Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

22. rujan 2017.

Intervju

Sarajevo, 3. svibanj 2017.

P. Mato Anić, ravnatelj i glavni urednik Radija Marija BiH

Zastupništvo i posredništvo su bitni stupovi naše vjere, a od Marije ne postoji bolja učiteljica

Svibanj je mjesec, koji je uz listopad, na poseban način posvećen Suotkupiteljici svijeta, Blaženoj Djevici Mariji. Razdoblje je to kada vjernički život posebno obilježava molitva krunice u crkvama i obiteljima te se time nastavlja stoljetna pučka pobožnost koja u Crkvi u Hrvata još uvijek ima povlašteno mjesto. Upravo o ovoj pobožnosti i njezinoj inspiraciji –opisanoj najizvrsnijim nazivima u Lauretanskim litanijama – Djevici Mariji, razgovarali smo s isusovcem, p. Matom Anićem, aktualnim ravnateljem i glavnim urednikom Radija Marija BiH.

Naš sugovornik, p. Mato rođen je u Brčkom 1963., a obitelj mu je rodom iz Krepšića. U Brčkom je završio osnovnu i srednju školu, a potom se u Zagreb upisao na poljoprivredni studij kojeg je napustio nakon prve godine te je stupio u Družbu Isusovu.  Teologiju je pohađao u Zagrebu, gdje je 1993. zaređen za svećenika, a potom je studij nastavio u Rimu.  Obnašao je službu odgojitelja, profesora te je djelovao u socijalnom i župnom apostolatu. Trenutno obnaša službu ravnatelja i glavnog urednika Radija Marija BiH te je ekonom u rezidenciji Družbe Isusove u Sarajevu, u župi Sv. Ignacija Lojolskog na Grbavici.

Poštovani p. Mato, svibanj je Gospin mjesec. Zašto je baš ovaj mjesec posvećen Blaženoj Djevici Mariji?

Posvećenje mjeseca svibnja Mariji je pučka pobožnost stara više stoljeća. Crkva je tu tradiciju podržala kroz neke potpune oproste, ali i dokumente Učiteljstva.  

Blaženi kard. John Henry Newman u knjizi Meditacije i Pobožnosti kao prvi razlog tomu vidi jer je to vrijeme kada iz zemlje izbije zelena trava i novi pupoljci na stablima što simbolizira rađanje novog života. To je mjesec buđenja – stoga i nade. Takav okoliš sa svojim bujnim životom predstavlja prirodno ozračje radosti koje prati našu pobožnost prema Kraljici svibnja.

Drugi je razlog što se tada produljuju dani, sunce izlazi rano, a kasnije zalazi.

Vittorio Messori u ovoj pučkoj pobožnosti vidi pak kristijanizaciju poganskog slavlja – posvećivanje mjeseca svibnja grčkoj božici plodnosti Artemidi i rimskoj božici proljeća i cvijeća Flori. To potvrđuje i naziv mjeseca, koji se u drugim jezicima naziva maj, što dolazi od imena italske božice proljeća Maje.
U nekim drugim pak zemljama u mjesecu svibnju se slavi Majčin dan pa se sjećanje i poštovanje iskazivalo često i Nebeskoj majci.
Za treće pak, svibanj je najljepši mjesec kao što je Marija najljepša žena. To je mjesec s najviše cvijeća koji približuje srca k njoj.
 
Što u ovakvom svijetu današnjice predstavlja glas koji se čuje s Radija Marija i zašto nosi baš ovaj naziv?
 
Geslo našeg radija je Kršćanski glas u vašem domu. Kršćanski glas je glas nade. Svoju nadu temeljimo na Kristovoj uskrsloj pobjedi te njegovoj prisutnosti među nama. „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas“ (Rim 8,31). Tužno je vidjeti kako smo slabo svjesni ove činjenice. Svijet, po riječima pape u miru Benedikta XVI., svoju nadu polaže u znanje i obrazovanje kao modernu gnozu, a odriče se ljubavi i povjerenja. Ne razumije tajnu patnje i ulogu zastupništva. Radio Marija naviješta „staru“ istinu – Krist jučer i danas isti je. Potreba da se današnjem čovjeku iznova navijesti Radosna vijest, potakla je gospodina Emanuela Ferraria da preko radija kao jednostavnog medija iznova svijetu donese prisutnost Riječi. Budući da je nakon rane smrti svoje supruge, utjehu i mir našao u Međugorju, odlučio je, po Marijinu nadahnuću, ovaj novi radio povjeriti Mariji i po njoj ga nazvati.
 
Koliko je svijest o uzvišenoj Marijinoj ulozi u povijesti spasenja još uvijek snažna među kršćanskim pukom? Možete li putem interakcije sa slušateljstvom to ilustrirati?
 
Nije ta uloga samo uzvišena, nego i jedinstvena. Mislim da je iza nas vrijeme kad je Marija u Crkvi marginalizirana ili čak pod utjecajem nekih nekatoličkih ideja viđena kao smetnja na putu do Krista. Ona je najbolji most do Krista. Ali, mišljenja sam, još uvijek nedovoljno poznata. Kad je pak riječ o našim slušateljima, a to je uglavnom naš narod, uspomenu na nju čuvaju tolika marijanska svetišta. Marija je uvijek bila i ostala bliska malom i skromnom čovjeku, ali i oni njoj. A prema mom iskustvu, što me posebno raduje, nisu je zaboravili ni mladi. Vidim to i kroz angažiranost mladih na našem radiju ali i kroz ispovijedi u Međugorju gdje jako često odlazim. Za veliku većinu njih, odnos i pobožnost prema Mariji im je tako nekako prirodan i spontan. I to moramo i dalje njegovati u našoj Crkvi.
 
Ove godine obilježavamo 100 ljeta od ukazanja Gospe u Fatimi. Vrhbosanska nadbiskupija tom je prigodom odlučila posvetiti se Prečistom Srcu Marijinu. Što bi to, prema Vašem mišljenju, trebalo probuditi i potaknuti u životu vjernika?
 
Mislim da su fatimske poruke još uvijek aktualne. Pritom prije svega mislim na Marijin poziv da se posvetimo njezinu Bezgrešnom Srcu. Tajna zla je snažno prisutna u svijetu pa i Crkvi. Crkva nema snage boriti se i pobijedi zlo koje je okružuje. U ovoj borbi njoj je nužna blizina one koja je Pobjednica zlih duhova. Bit Fatime je poziv da se posvetimo njezinu Bezgrešnom Srcu. Poziva nas da uđemo u tu novozavjetnu korablju kako nas beznađe i zlo ne bio ugušilo. Osim toga, Gospa je iz Fatime čitavom svijetu poslala snažnu poruku nade ovim riječima: „Na kraju će moje Bezgrešno Srce trijumfirati.“  
 
U tom kontekstu odluku kard. Vinka Puljića da u našu nadbiskupiju donese kip Fatimske Gospe, da Fatimska Gospa prođe našom nadbiskupijom i da joj istu u listopadu posveti, vidim kao nadahnuće poslušna i ponizna Marijina djeteta. To je za mene njegov proročki čin, poziv da svi učinimo isto. I to me osobito raduje. Jednom sam zgodom slušao svjedočanstva svećenika iz Libanona i Slovenije koji su posvetu svojih dražva i naroda napravili prije nekoliko godina i svi su primijetili da su plodovi posvete bili jako vidljivi.
 
Posljednja od četiri marijanske dogme – ona o njezinu Uznesenju koju je 1950. definirao papa Pio XII. govori da je Gospa „s dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina uzvišena kao kraljica svemira“. Je li to suvremenom čovjeku teško povjerovati i kako mu na tu temu govoriti?
 
Možda i jest. Sv. Pavao nas u poslanici Kološanima poziva: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi“ (Kol 3,1-4). Kao vjernici trebamo biti svjesni da je naša domovina na nebesima. Ali – jer je Bog darovao i ovozemni dom – ljubimo i zemlju kao dar koji je izašao iz njegove stvaralačke ruke.
 
Ipak, mislim da ne trebamo biti prvenstveno zagledani u dogme, ili neki (nepoznati) nebeski prostor. Nego u samog Stvoritelja. Ako imam čvrstu vjeru, stanovito iskustvo Boga, onda  vjera ne traži napor volje. Vjera je milost, a njezini sadržaji opipljiva stvarnost. Prihvaćanje vjerskih istina postaje lakše ako se otvaramo misteriju Boga. Bez ove otvorenosti Bogu, ostajem zatvoren i zemlji. Stoga bih mogao nekako zaključiti da se suvremeni čovjek treba otvoriti Istini, pa će lako prihvatiti i vjerske istine. Ali ni samu dogmu ne možemo razumjeti ako je promatramo u njoj samoj. Sve su dogme međusobno povezane i traže jedna drugu kako bi se razumjele. I u konačnici, sve govore o Božjoj veličini, svetosti i umnosti. 
 

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju
PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    21. rujan 2017.

    Papa: la corruzione ha una natura contagiosa e parassitaria

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: