Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

24. veljača 2017.

Pod povećalom

Banja Luka, 9. prosinac 2016.

Održan Sabor hrvatskih udruga šire banjolučke regije i Bosanske Posavine

Glavna tema Sabora hrvatskih udruga bila su konkretna pitanja i problemi s kojima se preostali i prognani Hrvati svakodnevno susreću

Povodom „Svjetskog dana ljudskih prava“, udruge prognanih Hrvata šire banjolučke regije i iz Bosanske Posavine, koje djeluju kako u tuzemstvu tako i u inozemstvu – „Ivanjska“, „Šimići“, „Sv. Rok“, „Briševo“, „Liskovica“, „ Prijatelji Volara“, „Stara Rijeka“, „Feniks“, „HKU Orahova“, „Nazaret“ , „HKD Nada“, „Altruist“, „Stratinska“, „Savez prognanih i raseljenih Bosanske Krajine“ i „Savez za povratak Bosanske Posavine“ pod pokroviteljstvom Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Banjoj Luci, a u organizaciji Europske akademije Banjolučke biskupije i Ureda dopredsjednika RS-a iz reda hrvatskog naroda, u srijedu 7. prosinca 2016. u dvorani Vijeća naroda RS-a u Banjoj Luci održale su svoj Sabor. 

Namjera je bila preko ovog Sabora udruga, kao neformalnog koordinacijskog tijela, podsjetiti nadležna lokalna, entitetska, državna tijela Bosne i Hercegovine i Hrvatske, kao i tijela međunarodne organizacije i međunarodnih organizacija, na višegodišnje sustavno  kršenje i neostvarivanje temeljnih ljudskih prava i sloboda prognanih Hrvata s ovog područja, koja su svakome čovjeku zagarantirana Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima.
 
Organizatori su na Sabor pozvali predstavnike nadležnih entitetskih tijela iz RS-a kao i iz Republike Hrvatske, napose hrvatske predstavnike u tim tijelima, u čijoj je nadležnosti rješavanje problema s kojima se dugo vremena susreću i teško nose preostali Hrvati ovog područja, kao i oni koji su još u progonstvu.
 
Upućeni su pozivi predsjednici Vlade RS-a Željki Cvijanović te hrvatskim kadrovima u nadležnim entitetskim tijelima: Ministru pravde i potpredsjedniku Vlade RS-a Antunu Kasipoviću; Ministru trgovine i turizma Predragu Gluhakoviću; Ministru za izbjegla i raseljena lica Davoru Čordašu; potpredsjednici Narodne skupštine RS-a Željki Stojičić; članovima Ustavnog suda RS-a Ireni Mojović i Miljenku Arapoviću; predsjedniku Kluba Hrvata u Vijeću naroda NS RA-a Tomislavu Tomljanoviću i članovima Kluba Hrvata u Vijeću naroda RS-a; predsjednici Vijeća naroda RS-a Nadi Tešanović; novoizabranom gradonačelniku grada Banja Luke g. Igoru Radojičiću; predsjedniku  saborskog odbora za Hrvate izvan RH, g. Boži Ljubiću te Zvonku Milasu, predstojniku Ureda Vlade RH za pomoć Hrvatima izvan RH; predstavnicima OHR-a, UNHCR-a, ureda Veleposlanstva SAD u BanjojLuci te predstavnicima nevladinih organizacija iz područja zaštite ljudskih prava.
 
Od pozvanih Saboru su nazočili: potpredsjednica Narodne skupštine RS-a Željka Stojičić; predsjednica Vijeća naroda RS-a Nada Tešanović; predsjednik Kluba Hrvata u Vijeću naroda NS RS-a Tomislav Tomljanović ičlan kluba  Ivo Kamenjašević; predsjednik  saborskog odbora za Hrvate izvan RH, g. Božo Ljubiću,  saborski zastupnik Željko Raguž te Ivana Lovrić poslanik u NSRS-a. U ime pozvanih Davora Čordaša i Zvonka Milasa Saboru su prisustvovali Marija Rapo, savjetnica u Ministarstvu  izbjeglih i raseljenih lica RS-a te Žana Ćorić savjetnica u Uredu Vlade RH za suradnju s Hrvatima izvan RH. Ostali su se ispričali zbog „ranije preuzeti obaveza“.
 
Glavna tema Sabora hrvatskih udruga bila su konkretna pitanja i problemi s kojima se preostali i prognani Hrvati svakodnevno susreću, a spadaju u područje osnovnih ljudskih prava. O problemima s kojima se preostali Hrvati obraćaju Banjolučkom biskupu i svećenicima govorio je Frano Piplović, voditelj studija Europske akademije Banjolučke biskupije. O sudjelovanju Caritasa Banjolučke biskupije u pružanju raznovrsne pomoći ljudima u nevolji, humanitarne pomoći, socijalne i zdravstvene skrbi, obnovi kuća i opustošenih obiteljskih gospodarstava, provedbi raznovrsnih karitativnih i edukativnih programa i projekata, pomoći pri zapošljavanju, pružanju pravne pomoći i dr. govorio je mons. dr. Miljenko Aničić, dugogodišnji direktor Caritasa Banjolučke biskupije. Generalni konzul RH u Banja Luci, akademik dr. Zlatko Kramarić iznio je pitanja i probleme s kojima se Hrvati obraćaju na adresu Generalnog konzulata RH u Banja Luci, koji su gotovo identični onima s kojima se obraćaju na adresu Banjolučke biskupije.
 
Jedina entitetska institucija koja  je dostupna gdje se preostali Hrvati mogu požaliti i zatražiti pomoć, da ih se zaštiti pred raznovrsnim nepravdama, je Ured dopredsjednika RS-a, iako su njegove kompetencije ograničene, gotovo protokolarne. O onome što je do sada Ured dopredsjednika RS-a činio i sada čini, u okviru svojih mogućnosti, govorio je Josip Jerković, dopredsjednik RS iz reda hrvatskog naroda. Tomislav Tomljanović, predsjednik Kluba Hrvata u Vijeću naroda RS-a, ima višegodišnje iskustvo u političkom djelovanju na području entiteta RS-a, kako voli reći, „još od Pala“, kada su sve institucije entiteta bile na Palama. Potvrdio je u svojem izlaganju postojanje svih navedenih problema čime se onemogućuje ostvarivanje mnogih ljudskih prava preostalim Hrvatima u RS-u. Napose je istakao probleme s kojima se susreće u Vijeću naroda RS-a zbog činjenice da u Klubu Hrvata pored četiri člana iz autentične hrvatske političke stranke djeluje četvero etničkih Hrvata s liste srpskih političkih stranaka, tako da je gotovo nemoguće izboriti se kroz ovo zakonodavno tijelo za zaštitu nekog hrvatskog vitalnog interesa.
 
Željka Stojičić, potpredsjednica Narodne Skupštine RS-a iz reda Hrvata (izabrana je prije godinu dana) istakla je  da se do sada nije susretala u svojoj skupštinskoj praksi s ovim pitanjima i problemima jer joj se , kako kaže, nije nitko obraćao za pomoć niti je o ovim problemima informirao. Pozvala je predstavnike hrvatskih Udruga Banjolučke regije i ostale s područja RS-a da joj se slobodno obrate za pomoć kada za to imaju potrebu. Slično je govorila i Nada Tešanović, predsjednica Vijeća naroda RS-a, iz reda Hrvata. Iznijela je niz aktivnosti koje je tijekom dosadašnjeg svog političkog djelovanja provela  za preostale Hrvate, te pozvala predstavnike udruga Hrvata na aktivnije djelovanje prema institucijama RS-a.
 
U ime odsutnog ministra Davora Čordaša Sabor je pozdravila Marija Rapo te u kratkim crtama prepričala učinke ovog ministarstva u obnovi i održivom povratku prognanih Hrvata s ovih područja, nakon čega je uslijedilo više replika i „ispravaka krivih navoda“. Dr. Božo Ljubić, predsjednik saborskog odbora za Hrvate izvan Hrvatske iznio je  stav i zaključak svog odbora kojim se ide prema   Saboru RH s prijedlogom da se održi tematska rasprava u Saboru RH o stanju i problemima Hrvata u BiH, odnosno njenim entitetima.
Svoja izlaganja su imali i svih 15 predstavnika udruga koji su istakli listom iste probleme i njihov poguban utjecaj na te sredine. Tijekom trosatnog trajanja Sabora, kroz izlaganja i same rasprave, predloženo je niz inicijativa i dano  dosta različitih i kvalitetnih prijedloga na osnovu kojih je izrađen prijedlog Zaključaka s kojima se Sabor hrvatskih udruga obraća javnosti, nadležnim entitetskim tijelima, organima i institucijama država Bosne i Hercegovine te Hrvatske
 
Zaključci Sabora Udruga prognanih Hrvata
 
Nakon svega što je izrečeno na ovom Saboru Udruga prognanih Hrvata, temeljno pitanje je što učiniti da Hrvati opstanu u prostoru današnjeg bh entiteta Republika Srpska!? Iako s pravom očekujemo pomoć od nadležnih entitetskih i državnih tijela Bosne i Hercegovine, čiji smo i dalje građani, a aktualni Ustav nam čak garantira i ravnopravnost, mi, na temelju dosadašnjeg iskustva najveću pomoć ipak očekujemo od Republike Hrvatske. Ona se svojim Ustavom obvezala pomagati i nas, Hrvate izvan RH, kako bismo sačuvali svoj identitet i opstojnost sa svojim vjekovnim korijenima.
 
1. Nameće se zaključak donošenja strategije sa svim podstrategijama – kojom će se moći doći do funkcionalnog, prikladnog i učinkovitog modela opstanka i revitalizacije Hrvata u ovim prostorima Bosne i Hercegovine. Glavno mjesto u takvoj strategiji trebaju imati vitalna pitanja i projekti spašavanja te revitalizacije ljudskih, kulturnih, duhovnih i materijalnih resursa hrvatske opstojnosti u ovom dijelu BiH.
 
2. Osigurati Hrvatima na području entiteta RS izbor njihovih istinskih predstavnika u Narodnu skupštinu RS-a i Vijeće naroda RS-a, po modelu kako je to osigurano Srbima u Hrvatskoj ili kako to traže vojvođanski Hrvat.- i u Skupštini Srbije, a ne podmetati im „kukavičja jaja“ iz srpskih političkih stanaka.
 
3.U društvenom životu, preostali Hrvati u RS, su atomizirani, raštrkani  i nepovezani pojedinci, u malim lokalnim, neformalnim socijalnim skupinama, bez ikakvog vezivnog socijalnog tkiva koje bi ih povezivalo u nacionalnu zajednicu, učvršćivalo i izgrađivalo u njihovom identitetu, bez prijeko potrebnih  društvenih, kulturnih, obrazovnih, informativnih, sigurnosno-pravnih i političkih ustanova. Zbog toga Hrvati u RS-u svu svoju društvenost ostvarivati kroz  Katoličku  Crkvu. Sve dok se ne steknu uvjeti da Hrvati sami biraju svoje predstavnike u nadležna entitetska tijela ostaje jedina mogućnost, raditi i povezivati se preko civilnih udruga u mjestima gdje žive,  putem kojih će isticati sve  vitalne probleme i pitanja  zajednice te  ukazivati na njih. Preko udruga, aktivista i projekata čuvati hrvatsku narodnu i kulturnu baštinu, običaje, a preko toga zavičaj i rodni kraj.
 
4. U nedostatku hrvatskih političkih institucija u entitetu RS koji bi skrbili o problemima preostalih Hrvata u ovom entitetu te pomagali, povezivali i pratili hrvatske prognanike na sadašnjim njihovim prognaničkim destinacijama pomoći učinkovito predstavnicima Katoličke Crkve u Banjolučkoj biskupiji i dijelovima Vrhbosanske nadbiskupije još kvalitetnije uspostavljanje i održavanje veza sa prognanim Hrvatima, koji su u RH ili u trećim zemljama.
 
5. Inzistirati na nastavku obnove porušenih kuća i infrastrukture protjeranih Hrvata i njihovom održivom povratku, koji za to još uvijek iskazuju interes. Budući da obnova porušenih i devastiranih kuća za prognane Hrvate uopće nije provedena, a kamo li završena stoga ne prihvatljivo je povratak prognanih proglasiti završenim. Tražiti od nadležnih državnih i entitetskih vlasti u BiH veću političku, pravnu i materijalnu potporu u obnovi i održivom povratku s obzirom da je najmanje sredstava do sada izdvojeno za obnovu hrvatskih kuća i povratak Hrvata na područje entiteta RS. U suprotnom od RH tražiti da ona sredstva koja se izdvajaju za obnovu srpskih kuća u RH usmjeriti za obnovu kuća prognanih Hrvata na području RS.
 
6. Pri diplomatsko konzularnim misijama RH u BiH instalirati odjele ili službe koji bi prikupljali, evidentirali i koordinirali svakodnevna životna pitanja i probleme preostalih Hrvata na području entiteta RS te ih u suradnji s nadležnim domaćim tijelima rješavali.
 
7. Tražiti žurno procesuiranje ratnih zločinaca i zločina učinjenih nad Hrvatima na području entiteta RS, u banjolučkoj i prijedorskoj regiji, te kotorvaroškom i bosansko-gradiškom području, a osobito u Banjoj Luci, Briševu, Sasini, Škrljevitoj, Mrkonjić Gradu.
 
8. Hrvatima u entitetu RS omogućiti izravne veze s hrvatskim državnim ustanovama u svim područjima života a ne da se ti odnosi odvijaju preko posrednika u Sarajevu i Mostaru, napose preko hercegovačkih političkih linkova koji su se u svemu pokazali štetni i pogubni za opstojnost Hrvata u ovom dijelu entiteta RS, u Bosanskoj Posavini i Banjolučkoj regiji.
 
9. Premda u ovom trenutku u osnovnim školama u entitetu RS, od ukupno njih 164 ima hrvatskih učenika samo u 69 osnovnih škola, procjenjuje se da u tih 69 škola ima nešto više od 400 učenika hrvatske nacionalnosti, od kojih su najbrojniji šireg banjolučkog područja te Bosanske Posavine. Budući svi ti hrvatski osnovci uče po programu propisanom od nadležnog entitetskog ministarstva RS-a, a za učenike u onim školama gdje ima hrvatske djece tražiti izvođenje dopunske nastave na hrvatskoj jeziku, na koju imaju pravo jer su oni uglavnom – kao i njihovi roditelji državljani RH.
 
10. Od nadležnog ministarstva tražiti pokretanje postupka izmjena i dopuna Zakona o uređenju prostora i građenju  kojim je zakonodavac gotovo onemogućio izbjeglim i prognanim osobama povratak i obnovu, ne samo kada su u pitanju sredstva Regionalnog fonda nego i u svim ostalim situacijama. Koji će to prognanik i izbjeglica, sada negdje u svijetu moći doći  sređivati svu potrebnu dokumentaciju koja je izmjenama i dopunama  zakona nametnuta.Kako rok za podnošenje zahtjeva za legalizaciju bespravno izgrađenih objekata ističe 31.12.2016.godine, što znači da nakon ovog roka neće biti moguće ishodit traženu dokumentaciju, što je uvjet za obnovu i izgradnju oštećenih i uništenih stambenih jedinica  - tražiti prolongiranje ovog roka sve dotle dok  najveći broj preostalih izbjeglih i prognanih osoba ne riješe pitanje obnove i uređenja svojih stambenih objekata.
 
11. Hrvati u entitetu RS, nažalost, dugo vremena, čak pod najpovoljnijim okolnostima, neće moći računati na predratnu svoju brojnost. Potrebno je nužno i hitno spriječiti daljnje urušavanje ljudskih, kulturnih i materijalnih resursa Hrvata o čemu svjedoče mnogi ostaci bogate materijalne i duhovne kulturne nazočnosti Hrvata. Stoga je neophodno ići ciljano na odabir onih tema i sadržaja kojima prijeti ugroza zaborava ili čak fizičkog nestanka kako bi sačuvali u nacionalnoj memoriji za nadolazeće generacije.
 
12. U zaštiti i promociji hrvatske povijesne i kulturne baštine na ovim prostorima, koja je daleko brojnija i značajnija od aktualnog broja Hrvata na prostoru entiteta RS, tražiti izravnu podršku i pomoć od domaćih nadležnih institucija, ali također i od nadležnih državnih, stručnih, obrazovnih i kulturnih institucija RH kako je to definirano u Zakonu o odnosima RH s Hrvatima izvan Republike Hrvatske.
 
13. Hrvati i RS-u nemaju niti jednu kulturnu ili znanstvenu ustanovu koja bi skrbila, štitila, izučavala hrvatsku kulturnu i povijesnu baštinu na ovim prostorima koja je iznimno bogata. Istovremeno izložena je otimačini i propadanju. Nužno se nameće potreba uspostavljanja jedne takve ustanove i to prije svega pod okriljem Katoličke Crkve, koja je i do sada bila glavna i jedina skrbnica i čuvarica kulturne i povijesne baštine hrvatskog naroda na ovim prostorima. Najugroženiji i najbrojniji su artefakti sakralne, kulturne i povijesne naravi pa se time i nameće potreba za osnivanjem takve jedne krovne ustanove, Dijecezanskog muzeja Banjolučke biskupije, što bi značilo prekretnicu u sustavnoj zaštiti, spašavanju i istraživanu hrvatske i katoličke kulturno-povijesne baštine na ovom području. Takva bi se ustanova trebala financirati iz sredstava Hrvatskog državnog proračuna kao što su dosada financirane mnoge druge slične ustanove u drugima dijelovima Bosne i Hercegovine.
 
14. Pomoći Katoličkoj Crkvi osobito u Banjolučkoj biskupiji da joj se vrate sva njezina oduzeta dobra (zgrade, zemljište, kulturna dobra) iz vremena procesa nacionalizacije u bivšem sustavu, koje koriste sadašnje entitetske vlasti i institucije (ili su nezaštićene, propadaju ili ih se namjerno uništava) te ih u funkciju realizacije gospodarskih, socijalnih, kulturno – obrazovnih i drugih projekata Banjolučke biskupije, a koji služe općem dobru ovog područja.
 
15. Kontinuirano učinkovito financijski podupirati dosadašnje kao i buduće gospodarske, socijalne i edukativne programe i projekte Banjolučke biskupije koje provodi Caritas Banjolučke biskupije, njegov Obrtnički Centar, Zemljoradnička zadruga „Livač“ i Biskupijski vinograd, te Katolički školski centar „Ivan Merz“ sa svojom Općom gimnazijom. (kta/tabb)


foto
PREPORUČI
Radio Marija BiH

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    23. veljača 2017.

    Anche in campo prevalga il bene comune

Sljedeca
 
Glas Pape i Crkve u dijalogu sa svijetom

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: