Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

29. svibanj 2017.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 17

Katolički tjednik br. 17

Sarajevo, 26. travanj 2017.

Katolički tjednik

Od muke se nasmijati

Vjerojatno mučniji osjećaj nego plač, jest kad se čovjek mora (na)smijati od muke. To znači da je svoje suze isplakao; tražeći sućut doživio bešćutnost; iznoseći razumske argumente naišao na bezumnost te se definitivno osvjedočio da nema smisla ni plakati ni objašnjavati, jer konačni argument „sugovornika“ glasi: „Vjeruješ li meni ili svojim očima“? Na tom tragu rečeno, poslijeratna situacija u Bosni i Hercegovini, s cjelokupnim svojim teatrom apsurda, nerijetko proizvodi grohotni smijeh kojim obični, mali čovjek izražava svoju muku i tjeskobu, nastojeći sačuvati dostojanstvo Božjeg stvorenja. I premda, uistinu, svaki kutak ove zemlje može navesti svoje nesretne primjere, ipak je posebna priča vezana za Banjolučku biskupiju i na osobit način njezina duhovnog pastira mons. Franju Komaricu. Kao neumorni glas obespravljenih koji poput siročeta (ne spava nego) kuca i „isprid tuđi' dvora“ traži mrvice pravde za svoj narod, svako malo doživi poniženja te mu ne preostaje ništa drugo nego sve ponoviti i od muke se nasmijati. Tako je očito bilo u javnosti i netom nakon ovogodišnje proslave Uskrsa.

Naime, biskup je u razgovoru za Anadolu Agency 17. travnja govorio o otajstvu Uskrsa te ukazao na obilje nepravdi u svijetu, dotaknuvši se i bh. stvarnosti. Na osobit način istaknuo je „bolan i nepravedan mir“ u ovoj zemlji kojega su stvorili i održavaju strani političari zajedno s domaćim marionetskim političkim figurama. Ali upozorio je i na činjenicu da „obični“ građani, bježeći od odgovornosti, prave od političara „male bogove“ te čine istovremeno „težak grijeh propustom“ ne upozoravajući: „Ljudi, ne valja što radite!“ U tom smislu jasno je rekao što misli o entitetu RS i možebitnom hrvatskom ekvivalentu: „Ako je i hrvatski entitet sličan entitetu RS ili sada Federaciji BiH, onda što će nam to?“ Zato je još jednom naglasio osnovni problem: „Ovdje se ljudima osporava da žive na svojoj baštini u svome rodnom mjestu...“te „Ovdje bez maksimalno ustanovljene istine, a to znači da znamo tko je tko, tko je žrtva, a tko je zločinac, ne možemo uspješno dalje.“

Ove su biskupove riječi potaknule aktualnog predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da uputi otvoreno pismo u kojemu je, između ostaloga, rekao da se mons. Komarica „duboko i avanturistički miješa u politiku i pri tom pokazuje njezino totalno nepoznavanje“ te je „ophrvan mentalitetom isključivosti“, dok iznosi „teške neistine“ o RS-u. U tom smislu zamjerio je biskupu Franji što mu „nije palo na pamet da je recimo većina Hrvata s prostora Republike Srpske useljena u neki od 50.000 udobnih stanova i kuća Srba protjeranih iz Zagreba, Dubrovnika, Splita, Karlovca i ostalih gradova u Hrvatskoj“. Stoga je sve zaključio „teološkim rječnikom“: „...zato i ukazujem na Vaše propuste koji ne doprinose miru i suživotu svih na ovim prostorima, a Bog ako hoće neka Vam prašta“.

Poslije ovakvih riječi, čovjeku zbilja ne preostaje drugo nego se od muke nasmijati, da ne izgubi ono razuma što je ostalo nakon ratnoga ludila i svih poratnih „ispiranja mozgova“ iz različitih izvora. Da je drugačije, najjednostavnije bi bilo ponoviti neki od mnogobrojnih tekstova koji su nepobitnom argumentacijom ukazali kako ovakva država BiH nije ništa drugo doli ozakonjenje zločina i nepravdi, pri čemu je na Banjolučku biskupiju navaljen teški križ koji ju savija do zemlje. Nažalost, neosporno je što je biskup Franjo Komarica govorio: „Katolička se Crkva u široj banjolučkoj regiji voljom ovozemaljskih moćnika sada nalazi prede potpunim istrebljenjem“ (pozdravni govor papi Ivanu Pavlu II. na misi prigodom beatifikacije Bl. Ivana Merza 22. lipnja 2003.) i „Mi smo ovdje Bleiburg (...) Zaborav o zločinima, gdje god oni bili počinjeni, ponavljanje je jednom počinjenog zla“ (intervju, 14. svibnja 2016.). Stoga je licemjerno i zlonamjerno – premda Srbi iz svojih domova u Hrvatskoj jamačno nisu otišli pjevajući – uspoređivati tu situaciju s, doslovce, pogramom koji su doživjeli nesrbi na prostoru Banjolučke biskupije, a koji nikad nisu: postavljali balvan barikade, osnivali „autonomne pokrajine“ niti bilo kojim svojim organiziranim postupkom nanijeli zla svojim susjedima.

Muka ove mjesne Crkve očito se nastavlja i u sadašnjosti. U svom tijelu ona, počevši od osmanlijskih vremena, preko četničko-partizanskoga orgijanja 1941. – 1945. i zatiranja 1992. – 1995., pa sve do danas, dopunja „što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu“ (usp. Kol 1,24). Taj križ, bez obzira što se danas trebalo i od muke smijati, Bog će zasigurno na sebi znan način vrednovati. Sv. Pavao zato i kaže: „A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu“ (Gal 6,14).


Posljednji pasus uvodnika pročitajte 
u tiskanom izdanju Katoličkog tjednika

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Radio Marija BiH

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    26. svibanj 2017.

    Profeti di misericordia senza frontiere

Sljedeca
 
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: