Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

28. travanj 2017.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 7

Katolički tjednik br. 7

Sarajevo, 22. veljača 2017.

Katolički tjednik

Srebrni jubilej varljivoga sjaja

Kadgod netko piše bilo kakav tekst, uvijek mora imati na umu naslov – najprije naslov medija u kojemu će to izići, a potom naslov onoga o čemu kani pisati. Tako, iste teme neće na isti način tretirati, recimo: politički, religijski i sportski časopisi. Jasno je da će u svakom od nabrojanih dominirati tekstovi srodni njihovu usmjerenju. No, to ne znači da na određeni način neće biti doticana tematika s različitih područja. Katoličke novine će, dakako, ponajviše obrađivati vjersku i religijsku tematiku. A s obzirom da je vjera – najšire uzeto – „stil života“, u to će legitimno spadati i raznorazni segmenti života pojedinca i društva. Odatle i zanimanje za pitanja koja su u prvom redu stvar politike, poglavito ako ih ona rješava na štetu čovjeka. To je i razlog zašto je katoličko učiteljstvo – bilo u osobi rimskog prvosvećenika na općoj razini, bilo u liku biskupā na partikularnom nivou – nerijetko dizalo glas glede nekih pojava i(li) stanja u društvu. Na tom tragu valja iščitavati i konkretna razmišljanja o političkim gibanjima i državnom uređenju Bosne i Hercegovine koja 1. ožujka 2017. obilježava 25 godina svoje neovisnosti – srebrni jubilej varljivoga sjaja.

Ne razumijevajući narav Crkve i njezinu misiju u svijetu, mnogi će joj danas predbaciti da se bavi politikom zarad vlastitih interesa. Međutim, istina je da ona daje načela na osnovu kojih bi ljudi u politici mogli domisliti i riješiti pitanja od javnoga značaja. I to joj pravo nitko ne može osporiti. Decidirano je o tomu još prije 125 godina govorio papa Lav XIII. u enciklici Au milieu des sollicitudes (Usred brige) upućenoj 16. veljače 1892. francuskom episkopatu, svećenstvu i vjerujućem puku. Razlažući temu odnosa Crkve i države, ukazao je na smišljenu klevetu koja želi optužiti katolike da im motiv angažmana u javnosti nije očuvanje religijskog interesa nego „obrana političke dominacije Crkve nad državom“ (br. 9). Stoga je podsjetio kako to uopće nije novost nego konstanta „kadgod su vlade bezrazložno bile ljubomorne na snagu kršćana i zlonamjerno raspoložene protiv Crkve“, a sve radi toga da bi „dali pokriće državi za nasilje usmjereno protiv katoličke vjere“ (br. 11). Zbog toga je Papa ukazao da se mudrost Crkve ocrtava u činjenici što „ona u svojim odnosima spram političkih moći pravi apstrakciju od formi koje ih diferenciraju te im pristupa imajući u vidu vjernička dobra naroda, a znajući da je njezina dužnost obavljati svoje starateljstvo iznad svih drugih interesa“ (br. 14).

U tom duhu treba promatrati i prijedlog biskupa BK BiH o državnom uređenju Bosne i Hercegovine kojega su dali 2005. Premda će ga danas s različitih strana osporavati kao utopijski, ipak je razvidno da ide za iznalaženjem dugoročnoga rješenja bosanskohercegovačkog čvora. Zbog čega se do danas nitko na njega nije ozbiljno referirao, pitanje je za dublju analizu. No, očito je da i međunarodna i lokalna politička vodstva žive u paralelnim svjetovima pokušavajući ostvariti neke svoje utopije. U trenutku kada naslute kako njih i njihove ideje žrvanj vremena polako gazi, onda su spremni prizvati u svijest i prijedlog biskupa. Upravo se to dogodilo s bošnjačkim političarima koji su, promatrajući raspoloženje u Europskoj uniji, počeli shvaćati da je koncept unitarističke BiH vrlo teško ostvariv, pa bi sad bili spremni razmotriti i uređenje od četiri regije u kojima bi narod imao najviše 40%, a najmanje 30 % vlasti, kako su biskupi predlagali. 

Na drugoj strani, srpsko političko vodstvo u BiH – spremno pod svaku cijenu braniti, ratom i etničkim čišćenjem stvorenu, Republiku Srpsku – podržava hrvatsku dominantnu politiku o uspostavi trećeg entiteta u teritorijalnom diskontinuitetu, ali samo na prostoru Federacije BiH. Taj je scenarij, sudeći prema Rezoluciji o napretku BiH, koju je 15. veljače 2017. usvojio Europski parlament, prihvatljiv međunarodnoj politici koja je već umorna od održavanja na životu nakaradnoga Daytonskog modela. Štoviše, svjesni stanja koje generira nove nepravde i nezadovoljstva (u načelu „po leđima“ Hrvata) i mnogi su svećenici u BiH skloni prihvatiti takvu ideju. No, bez stvarnoga odgovora na važna pitanja koja nadilaze političke zamisli, i to bi bilo „srljanje gusaka u maglu“. Ostavljajući po strani temu tko bi i na koji način dogovorio treći entitet, nužno je razmisliti: koji je to teritorij; što s onim Hrvatima koji ostaju izvan njegovih granica; što s onim Hrvatima koji su u svakom obliku obespravljeni u RS-u; stvara li to – poglavito naseljavanjem Arapa – islamsku državicu u Europi; gura li to Hrvate u još neravnopravniji položaj koji – ono što je najvažnije – dovodi do novog egzodusa i nestanka? Katolička Crkva u BiH, čiji su svećenici podnoseći nemalene žrtve, bili pioniri povratka u mnoge opustošene krajeve, ima pravo tražiti odgovore na ova pitanja, kao i potporu međunarodne javnosti, kako bi se nakon sljedećih 25 godina moglo uopće govoriti, ponajprije, o katolicima u ovoj državi, a potom o njezinu zlatnom jubileju.



Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Radio Marija BiH

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    27. travanj 2017.

    Il Papa: audaci senza clericalizzare il laicato

Sljedeca
 
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: