Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

16. listopad 2019.

Iz katoličkog tiska

Glas Koncila br. 39

Glas Koncila br. 39

Zagreb, 23. rujan 2010.

Glas Koncila

Vodič za čitanje nekih kršćanskih znakova u popularnoj umjetnosti (1)

Posljednje desetljeće u popularnoj je umjetnosti iznjedrilo niz djela koja tematiziraju pojmove preuzete od kršćanstva, osobito misterij zla, anđele, demone, Sotonu, Antikrista i apokalipsu. Crkva te pojmove tumači na temelju Objave, a knjige i filmovi kroz fikciju koja ne može razoriti Crkvu, ali može zbuniti čitatelja. Kako vjernički pristupiti tim temama?

Djela koja mogu zbuniti publiku

Engleska policija, poznati Scotland Yard, tijekom pohoda pape Benedikta XVI. Velikoj Britaniji u zoru jednoga petka uhitila je šest osoba osumnjičenih da su planirale atentat na Svetoga Oca. Ta činjenica (bez obzira na to što su kasnije pušteni na slobodu) sasvim je dovoljna da se iz nje izrodi vrhunski triler koji će najprije postati uspješnicom na književnim ljestvicama diljem svijeta, a onda i predložak za neki holivudski filmski spektakl. Recept za takvu priču već je poznat. Najprije je potreban Sotona koji nadahnjuje uhićenu šestorku. S njima u vezu treba dovesti opsjednuta svećenika, biskupa ili, još bolje, u Vatikanu visokopozicionirana kardinala. No, Sotona tu ne staje jer u lancu zla nalaze se i političari, znanstvenici, novinari, gospodarstvenici te stotine začaranih prosvjednika... udruženih u zločinačku organizaciju kojoj je cilj uništiti Crkvu kao mistično tijelo Kristovo, a onda i samoga Boga. Na drugoj strani, onoj dobroj, stoji redovito nižepozicionirani svećenik (najbolje da je obraćenik) kojemu će poslanje biti spasiti Crkvu, spasiti papu. Njemu u pomoć pristiže dobar policajac, ne nužno vjernik, zatim lijepa i atraktivna žena, primjerice liječnica ili novinarka, te nekoliko prijatelja koji će tijekom priče nažalost izgubiti živote... Slične galerije likova, uronjene u borbu dobra i zla s nadnaravnim elementima, s pozitivcima i negativcima koji otkrivaju tobožnje tajne vatikanskih arhiva, postale su obrascem književnih i filmskih ostvarenja koja sve više dominiraju popularnom kulturom posljednjega desetljeća. Sva ta djela povezuje jedno: korištenje (ili zlorabljenje) kršćanske simbolike, osobito Sotone, Krista, Antikrista, anđela, demona, crkvene hijerarhije, redovnika, redovnica... U toj novoj književnoj kulturi treba, međutim, razlikovati kršćanske pisce koji o borbi dobra i zla pišu uvelike poštujući crkveni nauk, poput Michaela O'Briena (»Posljednja vremena«) ili Miguela Arangurena (»Neprijatelj«). Njih se može prepoznati po tomu što ne skrivaju da će konačnu pobjedu nad zlom ostvariti baš Isus Krist, a da one ljude koji se bore protiv zla nadahnjuje Duh Sveti. Na drugoj su strani autori poput Dana Browna, pisca »Da Vincijeva koda«, ili Danielle Trussoni, autorice trenutačne uspješnice »Angeologije«, koji s crkvenim naukom usput koketiraju, onoliko koliko im je potreban za ostvarenje njihove fikcije, a pobjeda nad negativcima redovito se ne pripisuje toliko Bogu koliko junačkim sposobnostima nekih ljudi čije djelovanje inspirira dobrota, etika, fascinacija nadnaravnim...

Pitanja koja je Crkva davno raskrinkala

No Crkvi ni nakraj pameti nije pozivati na javni bojkot takvih umjetničkih djela ili zabranjivati njihovo čitanje odnosno gledanje. Knjige i romani kojima su tema različito djelovanje Katoličke Crkve, pogotovo one koji Crkvu prikazuju u a priori negativnom kontekstu, poput američkoga filma »Stigmata« iz 1999. koji je optužuje da taji »evanđelje« pisano Isusovom rukom, ne mogu biti prijetnja Crkvi - jednostavno zato što su plod nečije fikcije. No treba priznati da takva djela mogu zbuniti publiku, pogotovo ako im prva informacija o nekoj vjerskoj temi dođe upakirana u dobru priču.
Vjernički se o fenomenu iskorištavanja kršćanske simbolike u suvremenim književnim i filmskim ostvarenjima može razmišljati a da se pritom ne ulazi u umjetničko ocjenjivanje pojedinih djela. Kako? Svojevrsnom preventivom. Naime, da bi se spriječile manipulacije kršćanskim temama, potrebno je znati što Crkva naučava o tim temama. Pitanja anđela, demona, Sotone i Antikrista i njihovo »tajnovito« značenje davno su »raskrinkana« u crkvenome nauku - preko tumačenja Svetoga pisma, crkvenih sabora, papinskih enciklika, službenih dokumenata Svete Stolice i brojnih priloga kršćanskih teologa. S tim se temama nažalost u popularnoj umjetnosti često događa smicalica po sljedećem modelu: iz kršćanstva se uzme određeni motiv, u obradi ga se reducira, preoblikuje i upakira, a potom se servira potrošačima kao nov proizvod različit od prethodno preuzetog. Primjer je za to svetkovina Božića od koje su marketinške mašinerije napravile superpotrošački blagdan zamijenivši Sina Božjega za djeda Mraza ili Božićnjaka. A sve kroz dobru priču. Taj model koriste i neka popularna književna i filmska ostvarenja, primjerice Brownow »Da Vincijev kod« u kojemu je Isus bio u tobožnjoj ljubavnoj vezi s Marijom Magdalenom. Stoga možda ne bi bilo loše ponuditi katolički »vodič« vjernicima, s objašnjenjem nekoliko osnovnih pojmova kao što su misterij zla, anđeli i demoni, apokalipsa i Antikrist, kao uvod u čitanje knjiga ili u gledanje filmova koji se bave baš tim temama.

Piščeva mašta kao kompenzacija

Ne treba čuditi što će nakon pročitana romana ili pogledana filma mnogi reći da su im ta djela »otvorila oči« i da na vjeronauku nikad tako dobro nisu mogli shvatiti narav Sotone i zlih sila kao u djelu određenoga pisca. No ne radi se pritom o porazu crkvenoga nauka ili teologa. Da nakon pročitana romana sve mora biti »jasnije«, uvjetuje osnovna zakonitost romana po kojemu on mora odgovoriti na sva pitanja koja bi čitatelj mogao postaviti - jer roman komunicira jednosmjerno, što znači da nema mogućnosti da čitatelj priupita pisca da mu tijekom čitanja pojašnjava ako mu nešto nije jasno. Upravo se u tome krije najveća opasnost - jer često se zna dogoditi da na neka pitanja crkveni nauk daje odgovore koji podrazumijevaju vjerovanje, pa se nedostatak toga bitnog uvjeta - vjere - kompenzira piščevom maštom. Kroz nju se neku teološku temu olakšava zahvaljujući intrigantnoj naraciji raspleta i zapleta kroz razigrane pripovjedačke tehnike ili uz pomoć atraktivnih predodžaba.

Nedavno je nakladnička kuća »Verbum« iz Splita objavila hrvatski prijevod romana mladoga Španjolca Miguela Arangurena »Neprijatelj«. Radnja se zbiva istodobno u pet različitih dijelova svijeta, a u središtu je sekta zavedena Sotonom koja vrši stravične zločine s namjerom da naudi Crkvi. Svećenik Albertino Guiotta, obraćenik, zajedno s policijskim inspektorom Luigijem Monticoneom suprotstavlja se njihovu planu. Iako se radi o kršćanskom trileru, neki njegovi dijelovi ipak mogu zbuniti nepripremljena čitatelja.

Recimo, u tekstu romana nalazi se opis fizičkoga izgleda Sotone: »Sjedio je na počasnom sjedištu a između kandža desne ruke držao je zlatno žezlo na vrhu kojeg se nalazila zemaljska kugla. Glava mu je bila trokutasta, a ispod dlakavog čela izvirivale su plave, blistave i privlačive oči. Njegovo tijelo široka prsnog koša bilo je glomaznije od onoga nekog jakog čovjeka. Bio je pokriven svilenkastom i sivom dlakom koja je bila sve razgranatija u mjeri u kojoj se spuštala s rebra do bokova gdje se pretvorila u životinjski pokrivač.«Pisac je, dakle, materijalizirao Sotonu, dao mu je zastrašujući fizički izgled. Čitatelju je vjerojatno daleko lakše shvatiti odvratnu narav Nečastivoga ako ga se vizualizira kroz odvratni opis, nego pronicati u njegovu narav kroz ono što naučava Crkva: da je Sotona osobno biće koje je samo po sebi nevidljivo, ali se njegovo djelovanje i utjecaj očituje u djelatnosti drugih bića ili u napastima, kako stoji u Rječniku biblijske teologije. Crkveno učiteljstvo jasno tumači da je Bog stvorio Sotonu kao dobroga anđela koji je zajedno s ostalim zlodusima (demonima) svojom krivnjom postao zao... Bog, dakle, nije stvorio zlo. No zašto je, ako je svemoguć, dopustio da se zlo rasplamsa? Koja je narav zla u svijetu i kako se manifestira? Pitanja su na koja fikcijom odgovaraju suvremena književna i filmska ostvarenja. No mnogo prije njih, na ta je pitanja odgovorila Crkva. Nastavlja se ...


Branimir Stanić
Glas Koncila

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    15. listopad 2019.

    Il Papa a Casa Santa Marta: Gesù non tollera l’ipocrisia

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: