Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

22. rujan 2017.

Poruke i poslanice

Sarajevo, 23. travanj 2017.

Propovijed beogradskog nadbiskupa Hočevara u sarajevskoj katedrali

Nadbiskup metropolit beogradski mons. Stanislav Hočevar, u 23. travnja 2017. u Bijelu nedjelju u katedrali Srca Isusova u Sarajevu predvodio je svečano Euharistijsko slavlje kojim je katedralna župna zajednica u glavnom gradu BiH proslavila Nedjelju Božjeg milosrđa. Propovijed nadbiskupa Hočevara donosimo u cijelosti:
 
Predraga braćo i sestre!
 
Ući u bilo koju katedralu, majku svih crkava jedne mjesne Crkve, uvijek znači uranjati u bogatu ali i kompleksnu povijest. Utoliko više ovdje kod vas, u Sarajevu. Svjestan sam svega što se događalo. Upravo zato možemo danas dublje slaviti Nedjelju Božjeg milosrđa.
 
Uranjanjem u bogatstvo Božje riječi ove druge uskrsne nedjelje ostajemo duboko potreseni. Dozvolite mi da se dotaknemo samo nekih vidika znajući dobro da je ova Nedjelja Božjeg milosrđa u Vašoj župnoj zajednici i ranije odjekivala što je izraz vašeg autentičnog kršćanskog života, ali i odgovornosti. Nedjelja Božjeg milosrđa nije dana samo zato da bi se tješili nego zato da bismo mi svi svakoga dana postajali odgovorniji.
 
Pokušajmo iz bližega razmatrati evanđeoski misni odlomak koji nas je uveo u prvi i u osmi dan Isusova uskrsnuća. Možemo vidjeti kako činjenice vape za Božjim milosrđem. Iako su toga prvoga dana Marija Magdalena i druge žene dotrčale na Isusov grob i potom javile apostolima da ga nema u grobu i da je uskrsnuo, apostoli više razmišljaju o Isusovoj smrti, grobu i kraju života. Zato su se zaključali. Krist je uskrsnuo; On živi i donosi život, a apostoli su u tim trenucima više naklonjeni smrti, žalosti i zatvorenosti.
 
Zato Isus, izvor života, ulazi kroz zatvorena u dvoranu u kojoj su se nalazili apostoli. Isus donosi Duha Svetoga i druge darove te pokazuje da je On Bog života, Onaj koji je milosrdan prema nama. Ne samo to. Isus dolazi među apostole i osmoga dana. Izgleda da se apostol Toma negdje skitao pa do tada nije imao prigodu susresti Krista uskrsloga. Iako Isus jasno kaže: Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju pa je apostol Toma mogao po postupiti u skladu s tim kao što se to obično i događa, ipak Isus dolazi samo zbog njega u zbor apostola. Isus se približio apostolu Tomi pozivajući ga da prinese svoj ruku i stavi prst u njegove rane i otvoreni bok. Kao da bi htio reći svima nama, braćo i sestre: znajte i vi biti sve bliži svima onima koji žive u bilo kakvoj sumnji, poteškoći ili beznađu. Približite se svima onima koji više misle na smrt, koji su zatvoreni kao onima koji nisu otkrili da Krist živi, da živi među nama i da je On nositelj života.
 
Sva tri današnja misna čitanja vrlo jasno nam tumače kako treba živjeti tu Isusovu poruku. Čitanja, a osobito odgovor apostola Tome, govore da je Isus Bog i Gospodin. Riječ Gospodnja govori nam da se susret s Uskrslim kao i samo uskrsnuće dogodilo prvoga dana u tjednu to jest na dan stvaranja svijeta. Uskrsnućem Bog stvara novi svijet, novi dan pa zato i novu budućnost. Uskrsnuće je stvarno početak novoga svijeta. Upravo na taj dan otkrivamo dva najveća događaja: stvaranje svijeta u uskrsnuće kao novo stvaranje svijeta. I mi smo, braćo i sestre, pozvani da ne budemo više zatvoreni u svoju beznadnu situaciju i strah, nego da iziđemo u ovaj svijet kojemu je potrebno spasenje. Prije svega zato jer znamo da je ovaj svijet stvoren na sliku i priliku Isusa Krista, po Njemu i za Njega. U čitavom kozmosu prisutan je duh Isusa Krista.
 
Upravo zato, po želji Svetoga Oca pape Franje izraženoj u njegovoj enciklici 'Laudato si' (Hvaljen budi) , trebamo zauzimati se za novi odnos u čitavome svijetu: odnos milosrđa. A što znači odnos milosrđa? To nije samo neko intelektualno znanje ili neka teorija već to znači naše unutarnje obraćenje po kojem prilazimo svemu onom što je stvoreno upravo ljubavlju Isusa Krista da u čitavom svijetu i kozmosu otkrivamo igru Božje ljubavi i raznolikost stvaralačke Božje ljubavi te da nas sve to kao najvidljivi trag Božje ljubavi usmjerava Kristu kako bi naš život postao himan zahvalnosti, čuđenja i divljenja Božjoj stvaralačkoj ljubavi.
 
Budući da je čovjek svojim grijehom rekao Bogu ne, a prema nauci crkvenih otaca posljedica grijeha upravo je u tome da nedostaje kontemplacije te preko vidljivog svijeta ne vidimo Boga pa se nas ovaj svijet svodi samo na vidljivo i opipljivo, sam Krist Gospodin ušao je u proces umiranja da bi naše tijelo, naše ljudsko biće obnovio za novi život koji je, čudesnog li Božjeg milosrđa, daleko veći nego što je to bilo u zemaljskom raju.
 
Apostol Petar pozvao nas je u drugom čitanju da budemo novi ljudi upravo zato jer nam Krist Gospodin nakon uskrsnuća daje Božjeg Duha kojega je udahnuo u apostole. Sveti Ivan, apostol i evanđelista, upravo tvrdi da je Isus svojim uskrsnućem darovao Duha Svetoga. U slavi Božjega Duha mi možemo živjeti tim novim životom milosti. Rekao sam da moramo izići u ovaj vidljivi svijet da bi opet u njemu otkrivali tragove Božje dobrote i imali etički odnos prema svemu postojećem. To se još više zahtijeva kada je riječ o našem odnosu prema ljudima. Božje milosrđe, koje se kod nas ljudi udomilo, ne dopušta da ostanemo zatvoreni u svoje crkvene zajednice, crkve i predivne katedrale, nego da, nakon slavljenja ovih velikih svetih otajstava, toga Krista Gospodina i snagu Božje ljubavi odnosno tu najveću i najradosniju vijest o Njegovu uskrsnuću donosimo svim ljudima. I to ne samo riječima.
 
Božje milosrđe zahtijeva, a u tome je snaga ovog blagdana, da mi preobražavamo ovaj svijet ponajprije novim življenjem u poslušnosti Božjem Duhu, ali i stvarajući nove zajednice i novo ozračje u čitavom društvu o čemu smo čuli u prvom misnom čitanju. Evanđelist Luka u misnom odlomku iz Djela apostolskih naglašava da su prvi kršćani živjeli u zajedništvu, grčki koinonia, te bili jedno srca i jedna duša. To je najbolji i najveći učinak i plod Uskrsa i Božjeg milosrđa prema nama.
 
I mi smo pozvani zapitati se, promičemo li u ovom vremenu, dok posebno razmišljamo o Božjem milosrđu, to jedinstvo i zajedništvo u našim obiteljima, narodima i među narodima. Osobito mi katolici pozvani smo na ovim prostorima promicati veće jedinstvo i zajedništvo da ne bi na bilo koji način ostali zatvoreni u sebe i u samo u svoju zajednicu nego da proširimo tu ljubav i pomirenje na sve ljude i na sve strane. Utoliko više potrebno je da širimo jedinstvo među svim kršćanima. Tko je primio te uživa taj veliki dar Božjeg milosrđa, ne može se zadovoljiti time nego treba nastojati taj dar Božjeg milosrđa proširiti do svih ljudi kroz življenje zajedništva i kroz ustrajnost i postojanost u Isusovu nauku.
 
Isusov nauk preporađa narode jer poznavati Boga znači živjeti u zajedništvu s Bogom. Kako je važno osobito danas ljudima približiti evanđelje! Slaviti Božje milosrđe znači omogućivati svim ljudima da poput Tome mogu dotaknuti Božje milosrđe. Jasno je da Božje milosrđe kušamo najviše u slavlju Euharistije ili lomljenju kruha. Ako želimo biti misionari Božjeg milosrđa, važno je da se redovito hranimo tom snagom novoga života kako bismo mi sami svima postali kruh Božje ljubavi i milosrđa.
 
Potrebno je i da svakoga dana obavljamo različite molitve. Mi kršćani trebamo ponovno pronaći različite oblike molitve da bi se naše biće moglo cjelovito razvijati. Tako će naša duša, razum, volja i tijelo imati svoju sintezu. Samo obavljanjem različitih molitava, naglas i osobno, na meditativan način i u zajedništvu, možemo se čitavim bićem otvarati Bogu. Takva je bila prva kršćanska zajednica u Jeruzalemu. Zato se evanđelje tako brzo širilo. Obnova pojedinaca i naših zajednica omogućit će da se Božje milosrđe proširi na sve ljude.
 
Rekao sam, braćo i sestre, da je sveti Toma u središtu evanđeoskog misnog odlomka ove druge vazmene nedjelje odnosno Nedjelje Božjeg milosrđa. Uvijek će biti onih koji će u srcu nositi sumnju i zdvajati te se neće moći tako lako približiti Božjem milosrđu. Uvijek će biti ljudi koji ne osjećaju dovoljno Božju blizinu i prisutnost. Skloni smo na brzinu osuditi te ljude. Nemamo vremena za te ljude. Unatoč tome što je njegov nauk jasan i što treba vjerovati iako ne vidimo, Isus se približio. Nakon što je apostolima udahnuo Duha Svetoga i pošto im je podario mir kao veliki uskrsnu dar te im dao zapovijed odriješivati ljudima grijehe a to znači prosuđivati otvaraju li se pojedini ljudi Božjem milosrđu ili ne te pozivati one koji su zatvoreni da se ponovno otvore i pričekati s odrješenjem grijeha, Uskrsli pokazuje Tomi: ja sam uvijek među vama i moj otvoreni bok uvijek je otvoren. Vi, koji pripadate zajednici vjernika, trebate znati da je Bog uvijek otvoren. Iz Kristova boka i danas po svetim tajnama izlazi voda, Duh Sveti koji nas čisti; izlazi Krv u svetoj tajni Euharistije koja nas hrani.
 
Zato želimo svi mi, braćo i sestre, neprestano gledati upravo toga Isusa, taj otvoreni bok tolike Božje ljubavi i milosrđa. Kada zdvajamo, priđimo tom otvorenom boku; kada smo u poteškoćama, pogledajmo taj otvoreni bok; kada nam je teško, dotaknimo ga. Tada ćemo, poput sv. Faustine, iskusiti snagu Božje ljubavi. Ujedno to je poziv nama kršćanima da i naša srca budu uvijek otvorena za sve potrebne. To je poziv da, s jedne strane, iskreno vjerujemo, ali i da, s druge strane, učinimo sve da mognemo u današnjem vremenu ponovno susresti Isusa Krista. Zato molimo i slavimo ovu Euharistiju. Zato se radujemo daru Kristova uskrsnuća. Amen.
PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    21. rujan 2017.

    Papa: la corruzione ha una natura contagiosa e parassitaria

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: