje europske monarhije (osim otočne britanske) koje su se resile kršćanskim predznakom i zasadama.
 
Te godine svjetska masonerija, slobodni zidari, slave dvjestotu obljetnicu osnutka prve masonske lože u Londonu, žele srušiti Katoličku crkvu i Papu, organiziraju veliki pohod na Rim i Vatikan. Na Trgu svetoga Petra u Rimu skupio se velik broj slobodnih zidara koji su izvikivali krilatice protiv Crkve, Pape, pretkazujući pobjedu Sotone nad arkanđelom Mihaelom. Nosili su transparente s likom Sotone, pjevali pjesme masona i bezbožnika Carduccija. Iste godine protestanti slave 400 godina od početka Lutherove reformacije i zapadnoga raskola koji je doslovce raskolio Crkvu na europski jug i sjever. Nakon Luthera slijedi otpad Engleske od Rima, ali Nebo stvara stanovitu 'ravnotežu' privođenjem Meksika i Novoga svijeta u krilo Crkve, nakon Marijinih ukazanja u Guadalupi, domorodcu Juan Diegu, koga je Ivan Pavao II. proglasio svetim 2002. godine. Na jednoj strani veliki otpad i raskol, na drugoj strani Marija, zvijezda evangelizacije, najveći evangelizator u službi svoga Sina, privodi Sinu Novi svijet, upravo na tragu onoga što je htio Kristof Kolumbo koji je sa svoja tri jedrenjaka (znakovitih imena: Santa Maria, Niña, Pinta, „Sveta Marija, Slika, Djevojčica“ – kao da se time pretkazuje ukazanje i njezina slika u Guadalupi!) stupio na američko tlo i sve novo krstio Kristovim i kršćanskim imenima. Htio je u svemu služiti Gospodinu, donositi Krista, što mu i ime zbori.
 
Fatima, selo u brdovitome sjeveru Portugala
 
Pisati o Marijinim ukazanjima vidiocima u Fatimi god. 1917. ne znači samo govoriti ili pisati o šest ukazanja što su ih imala djeca-vidioci Lucia dos Santos (10) te Francisco (8) i Jacinta (7) Marto od svibnja do listopada 1917. Govoriti o tim ukazanjima znači ujedno govoriti o odjeku i učincima što su ih ta ukazanja proizvela u samoj Crkvi i svijetu te o surječju u kome su se dogodila te prijelomne godine u povijesti Europe i svijeta, zatim o odjeku i načinu na koji su vjernici, Crkva te potonji pape reagirali na Marijina ukazanja u tome mjestu na krajnjemu zapadu Europe, tzv. finis terrae.
 
Na svoj su način ukazanja u Fatimi obilježila cijelo dvadeseto stoljeće jer se preko njih i u njima očito iščitava sami zahvat Neba u povijesne tijekove, kada čovjek promatra događaje u svjetlu vjere, ali i filozofije povijesti. Marijina ukazanja u Fatimi slobodno možemo nazvati „nebeski protuudarom“, za razliku od krvave oružane revolucije u Rusiji. Nebo je to izvelo na svoj način. Ne oružjem, na bojnome polju, diplomatskim aktivnostima, mirovnim pregovorima, nego pozivom na obraćenje, pokoru, molitvu, napose molitvu krunice preko male djece.
 
Mjesto Marijinih ukazanja bijaše Fatima, selo u brdovitome sjeveru Portugala, nazvanu po maurskoj princezi koja ime nosi po kćerki-miljenici proroka Muhameda. Tu su Fatimu kršćanski gerilci zarobili, jedan se plemić u nju zaljubio i s njom se vjenčao. Prešla je na kršćanstvo i mlada preminula. Po njoj je to pusto mjesto na sjeveru Portugala dobilo ime.
 
Marijina ukazanja – proročke poruke Neba
 
Marijinim ukazanjima nije smisao podgrijavati nečiju maštu, buditi radoznalost, kataklizmička, apokaliptička iščekivanja niti širiti prijeteće poruke. Ona su redovito proročki glas Neba, u službi evangelizacije, širenja Radosne vijesti Isusa Krista te poziv na obraćenje, obrat, zaokret Bogu. Mariji se molimo i utječemo kao Kraljici proroka. Upravo tu evangelizacijsku i proročku protežnicu Marijina lika promiču njezina brojna ukazanja tijekom povijesti, napose u minulih dvjesto godina, od Francuske revolucije. Marija se redovito očitovala kao moćni evangelizator, kao Zvijezda evangelizacije, kako ju je nazvao sv. Ivan Pavao II., kao Zvijezda nove evangelizacije, kako ju nazva papa Benedikt XVI. za otvaranja biskupske sinode u Vatikanu 2012., u spomen 50. obljetnice Drugoga vatikanskoga sabora te Godine vjere, koju je proglasio isti papa.
 
Kada su neki predlagali da bi Papa trebao napisati encikliku o Marijinim ukazanjima, odgovor je bio: „Pa nemoguće je pisati encikliku o tome, jer su ukazanja po sebi najizvrsniji i autentični tumač Kristova nauka“, konkretan lijek za posrnuli, pali svijet, za potrebe ljudi. Ona su u sebi navještaj, evangelizacija,  jer marijanska svetišta privlače godišnje desetke milijune vjernika. Znači, trebalo bi pisati encikliku o Gospodinu i Njegovoj riječi, što je suvišno. Isusova su riječ i osoba trajno aktualni, a Marijina je uloga uprisutniti i aktualizirati ih, kao nebeski Vjesnik i Glasnik.
 
Slijed fatimskih ukazanja
 
Cijeli svijet te godine jest u previranju. U toj situaciji samo Nebo zahvaća u tijekove svijeta preko nepismenih pastira, na krajnjemu zapadu Europe, u Portugalu. Vidioci su nebeske pojave Lucia dos Santos (10), Jacinta (7) i Francisco Marto (8), koje roditelji šalju napasati stada na livadama u blizini Fatime. Bili su nepismeni. Na jednoj strani, u Rusiji, na Istoku, komunistička ateistička revolucija, a na drugome kraju Europe protulijek Neba ateističkomu zlu u pozivu na molitvu krunice i posvetu Marijinu Bezgrješnomu Srcu. Marijina ukazanja u Fatimi započela su u 13. svibnja 1917. Tih troje pastira bili su pobožni, siromašni, nepismeni. Dvije godine prije Gospinih ukazanja imali su tri puta viđenje Anđela mira odn. Anđela Portugala koji ih je naučio dubokoumnoj, djeci sadržajno teško shvatljivoj molitvi Presvetomu Trojstvu, koju su zadržali za sebe i redovito molili. Imali su uvijek krunicu pri ruci i molili je kada bi jutrom tjerali kroz selo ovce na ispašu.
 
Ta je molitva nalik onoj što ju je ostavila sv. Faustina Kovalska. Imali su viziju euharistije. Anđeo mira držao je u viđenju u lijevoj ruci kalež nad kojim je lebdjela hostija s koje su padale kapi krvi u kalež. Zamolio je dječicu da kleknu i da ponavljaju za njim molitvu te da mole za oprost grijeha. To bijaše neposredna priprema za ono što će uslijediti sljedeće godine.
 
Svibanjska ukazanja
 
U svibnju 1917. ukazala im se Djevica Marija, lebdjela je povrh onižega stabla, naskroz u bijelo obučena i poručila im da se ne plaše. Bila je sjajnija od sunca. Držala je ruke sklopljene na grudima, a na njima je visjela krunica. Djeco, ne bojte se, ništa vam se ne će dogoditi. Dolazim s Neba. Lucija, najstarija, osmjelila se i zapitala Lijepu Gospođu: Što želiš ovdje na svijetu? Marija odgovara kako dolazi i moli ih da idućih šest mjeseci dolaze točno istoga dana, 13. u mjesecu, u isto vrijeme i na to mjesto. I onda ću vam reći tko sam i što želim. Pitala je djecu jesu li voljni davati zadovoljštinu, okajavati i ispaštati za grijehe svijeta. Prihvatili su radosno njezinu ponudu i Marija se samo nasmiješila. Zamolila ih je da ustrajno mole krunicu za obraćenje grješnika i za oprost grijeha.
 
Za ukazanja Marija je raširila ruke iz kojih je izbijala snažna svjetlost koja je u dno duše snažno prožela dječicu, cijelo njihovo biće. Lucija je poslije pripovijedala kako su u tome trenutku spoznali da su u Bogu koji je snažno svjetlo. Marija ih je pitala, jesu li voljni trpjeti i prinijeti svoje živote kao zadovoljštinu i žrtvu okajnicu za grijehe svijeta. Obećala im je da će mnogo trpjeti, ali da će im Božja milost biti snagom. Zamolila ih je da ustrajno mole za mir u svijetu i okončanje ratnih razaranja. Djeca su na Marijine molbe odgovarala potvrdno, bez okolišanja. Svakomu ukazanju susljednih mjeseci prethodila je snažna svjetlost iz koje je izranjala Bezgrješna.
 
Pobožnost Marijinu Bezgrješnom Srcu
 
Drugo ukazanje bijaše 13. lipnja, prema naputku što ga im je dala Gospa u Cova da Iria, mjestu ukazanja. Djeci se pridružilo par tisuća osoba koje su zajedno s njima molile krunicu. Nakon snažnoga svjetla ukazala im se Djevica, a Lucija ju je pitala: Što želiš od nas? Lucija je prenijela kako je Gospa tražila da nauči čitati i pisati. Lucija je zamolila Mariju da ih uzme na nebo. Na to je Marija odgovorila kako će doskora uzeti k sebi Franju i Jacintu, a da će ona još neko vrijeme ostati na zemlji, jer se Isus želi njome poslužiti. Nakana je da se svijetom proširi pobožnost Marijinu Bezgrješnom Srcu. Potom je Marija ponovno raširila ruke iz kojih je izbijala svjetlost i djeca su bila uronjena u neizmjerni ocean svjetlosti. Gospa je u svojoj desnici držala srce trnjem okrunjeno, a djeca su to shvatila kao uvrjede Marijinu Srcu koje ljudi vrijeđaju i probadaju svojim grijesima.
 
Treće je ukazanje, 13. srpnja, bilo za vidioce najdramatičnije. Odmah nakon ukazanja Marija je zamolila vidioce da mole krunicu za mir u svijetu i okončanje rata, jer se samo molitvom mogu zaustaviti ratna razaranja i ubijanja. Lucija je ponovno tražila od Gospe znak, a Marija je obećala da će dati znak u listopadu, kako bi mnogi povjerovali u istinitost ukazanja. Nakon usrdne Marijine molitve da mole za obraćenje grješnika te da se prikažu Gospodinu kao žrtva za oprost grijeha koji se nanose njezinu Bezgrješnom Srcu Marija je iznovice raširila ruke iz kojih su sijevale snažne zrake svjetla koje su doslovce raskolile zemljinu utrobu.
 
Vidioci su u tome trenutku ugledali ognjeno jezero te u njemu demone i duše u paklu u bestežinskome stanju. Vrcale su kao iskre iz ognja, nošene nekom nevidljivom silom na sve strane, poput užarena ugljevlja i krijesnica. Djeca su slušala krikove i vapaje demona i duša, gotovo su se ukočili i zanijemili od prizora. Marija ih je primirila riječima: Vidjeli ste pakao kamo idu duše grješnika. Da bi ih spasio, Gospodin želi uvesti pobožnost mojemu Bezgrješnom Srcu. Ako Crkva i svijet ne prihvate Marijinu molbu, za pontifikata pape Pija XI. buknut će još strašniji rat. Marija pretkazuje rat, katastrofe, glad, razaranja, mnogi će narodi nestati s lica zemlje. Pretkazuje progone Crkve, govori kako će Rusija prosuti svijetom svoje zablude, a od Pape traži posvetu svijeta i Rusije njezinu Bezgrješnom Srcu te pobožnost prvih subota.
 
Posluša li svijet njezin glas, Rusija će se obratiti, nastupit će mir, ako li pak ne, Rusija će svijetom proširiti ratove i strahote zabluda, navući na Crkvu nove progone, dobri će i vjerni biti mučeni, na kraju će ipak njezino Bezgrješno Srce odnijeti pobjedu, trijumfirati. Portugal će ostati vjeran istini vjere, a onda je nadodala: Kad molite krunicu, nakon svakoga otajstva nadodajte molitvu: „O Isuse moj! Oprosti nam naše grijehe; sačuvaj nas od paklenoga ognja i privedi u raj sve duše, napose one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe!“ Kao što je Očenaš iz Gospodinova srca i usta, tako je ova molitva izišla izravno iz Marijinih usta. Marija želi da se svi spase, napose oni koji su Božjega milosrđa najvećma potrebni.
 
Četvrto ukazanje
 
Četvrto je ukazanje onemogućeno 13. kolovoza. Policija je odvela djecu u zatvor i saslušavala ih odvojeno. Bezbožna, liberalna i masonska vlast u Portugalu bijaše uvjerena kako je sve to neukusna, loša i ružna režija Crkve i klera protiv državnih vlasti. Neposredno prije Marijinih ukazanja nova je vlast najavila kako će za dva naraštaja nestati vjere u Portugalu, zatvorit će katoličke škole, samostane itd. Sada se vlast obrušila na dječicu! Maleni u tamnici! Neshvatljivo, nepismena djeca prevratnici! Saslušavani su odvojeno, a kada su djeca počela u tamnici moliti krunicu, suuznici su ostali doslovce u čudu. Djeca su doskora puštena nakon što su se vlasti osvjedočile da su spremni dati svoj život za svoja uvjerenja i ono što su iskusili. Bili su žalosni što su propustili 13. kolovoza, dan ukazanja, ali im se Marija ukazala 19. kolovoza, dok su čuvali ovce na istome mjestu. Ponovno naglasak na molitvi krunice i molitvi za grješnike. Mnoge duše, kazala im je Marija, idu u pakao jer nitko za njih ne moli, nitko se za njih ne žrtvuje.
 
Peto ukazanje bilo je 13. rujna. Skupilo se više od 25 tisuća ljudi iz svih krajeva Portugala. Svi su htjeli vidjeti vidioce, moliti za milost, ozdravljenje, za zagovor kod Gospe. Marija je poručila da i dalje ustrajno mole krunicu za okončanje ratnih razaranja. Navijestila je da će se u listopadu ukazati zajedno sa svetim Josipom, Djetetom Isusom te blagosloviti svijet. Lucija je zamolila Gospu za neke bolesnike te nekoga gluhonijemog koji su u tili čas ozdravili.
 
70 tisuća osoba moli krunicu
 
Vrijeme od 13. rujna do 13. listopada bilo je za vidioce napeto i uzbudljivo. Mještani su ih ismijavali, vrijeđali. Mnogi su bili radoznali, neki su bili prema svjedočenjima vidjelaca suzdržani ili odbojni. I sam je župnik odvraćao djecu i njihove roditelje uvjeravajući ih da je takvo što nemoguće u malome mjestu poput Fatime, napose i zbog neprijateljskog stava i protubožnoga raspoloženja vlasti. Prijetili su da će čak podmetnuti bombu i sl.
 
Trinaestoga listopada 1917. od ranoga jutra padala je snažna kiša, kao iz kabla. Djeca-vidioci su se probijali kroz blato i glib do mjesta ukazanja. Vidioce su sa svih strana salijetali da mole i zagovaraju za bolesnike. Činilo se da pljusak ne će prestati. Oko podne vidioci su kleknuli, nazočno je bilo više od 70 tisuća osoba, naskroz pokislih, namočenih, svi u dubokom blatu, bio je prohladan dan u listopadu. Ipak su svi zajednički molili krunicu.
 
Lucija se obratila Gospi s molbom, što od njih traži. Marija je kazala da želi da se na tome mjestu podigne kapelica (upravo kao u Guadalupi i Lurdu) nakon čega se predstavila: Ja sam Blažena Djevica Marija od Krunice. I tražila je da se svakodnevno moli krunica. Zatim je nastavila govoriti kako će se rat doskora okončati, da će se vojnici vratiti kućama. Ljudi moraju promijeniti svoj život, obratiti se, moliti za oprost grijeha. I najednom se Marijino lice ražalostilo, molećivim je glasom zaklinjala: I neka se više ne vrijeđa Gospodin, Bog naš, koji je već toliko vrijeđan. Marija se predstavila kao Gospa od Krunice.
 
Sunčev „ples“ – znak sa suncem
 
Prije rastanka Marija je ponovno rastvorila svoje ruke te su zrake sjajnije od sunca prekrile cijelo mjesto. Djeca su gledala kako Marija nestaje na obzoru prema istoku dok su nazočnici bili očevidci neviđena čuda. Mnogi su na mjestu ozdravili, slijepi su od radosti slavili Boga. Svi su bili svjedoci sunčeva plesa, čuda na suncu. O tome su pisale i svjetovna protucrkvena glasila i novine koje su sve dotada izrugivale i ismijavale. Pojavila se na nebu golema ognjena kugla srebrnaste boje; svi su mogli bez straha za svoj vid gledati taj prizor. Prostor je bio ispunjen krikovima i vapajima, ljudi su spontano vikali: „Čudo! Čudo!“ Prestrašeni i blijedi promatrali su nebeski prizor koji se dramatično odvijao pred njima. Sunce se nepravilno kretalo, tamo-amo, „bauljalo“, plesalo, protiv svih kozmičkih zakona. Sunčev ples! Vatrena se kugla naglo približavala nazočnima, izgledala je kao plameni kotač. Mnogi su vapijući vikali: Umiremo! Gospe, pomozi nam! Neki su javno priznavali svoje grijehe i kajali se. Nakon kojih deset minuta čudo sa suncem je prestalo, i gle čuda: Na svima se najednom odjeća osušila! Dotle su bili svi do kože namočeni snažnom kišom koja je padala cijeloga dopodneva.
 
Sličan ples sunca ponovio se i u vatikanskim vrtovima četiri puta pred papom Pijom XII., prema njegovim osobnim bilješkama, uoči i nakon proglašenja dogme Marije na nebo uznesene, 1. studenoga 1950. To kao da bijaše nebeska potvrda istinitosti onoga što je Papa učinio za cijelu Crkvu i svijet. Naime, proglašenje nove vjerske istine, Marijina uznesenja.
 
Vidioci svega toga nisu bili svjesni. Gledali su prema obzoru kamo je Marija iščezla. Potom su bili svjedoci kako im se ukazao sveti Josip s Djetetom Isusom te naša Gospa u bijelo odjevena, ogrnuta plavim plaštem. Činilo se da sveti Josip s Djetetom u naručju blagoslivlja svijet znakom križa. Nakon toga viđenja je nestalo.
 
Odjek i učinak ukazanja u Crkvi, svijetu i povijesti
 
Marijina ukazanja djeci u Fatimi priznata su god. 1930. Te su godine portugalski biskupi posvetili svoju zemlju Bezgrješnoj Djevici Mariji. Portugal je bio pošteđen sukoba i ratova koji su se vodili u Španjolskoj, gdje su komunisti htjeli preuzeti vlast. Bio je pošteđen i od Drugoga svjetskoga rata. Vjerujemo, zahvaleći Mariji i Nebu. Za pape Pija XI., god. 1938. Europa je bila svjedokom žarkoga noćnog svjetla koje je poput krvi preplavilo cijeli europski kontinent. To je jedna od najava u drugoj fatimskoj tajni. Slijedi Drugi svjetski rat. Hitler je zagospodario Europom. Na svetkovinu Svih svetih 1942. papa Pio XII., u povodu 25. godina fatimskih ukazanja (za biskupa je posvećen na sami dan prvih fatimskih ukazanja, 13. svibnja 1917.!), posvetio je cijeli svijet i Rusiju Bezgrješnomu Srcu Marijinu. Učinio je to i 8. prosinca iste godine. Od toga nadnevka, posvete Marijinu Srcu, Nijemci gube sve velike bitke. Ratna se 'sreća' okreće protiv sila Osovine. Netko drugi – Nebo! – odlučuje o ishodu rata.
 
Ivan Pavao II. i Gospa
 
Isti marijanski papa Pio XII. proglašava istinom vjere da je Marija na nebo uznesena, dušom i tijelom, god. 1950. Bio je višekratno svjedokom plesa sunca u vatikanskim vrtovima. Proglašava Marijansku godinu 1954., u povodu 100. obljetnice istine o Marijinu Bezgrješnom začeću. Ivan XXIII. i Pavao VI. imali su u rukama treću fatimsku tajnu, ali je nisu objavili svijetu.
 
Poljski papa Ivan Pavao II., za prvoga pohoda Poljskoj u lipnju 1979., cijelu je svoju domovinu podignuo doslovce na noge. Gromkim je glasom molio, doslovce vikao spram Neba, da se Duh Sveti spusti na njegovu domovinu. Uzdrmao je komunistički poredak u njegovim temeljima. Postaje velikom opasnosti za komunističke režime na Istoku. Stoga je organiziran atentat na Papu na dan Fatimske Gospe, 13. svibnja 1981. Papa je preživio atentat zahvaleći zahvatu same Gospe. Metak iz svoga tijela dao je ugraditi u krunu Fatimske Gospe. Uz zlato, srebro, dragulje u kruni, imamo ondje i čelični naboj, koji je Marija usmjeravala da ne razori tijelo Svetoga Oca. Papa je obilježen tim atentatom, njegova je krv tekla Trgom svetoga Petra. Preminuo je 2.4.2005. u 21.37. Zbrojimo li znamenke u danu smrti, one daju broj '13', a isto tako i zbroj znamenki u trenutku smrti daje broj '13'. To je nadnevak Marijinih ukazanja u Fatimi. Njegov je život stajao pod geslom „Totus Tuus“.
 
Pad komunizma u Rusiji
 
Slijedeći svoje poslanje god. 1984., na Blagovijest, izrekao je molitvu Blaženoj Djevici Mariji. Molitvu posvete njezinu Srcu. Ni godinu nakon toga dolazi u Sovjetskome Savezu do smjene na čelu partije. Gorbačov počinje proces perestrojke i glasnosti, što dovodi do pada, urušavanja komunističkih režima na europskome Istoku. Ivan Pavao II. proglasio je Marijansku godinu u povodu 2000. rođenja BD Marije 1987. Nedugo nakon toga, 1989., ruši se Berlinski zid, bez ispaljena metka. Revolucija svijeća, tihih molitvenih mimohoda, dugih klanjanja u crkvama. Najveće čudo drugoga tisućljeća! Pad komunizma.
 
Na Božić 1991. Sovjetski Savez prestaje postojati kao država! Bog se rađa, a sotonski izrod, bastard prestaje postojati. Ruska federacija doživljava vjerski preporod. Treba samo pogledati brojeve i vidjeti kako se ozbiljuju fatimska pretkazivanja. Prema fatimskim najavama Marija pretkazuje stanovito vrijeme mira. Komunizam je tlačio cijela dva naraštaja, ispijao dušu i srce, svojim bezboštvom, ubijao Boga u dušama. Marijna ukazanja u godini Oktobra. Pad komunizma – nebeska 'proturevolucija'. Nemoguće je nabrojati sva zla koja je uzrokovao komunizam u svijetu, na svakome području.
 
Lijek nam nudi Marija
 
Čini se da je 'razdoblje mira' o kome Marija govori pri kraju. Danas smo suočeni s drugom paklenom silom, islamističkim terorizmom. Sveti Papa zaklinjao je predsjednika Busha da ne počinje rat protiv Iraka. Tim ratom otvorena je Pandorina kutija zla, počevši od Iraka, što se onda prenijelo na sjevernu Afriku, koja bijaše stabilna (u Iraku su kršćani imali povlašteni položaj – a danas su gotovo iskorijenjeni!), 'arapsko proljeće' donijelo je led i mrzlinu u srce i krv kršćana u Iraku, Libiji, Tunisu, Egiptu, Siriji, Turskoj, gotovo u cijelome islamskom svijetu (Boko Haram u Nigeriji, napadi na kršćane u Pakistanu itd.).
Ne smijemo biti fatalisti. Vjerujemo da svijetom ne vlada sudbina, nego u svemu drži konce Nebo. Pa i u ovim trenutnim sukobima i napadima. Čovjek ima slobodnu volju odlučiti se za dobro ili zlo. Postoji mogućnost promijeniti tijek događanja. Lijek nam nudi Marija u svojim ukazanjima: Obraćenje, pokora, molitva, krunica. Marijina ukazanja u Fatimi, a potom i u Međugorju, dozivlju nam u pamet te zaboravljene vrijednosti, odnosno krjeposti. Isus Krist jest gospodar povijesti, a naša je suodgovornost u posvemašnjoj slobodi odlučiti se za Gospodara života, stati na stranu života, ne smrti, zla i pakla.
 
OKVIR 1: Potonji život vidjelaca iz Fatime
 
Mali je Franjo u listopadu 1918. teško obolio od španjolske gripe i preminuo 4. travnja 1919. I za Jacintu započeo je križni put krajem 1918. Oboljela je od neke vrsti sušice koja se nadovezala na 'španjolicu'. U bolnici u Lisabonu imala je viđenja; Gospa ju je pohodila tri puta. U svojoj bolesti govorila je o stvarima koje su nadilazile njezino shvaćanje i uzrast. Govorila je o raznim životnim zadaćama i obvezama, o svećenicima, vlastima, liječnicima, o progonima Crkve, o posluhu u samostanima, braku, moći i bogatstvu. U noći 20. veljače 1920. Gospa je ispunila svoje obećanje da će je sa sobom povesti u raj. Njih dvoje papa Ivan Pavao II. proglasio je blaženima 13. svibnja 2000., a spomen im je 20. veljače. Predstoji njihova skorašnja kanonizacija, za 100. obljetnicu ukazanja.
Lucija je nastavila svoj životni hod u samostanu Sestara svete Doroteje god. 1925., a papinskim dopuštenjem od 1948. nastavila je svoj samostanski život kao karmelićanka u samostanu u Coimbri. Imala je tijekom samostanskoga života višekratna ukazanja Blažene Djevice Marije. Znakovita su ona u Pontevedri 1925. i 1926. te 13. lipnja 1929. kada je zorno vidjela kristalno jasno napisane riječi: Gratia et Misericordia – Milost i Milosrđe. Opetovano se spominje posveta cijeloga svijeta i Rusije njezinu Bezgrješnom Srcu, što mora učiniti Sveti Otac zajedno s biskupima svega svijeta. Preminula je u dubokoj starosti, u samostanu karmelićanki u Coimbri, 13. veljače 2005. Proces njezine beatifikacije odobrio je god. 2008. papa Benedikt XVI.
 
OKVIR 2: Tri fatimske tajne
 
Fatimske su tajne trajno golicale pa i danas golicaju maštu radoznalaca. Prema svjedočenju vidjelaca postoje tri fatimske tajne. Marija je vidiocima strogo naredila da nikomu ne odaju sadržaje tajna. Brat i sestra, Francisco i Jacinta, doskora su preminuli, otišli Mariji u Nebo, kako im je Gospa i obećala. Uzela ih je k sebi, nakon teških bolesti. Bili su gotovo nepismeni pa nisu mogli ništa zapisati, makar je Jacinta u bolesti davala mnoštvo korisnih savjeta, kao da je odrasla osoba.
 
Za drugoga ukazanja, 13. lipnja, Marija je prenijela dječici poruku, povjerenu tajnu da će Jacintu i Francisca doskora uzeti k sebi u nebo, dok Lucija treba „ostati ovdje na zemlji“ još neko vrijeme, što i ne bijaše kratko, gotovo cijelo stoljeće (preminula na dan fatimskih ukazanja, 13. veljače 2005.). Francisco i Jacinta ništa nisu žarče željeli nego biti smjesta zajedno s Gospom u nebu. Preminuli su 1919. (Francisco) i 1920. (Jacinta), a Lucija je živjela 98 godina. Doživjela je dan kada je sv. Ivan Pavao II. proglasio njih dvoje blaženih, a već je u postupku proces beatifikacije i vidjelice Lucije. Naime, papa Benedikt otvorio je 13. veljače 2008. proces njezina proglašenja blaženom.
 
To malo „proročanstvo“ glede vidjelaca bijaše samo 'predokus' objave tzv. triju fatimskih tajna koje im je Blažena Djevica Marija najavila za 13. srpnja 1917. Marija im je priopćila da nikomu ne smiju prenositi sadržaje tajna izravno, a već je bilo više od tri tisuće radoznalaca za toga ukazanja. U mjestu se govorkalo o tajnama koje vidioci nose u sebi.
 
Tek je 1927. vidjelica Lucija, po ulasku u samostan, napisala prvi put sadržaj pojedinih tajna, ali ih je na savjet svoga ispovjednika uništila. God. 1941. biskup iz Leirije tražio je od Lucije da napiše svoja sjećanja na ukazanja te time Prvu i Drugu tajnu. Godinu dana poslije, 13. svibnja 1942. njezine su bilješke objavljene. A što se tiče Treće fatimske tajne vidjelica Lucija bijaše uvjerenja kako još nije došlo vrijeme da se tajna objelodani. Tek kada je god. 1943. teško oboljela, bila je prisiljena s raznih strana konačno staviti na papir i Treću tajnu. Nakon što je imala viđenje Blažene Djevice Marije i dobila od nje pristanak, pristala je na traženje biskupa i predala zapečaćenu omotnicu biskupu s napomenom da se ne otvara prije god. 1960. Početkom 1957. Sveti oficij, danas Zbor za nauk vjere, tražio je da se omotnica s tajnom pošalje u Rim. Papa Pio XII. držao je omotnicu pohranjenu u škrinjici na svome radnom stolu. Nije doživio god. 1960. Papa Ivan XXIII. i Pavao VI. pročitali su sadržaj, ali ga nisu objavili. Vratili su zapečaćenu omotnicu u arhiv Svetoga oficija.
 
PRVA TAJNA – u njoj je riječ o viziji pakla. Marija je rastvorila svoje ruke, iz njih je izbilo snažno svjetlo koje je 'rasparalo' zemljinu kuglu i vidioci su zastali pred prizorom velikoga ognjena jezera, negdje u dubini zemlje. Ugledali su sotonske prikaze, demonske sile te duše u ljudskome obličju kako ih oganj nosa u bestežinskome stanju, kako snažni dim suklja na sve strane, a duše, poput varnica lete na sve strane, kao krijesnice, uz prodorne očajničke krikove. Vidioci su premirali od straha. Sami demoni, đavli, izgledali su strašno, ogavno, nalik na nepoznate životinje, također prozračni i crni.
 
DRUGA TAJNA tumači Prvu tajnu. Ma koliko tajanstvena i apokaliptički zvučala i izgledala ta vizija koju opisuje vidjelica Lucija, ma koliko zastrašujuće zvučala Prva tajna, naime, vizija pakla, Druga fatimska tajna donosi kristalno jasne poruke koje je Lucija zapisala god. 1941. Naime, Marija govori kako će se rat doskora završiti. Ali ako svijet ne prestane vrijeđati Boga, za pontifikata Pija XI. izbit će drugi, još strašniji rat. Kad ugledate noć obasjanu nepoznatim svjetlom, znajte, to je veliki znak koji vam Bog daje da će kazniti svijet zbog njegovih zlodjela ratom, glađu, progonima Crkve i Svetoga Oca. Da bi se to spriječilo, doći ću i tražiti posvetu Rusije momu Bezgrješnom Srcu te zadovoljštinu za grijehe pobožnošću prvih subota u mjesecu. Budu li moje želje uslišane, Rusija će se obratiti i zavladat će mir. Ako pak ne, ona će prosuti svijetom svoje zablude, prizvati će i navući na svijet ratove i progone Crkve. Dobri će biti mučeni, Sveti će Otac mnogo pretrpjeti, mnogi će narodi iščeznuti s lica zemlje, ali će na kraju odnijeti pobjedu moje Bezgrješno Srce. Sveti će Otac meni posvetiti Rusiju. Rusija će se obratiti, a svijetu će biti darovano stanovito doba mira.
 
Nebeski znak na koji se odnosi Marijina poruka vidjelici Luciji stvarno se dogodio. Naime, podvečer, 25. siječnja 1938., za pape Pija XI., nad cijelom Europom nebo se presvuklo crvenom, krvavom bojom. U mnogim su gradovima Europe zavijale sirene, stanovništvo je bilo uvjereno da su izbili požari. U cijelome području Alpa vjerovali su da se jutarnje crvenilo pomaknulo u predvečerje, tako se plamenim, žarkim bojama crvenio cijeli obzor. Fenomen se mogao pratiti iz Italije, s Gibraltara, iz Španjolske i Portugala, pa čak i sa Sicilije i Sjeverne Afrike. Znanost je to tumačila kao gigantsku Aurora borealis, polarnu svjetlost, golemih, kozmičkih, povijesnih razmjera. Svjedokinje tomu bijahu i sestre u samostanu Tuy u Španjolskoj, u kome je boravila sestra Lucija.
 
Već je sljedećega jutra Lucija sjela i napisala odulje pismo svomu biskupu, provincijskoj poglavarici i svomu ispovjedniku, u kome piše kako se Bog poslužio tim znakom „da bi čovječanstvu navijestio kako će Njegova Pravednost doskora pogoditi sve nacije koje su se o Njega ogriješile“. To joj je Marija najavila i kazala prije 21 godinu. Istodobno, Adolf Hitler spremao se umarširati u Austriju, potom u Češku, a 1. rujna 1939. upadom njemačkih trupa u Poljsku započinje Drugi svjetski rat. Kada je 1941. Lucija pisala Drugu fatimsku tajnu, čak u svibnju 1942., kada je ona objavljena, činilo se da su Hitlerove trupe nepobjedive. Hitler je bio na vrhuncu svoje moći, kao gospodar cijele Europe, pa i svijeta.
 
TREĆA FATIMSKA bila je obavijena velom tajne sve do god. 2000., kada je papa Ivan Pavao II. dao dopuštenje da se objavi uz tumač pročelnika Zbora za nauk vjere Josepha Kard. Ratzingera. Naime, u danima nakon atentata koji se dogodio 13. svibnja 1981., na dan Fatimske Gospe, papa Ivan Pavao II., dok se borio za život u bolnici, zatražio je da mu donesu u bolesnički krevet omotnicu s tajnom. Pročitao je napisano te je nakon čitanja zaključio da se tajna odnosi na njega. Bio je odlučan posvetiti svijet Bezgrješnomu Marijinu srcu. Posvetu je obavio 25. ožujka 1984. U zahvalu što mu je život nakon atentata ponovno darovan pohodio je 1982. svetište u Fatimi i dao u krunu kipa Fatimske Gospe ugraditi zrno iz samokresa koje je ostalo u njegovu tijelu nakon atentata. Zahvalio je Mariji za darovani život i opetovano svečano izjavio: Totus Tuus sum, Maria.
 
U godini Velikoga jubileja, god. 2000., sveti je Papa dopustio da tajna bude objavljena uz komentar pročelnika Zbora za nauk vjere kard. Josepha Ratzingera. Viđenje je apokaliptično, uglavnom je riječ o progonu Crkve, Pape i vjernika. Svi se zapućuju prema uzvisini na kojoj je golemi križ pod kojim vojnici masakriraju Papu i vjernike, bez razlike. Papa je osvjedočen kako se u biblijskim slikama, na simboličan način, što ga opisuje vidjelica Lucija, prikazuje hod Crkve kroz 20. stoljeće, prepuno ratova i diktatura, a sve ima klimaks u sotonskome, paklenome napadu na život Pape, Osobe u bijelome. Papa je prepoznao sebe u viziji vidjelaca i onoga što je Lucija zapisala. Naime, glavni dio tajne glasi otprilike ovako:
 
„I onda smo vidjeli u silnome svjetlu – koje je zacijelo Bog – nešto što je izgledalo kao osobe u zrcalu, kad prolaze ispred ogledala te smo vidjeli biskupa obučena u bijelo. Slutili smo da bi to mogao biti Sveti Otac. Vidjeli smo i mnoge druge biskupe, svećenike, redovnike, redovnice kako se penju uz strmo brdo na čijem se vrhuncu nalazio veliki križ od grubih greda kao od hrasta plutnjaka pod korom. Prije nego je stigao do vrha, Sveti je Otac prošao velikim gradom koji bijaše napola razoren te je sav u drhtanju i klecava koraka, pritiješnjen bolima i brigom, molio za duše pobijenih i mrtvaca koje je susretao na svome putu. Došavši na vrh brda, kleknuo je u podnožje velikoga Križa. U tom trenutku ubija ga skupina vojnika koji su pucali na njega iz vatrenoga oružja i strijelama. Na isti način umirali su i biskupi, svećenici, redovnici i razne druge osobe, muževi i žene raznih klasa i položaja. Ispod obiju ruku Raspetoga bila su dva anđela. Svaki od njih imao je u ruci kristalni aspergil (posudu za škropljenje) U nju su skupljali krv mučenika i njome napajali duše koje su se približavale Bogu.“
 
Papa Ivan Pavao II. smatrao je da je atentatom na njega tajna ispunjena. Međutim, za svoga pohoda Fatimi papa Benedikt je rekao da je fatimska poruka i tajna trajno aktualna. Odnosi se na hod Crkve kroz cijelu povijest. Ona je izložena progonima, ubijanjima, mučeništvu. Tomu smo svakodnevno svjedoci. Računa se da je prošlo, 20. stoljeće, imalo više od 30 milijuna kršćanskih mučenika, dok su sva stoljeća do toga dala kojih 13 milijuna mučenika. Mučeništvo jest i ostaje trajna značajka Kristova djela u svijetu. 
 
 
Piše: dr. sc. fra Tomislav Pervan
Naša ognjišta

 

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    4. srpanj 2017.

    Intenzione di preghiera Luglio 2017 - Persone che si sono allontanate dalla fede cristiana

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: