Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

24. travanj 2017.

Intervju

Pero Pavlović

Pero Pavlović

Sarajevo, 22. ožujak 2017.

Pjesnik Pero Pavlović

Svaka dobra pjesma trebala bi biti svojevrsna molitva

U povodu Svjetskog dana poezije koji se obilježava 21. ožujka razgovarali smo s poznatim pjesnikom Perom Pavlovićem koji nam je približio ulogu pjesništva u svijetu, smisao umjetničkog stvaranja i svoj bogati poetski život.

Pero Pavlović rođen je 20. ožujka 1952. u Gracu kod Neuma. Pučku školu polazio je u rodnom mjestu i Hutovu, a gimnaziju u Metkoviću. Studirao je medicinsku biokemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao, završio prvi i drugi stupanj poslijediplomskog studija i magistrirao. Živi i radi u Gracu i Neumu. Prvu knjigu pjesama Plavi svirač objavio je 1979. i od tada neprekidno našoj književnoj javnosti podastire nove zbirke koje su po mnogočemu posebnost hrvatskog suvremenog pjesništva. Velik dio opusa posvetio je ljekovitom bilju mediteranskog područja. Prema ocjeni književnih znalaca, nitko još nije duhom i nadahnućem tako duboko zašao u svijet trava, njihova nazivlja i ljekovita svojstva, a uz već znane postupke u literaturi, usavršio je niz vlastitih recepata za dobivanje raznih čajnih pripravaka, ulja, masti, melema, tinktura, kupki i sl.

Pavlović je uvršten u više pjesničkih antologija, školsku lektiru i čitanke. Piše književne i likovne kritike, osvrte, prikaze, kulturološke i novinske članke. Prevođen je na više stranih jezika, a svoje književne uratke vrlo često objavljuje u raznim listovima i književnim časopisima. Za studiranje, rad u struci i pjesničko stvaralaštvo dobio je više nagrada i priznanja. S obzirom na njegov pjesnički identitet i profesionalnu svestranost, Pavlović je pravi sugovornik za umjetničke i mnoge druge teme.

U duhu Svjetskog dana poezije recite nam tko je, po Vašem mišljenju pjesnik i kakva je njegova uloga u svijetu?

Prije svega, recimo da je UNESCO 1999. proglasio 21. ožujka Svjetskim danom poezije s ciljem poticaja pisanja, objavljivanja, čitanja i proučavanja poezije diljem svijeta. Naglasak se stavlja na potporu i razvoj nacionalnih, regionalnih i međunarodnih poetskih pokreta. Poezija je sastavni dio ljudskog bića. Opis postanka svijeta i svemira, koji je prikazan na prvim stranicama Svetog pisma, svojevrsna je poezija. Pjesnika bih definirao kao budnog motritelja i proučavatelja sveukupne tvarne i duhovne zbilje koja ga okružuje, dotiče i nadahnjuje i koji doživljeno pretače i ovjekovječuje u snagu i ljepotu stiha. On je tragač, onaj koji bdije na straži života i koji svojim pjesničkim antenama zna dohvatiti zbilju kakva ona zaista jest. Pjesnik je sustvaratelj svijeta u kojem živimo, slika vrhovnog Stvoritelja koji je sve postojeće stvorio. Pjesnik je ponekada jedini liječnik koji liječi rane tijela i duše. Na strunama stiha tka ljepotu i živost koja nas mudrom riječi tješi i otvara nove vidike.

Je li pjesništvo podcijenjeno u današnjem vremenu i isplati li se pisati poeziju?

U današnjem globaliziranom svijetu kada se u sve pore društvenog života uvlači relativizam, kada se preko noći ruše sve moralne norme koje su u zapadnom svijetu vrijedile stoljećima, kada kapital ima glavnu riječ – sve duhovne vrijednosti, pa i poezija, na velikoj su kušnji. Europska uljudba i civilizacija nikle su na kršćanskim temeljima i vraćanje tim temeljima ključ je rješenja mnogih sadašnjih problema. Poeziju se isplati pisati za dobro čovjekovo. Poezija je plamičak u tami koja može donijeti dosta svijetla.

Bh. stvarnost je puna poticaja za pisanje socijalno angažiranih pjesama. Može li pjesnik ostati imun na ono što tišti najčešće običnog „malog“ čovjeka?

Dobar pjesnik je svestran čovjek. Svestran i kada piše poeziju. On se ne može i ne smije zatvarati u svoju bjelokosnu kulu od stihova iz koje neće vidjeti jade i patnje običnog „malog“ čovjeka koji ga svakodnevno tište. Poezija ne bi trebala biti sama sebi svrha. Poezija treba biti i ispružena ruka čovjeku u nevolji i opomena silniku da se makne s puta sirotinji kako bi i nju sunce ogrijalo. Poezija je bogato i razgranato stablo života koje treba stalno hraniti ljepotom, dobrotom i ljubavlju.

Zasigurno Vas ljudi pitaju mogu li današnji pjesnici na našim prostorima živjeti od svoje umjetnosti. Što im odgovorite?

Težak je i mukotrpan put od prve napisane pjesme do tiskanja pjesničke zbirke. Tko taj put nije barem jednom prošao, teško mu ga je opisati. Kada bi pjesnici ulagali svoj trud, novac i znanje umjesto u pisanje knjiga u materijalna dobra bili bi bogatiji od mnogih tajkuna. Kada me ljudi pitaju mogu li današnji pjesnici na našim prostorima živjeti od svoje umjetnosti, odgovorim kako su današnji pjesnici često i prosjaci.

Imate puno obveza kao ravnatelj neumskog Doma zdravlja, angažirani ste u različitim kulturnim projektima, a u svemu tome nezaobilazna je obitelj. Kada stignete pisati?

Vrijeme koje mi je na raspolaganju tako sam rasporedio i prilagodio te stignem sve svoje obveze i zadaće uredno izvršavati i svemu pristupam s odgovornošću. Kada se nađem pred velikim izazovima i dvojbama, kucam na vrata savjesti i pitam se što mi je činiti kako bih donio najbolju odluku. Spomenuli ste da sam ravnatelj neumskog Doma zdravlja. Tu dužnost nastojim savjesno i dobro obavljati, no nailazim na goleme poteškoće u svom radu. Neum ima oko 5 000 domicilnih stanovnika, a tijekom godine ovdje boravi mnogo gostiju čiji broj ljeti dostiže i do 20 000 o čijem zdravlju skrbi ova zdravstvena ustanova. Apeliram i ovom prigodom na najviše predstavnike naše županijske i federalne vlasti neka pomognu u rješavanju problema neumskog zdravstva.


ANEMONE NEMOROSA

Ako jur blagost razgali riječi
Anemos tiho proljeće zarne
Ako li ushit sanak oriječi
Azur zrakovit krasotom grane

Azaleja kad oruži pogled
Anemona tad ljupko se smije
A javka čila naginja u lijet
A uzdah slatki srdašce grije

Anda su snovi draganja puni
A ante omnes u vers ćeš jedar
A latičje žar u oros runi

A capella sad zvoni poj vedar
Akvilon stišan ruji trag mira
Az ranik jesam i pulsatilla


TRN

Zašiljio ime
Zabo se u prst
Zatrnuo u srh
Zakrvario u kruni

Šikno suno srno
Zatrnio
I s veljače
Bjelinom zaplamsao


LJUBIČICE

Kaplja rose drhtav dašak
Prvi cvijetak prvi zrik
Na obzoru bijel oblačak
Prhko tkanje tihan cik

Uzdah što se tajnom oču
Radost čula zvonak klik
Pjev iz kog se radost prosu
Časak čežnje rajski slik

 

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarala: Lidija Pavlović-Grgić

Katolički tjednik
PREPORUČI
Radio Marija BiH

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    23. travanj 2017.

    Videomessaggio del Santo Padre per Don Milani

Sljedeca
 
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: