Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

29. svibanj 2017.

Iz katoličkog tiska

Svjetlo riječi br. 410

Svjetlo riječi br. 410

Sarajevo, 11. svibanj 2017.

Svjetlo riječi

Isusov grob i ukazanje anđela

Evanđelja svoje izvještaje završavaju spominjanjem praznoga Isusova groba te ukazanjima Uskrsloga njegovim učenicima. Stoga jedno od središnjih mjesta kršćanstva svakako predstavlja Isusov prazan grob, poznat još i kao Sveti grob.

Iz Evanđelja po Marku saznajemo da je Isusov grob bio izduben iz stijene i da je na ulaz groba bio navaljen kamen koji žene same ne bi mogle otkotrljati (usp. Mk 15,46; 16,3). Žene su također vidjele »„mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna”« (Mk 16,5). Prema Evanđelju po Mateju, na grob najprije dolazie Marija Magdalena i druga Marija. Pred njima anđeo Gospodnji silazi s neba te „»otkotrlja kamen i sjede na nj”« (Mt 28,1-2). Iz Lukina evanđelja saznajemo i to da je bila riječ o grobu „»u koji još ne bijaše nitko položen”« (Lk 23,53). Žene koje dolaze na grob ne nalaze ondje tijela Isusova, ali ugledaju „»dva čovjeka u blistavoj odjeći”« za koje nije rečeno gdje su se točno nalazili (Lk 24,4). Konačno, u Ivanovu evanđelju također čitamo o grobu „»u koji još nitko ne bijaše položen”«, ali i o tome da je grob bio blizu Kalvarije (usp. Iv 19,41-42). Na dan Uuskrsa Marija Magdalena nalazi prazan grob i o tome izvješćuje Šimuna Petra i „»drugog učenika”« koji dolaze do groba i nalaze ga praznoga (usp. Iv 20,1-12). U sljedećem se prizoru Marija Magdalena ponovno nalazi kod groba, zaviri u njega i „»ugleda dva nanđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu”« (Iv 20,12).

Pokušamo li objediniti ove vijesti, možemo reći da je prema evanđeoskoj tradiciji to bio novi grob u koji prije Isusa još nitko nije bio položen, da je bio isklesan u stijeni, da se nalazio blizu Kalvarije, da je s desne strane bilo mjesto gdje je anđeo mogao sjesti i da je bilo mjesta za dvojicu anđela koji su mogli sjediti do glave i do nogu.

Povijest Svetoga groba

Osim saznanja koja o tom grobu imamo iz evanđeljâ, valja spomenuti da je rimski car Hadrijan 135. godine, nakon slamanja Drugoga židovskog ustanka, razorio Jeruzalem, pretvorio grad u rimsku koloniju, a na mjestima Isusove muke i ukopa dao izgraditi poganske hramove, to jest kapitolij. Nakon crkvenoga sabora u Niceji, 325. godine, car Konstantin odredio je da se na tom mjestu izgradi crkva, pri čemu je posebnu ulogu imala njegova majka, sv. Helena, poznatija kod nas kao Jelena Kkrižarica. Ova crkva bila je posvećena početkom svibnja 335. godine, a obuhvaćala je i veliku građevinu kružnoga tlocrta sličnu mauzoleju, unutar koje je bila kapela koja je skrivala Isusov grob. Ovu baziliku zapalili su 614. godine Perzijanci za svoga pohoda na Svetu Zzemlju. Obnova je započela 629. godine, a ponovno je posvećena 14. rujna, što je i početak svetkovanja blagdana Uzvišenja sSvetoga Kkriža. Muslimani predvođeni kalifom Omarom ibn al-Khattabom 637. godine osvajaju Jeruzalem.

U prvo vrijeme suživot kršćana i muslimana prilično je miroljubiv, no 966. godine muslimani spaljuju baziliku Svetoga groba, a 1009. godine fatimidski kalif al-Hakim bi-Amr Allah odredio je potpuno uništenje bazilike. Njegova majka, inače kršćanka, započela je njezinu obnovu koja je dovršena 1048. godine, no tada je već bilo prekasno da bi se zaustavio proces koji je počeo na Zapadu kao reakcija na čin uništeanja. Križarske vojske već su se bile skupljale, a 1099. godine križari osvajaju Jeruzalem i započinju potpunu rekonstrukciju bazilike u romaničkom stilu. Ova nova bazilika posvećena je 15. srpnja.

Još jednu obnovu bazilike poduzeli su 1555. godine franjevci koji su još od 14. stoljeća zaduženi za čuvanje svetih mjesta u ime Svete Sstolice. Tada je na njihovu čelu bio Hrvat, fra Bonifacije Drakolica, inače Dubrovčanin. On je ujedno bio i zadnji čovjek koji je vidio samu stijenu na koju je bilo položeno Isusovo tijelo, jer je tada ona bila pokrivena mramornom pločom koja sve do danas zakriva pogled na Isusov grob. Početkom 19. stoljeća planuo je požar koji je progutao cijelu baziliku, nakon čega je 1810. godine uslijedila obnova kupole nad Isusovim grobom, a onda i vanjskih zidova kapele groba. Još jedna obnova cijele bazilike provedena je 1959. godine, no tada nije dotican Isusov grob koji je još od prije Drugoga svjetskog rata bio okovan šinama koje su mu trebale osigurati statiku.


Nastavak čitajte u tiskanom izdanju

Piše: Fra Darko Tepert
Svjetlo riječi
PREPORUČI
Radio Marija BiH

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    26. svibanj 2017.

    Profeti di misericordia senza frontiere

Sljedeca
 
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: