Propovijed kardinala Puljića na kraljevskom gradu Bobovcu

„Za domovinu treba imat' dušu“


Bobovac (Kraljeva Sutjeska),  Ned, 25. Listopad 2020.

Nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, 24. listopada 2020. na ostacima drevnog grada Bobovca pokraj Kraljeve Sutjeske, u zajedništvu s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem, predvodio je svečano Euharistijsko slavlje na Devetnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Sedamnaesto Hodočašće katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga. Prigodnu propovijed uputio je kardinal Puljić koju je, prema refrenu poznate pjesme Atomskog skloništa – „jer za ljubav treba imat' dušu“, naslovio riječima s naslovnice Katoličkog tjednika od 25. listopada 2020.: „Za domovinu treba imat' dušu“. Propovijed kardinala Puljića prenosimo u cijelosti:

Dragi brate u biskupstvu,

draga braćo misnici,

draga braćo i sestre po svetom krštenju!

Evo, ova kiša kao da nas želi podsjetiti da smo poškropljeni, kršteni i da smo došli ovdje kao kršćani.

Na početku svoje besjede želim reći da me posebno dirnula stranica Katoličkog tjednika na kojoj piše: „Za domovinu treba imat' dušu“. Mi smo došli s dušom ovdje moliti za tu Domovinu jer smo vjernici. To je naslovna stranica Katoličkog tjednika za nedjelju, 25. listopada 2020. u kojem je objavljen razgovor s povjesničarom Leonardom Valentom koji ukazuje na to da treba Bobovac upoznati iz onog vremena kada je bio kraljevski grad i sjedište srednjovjekovne Bosne.

Udajom Katarine Kosače za Stjepana Tomaša Kotromanića posebno se povezuju Hercegovina i Bosna. Tako da mi danas to doživljavamo. Katarina Kosaca je rođena iznad Blagaja k/Mostara 1425. godine od roditelja Stjepana Vukčića Kosače i Jelene r. Balšić . Njezin se otac nazivao vojvoda Humske zemlje, a u povelji njemačko-rimskog cara Fridrika III. naziva ga „Herceg“ što u prijevodu znači vojvoda. Tako je nastalo ime za Humske zemlje Hercegovina.

Stjepana Tomaš Kotromanić s kraljicom Katarinom je stekao dvoje djece: Sigismunda (Žigmunda ili Šimuna) i kćerku Katarinu. Stolovali su na Bobovcu, na ovom mjestu, gdje su ostali ostaci ostataka nama za pamćenje. Kralj Stjepan Tomaš umire 1461. Nasljeđuje ga Stjepan Tomašević, a kraljici Katarini dan je naslov kraljice majke i ona je nastavila živjeti na kraljevskom dvoru. Za života je podigla nekoliko crkava i kapela: svete Katarine u Jajcu, Presvetog Trojstva u Vrilima, današnjima Otinovcima kod Kupresa 1447. godine, franjevački samostan i crkvu sv. Kate u Kreševu, kod Fojnice u Kozogradu kapelu, zatim crkvu sv. Marije u Grebenu (Krupa na Vrbasu), crkvu sv . Marije u Virbenu (Vrbanjci kod Kotor Varoša), crkvu sv. Jurja u Jezeru koju diže Juraj Vojslavić-Hrvatinić te crkvu sv. Katarine na Katini kod Jajca. Nakon turskog osvajanja Bosne 1463. godine kraljica Katarina privremeno se sklanja u ljetnikovac Kozograd iznad Fojnice. Prema legendi, naopako potkovanim konjima, s pratnjom se povukla na Kupres (u Vrilima, danas Otinovci) odande preko Konjica zajedno s kraljevskom pratnjom do Stona, a zatim do Dubrovnika. U Dubrovniku je pohranila mač svojeg pokojnog muža bosanskog kraljevskog roda Kotromanića. Pohranila je mač vežući zavjetom da se on dadne njezinu sinu Šimunu kad se oslobodi turskog ropstva. Kako je Dubrovnik bio pod Turskom prijetnjom, kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i stigla je do Rima. Iz Rima je radila na oslobođenju svoje zemlje i obrane svoje vjere.

Njezinu djecu su (Žigmunda i Katarinu) Turci prisilno poturčili i poslani su u Carigrad na carski dvor. Prema nekim izvorima, Katarina je umrla u Skoplju i tamo sahranjena. Žigmund je na carskom dvoru preodgojen u duhu islama i kasnije je ostvario važnu vojnu karijeru u Osmanskom carstvu gdje je u povijesti zabilježen kao Ishak-beg Kraljević od Karasija. Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je 25 . listopada 1478. godine u Rimu. Kako napisa jedan pisac: svisnula je od boli za svojom djecom i za svojom zemljom Bosnom i Hercegovinom. Svoju ostavštinu ostavlja svojoj djeci, ako se vrate katoličkoj vjeri; inače, sve ostavlja Svetoj Stolici.

Sada želim pročitati oproštajno pismo kraljice Katarine njezinoj djeci. Tekst pisma pronašao sam kod povjesničara Envera Imamovića pa ga tako i prenosim:

Kad smo se onomad rastali na Bobovcu, i kad sam vas uputila na Zvečaj, s namjerom da vam se kasnije pridružim, tko je mogao pomisliti da mi je Svevišnji odredio najcrnju sudbinu koja može zadesiti jednu majku - da izgubi i nikada više ne vidi svoju djecu. Saznavši za tužnu vijest da ste u rukama strašnog dušmana, majka vam je od tuge i boli pala u postelju, od čega se ni do danas nisam oporavila, i s time idem u grob.

Mene je dušman zatekao u Kozogradu, u kojem ste oboje tako rado boravili. O, kamo sreće da ste i ovaj put bili sa mnom, izbjegli biste strašnu sudbinu u koju ste, ne svojom krivnjom upali. Majka vam je uspjela izmaći iz grada, i tako sam se spasila. Ali to me nije učinilo nimalo sretnom - ta kako bih mogla bez vas! Kako da podnesem surovu stvarnost da vas je majka izgubila.

Mila moja Katarino, mili moj Sigismunde, gdje ste mi sada, s kime ste i kako vam je? U čijim ste rukama, kako je dušman postupio s vama, je li vam nanio bol? Tko se brine o vama? Nedostaju li vam one priče s kojima sam vas uspavljivala? Tko te, Katarino, umjesto mene privija na grudi dok grmi, čega si se toliko plašila, kao i visoke kule na Bobovcu!

Katarino, djevojčice moja! Rasla si bez oca, a sad ćeš i bez majke. Tako si mala a već toliko nesretna! Čije li grijehe ispastaš jer ih nisi ih mogla sama zaraditi s tako malo godina! Neka te Bog čuva, kojem se za oboje vas molim i danju i noću!

Rasla si uz majku devet ljeta, nemoj me zaboraviti! Danas-sutra ćeš i sama postati majka pa ćeš tada bolje shvatiti dubinu tuge tvoje nesretne majke, što nas je nesmiljena sudbina za svagda razdvojila.

Kakav god ti bude životni put, podnesi sudbinu, jer je sve od Boga! Onaj tko ti bude namijenjen za muža-gospodara, prihvati ga, povinuj se sudbini! Nastoj da se po tvome držanju uvijek prepozna da si kraljevskog roda, i ne zaboravi da si bosanska princeza! A ti, Sigismunde, momčiću moj, majčina radosti, podnesi hrabro sve što nam se desilo, i svim tvojim Kotromanićima i čitavoj Bosni! Trebao si naslijediti krunu tvoga oca i sjesti na djedovsko prijestolje, ali sudbina ti je odredila drugačiji put. Rasteš daleko od svoje zemlje i svoje nesretne majke. Učini sve da pokažeš da si Kotromanić, kojima i po Božjoj pravdi pripada čast i slava, ma gdje da su!

Majka ti, Sigismunde, stavlja na dušu dvije stvari: brini se umjesto oca i majke za svoju sestricu! Oboje ste u tuđini, među stranim svijetom i sad ste sve jedno drugome. Nemojte se zaboraviti! Kad god budete skupa, podsjetite se na očinski dom, na dragu vam Bosnu i vrijeme kad smo na Bobovcu bili svi na okupu i sretni, ne sluteći što će nas snaći.

Druga stvar koju ti stavljam na dušu tiče se mene: ako ikada budeš u prilici, vrati mi iz tuđine kosti i sahrani ih uz vašeg oca, a moga muža, u grobnicu Kotromanića na Bobovcu! Neka smo barem mrtvi na okupu!

Još nešto obadvoma od majke: napuštajući zemlju uspjela sam ponešto ponijeti što pripada uspomeni vaših roditelja. Tebi, Sigismunde, ostavljam očev mač, bodež, mamuze i plašt, a tebi, Katarino, moj plašt i krunski nakit koji sam dobila kad sam postala kraljica bosanska. Uz to, za oboje imam još ponešto, a za vas je vrijedno utoliko što je iz očinskog vam doma i Bosne, koja vas porodi. Sve ovo nabrojano sam pohranila u papinsku riznicu u Rimu, s nalogom da vam se preda ako ikako to bude moguće.

Ostajte mi zbogom, draga djeco moja, ljubi vas i grli vaša tužna i nesretna majka, koja liježe u grob slomljena srca za vama i nesretnom nam zemljom.

To su riječi majke upućene djeci koju nikad više nije vidjela. Sve sam ovo rekao da bi upoznali barem djelić svoje prošlosti. Stara besjeda kaže: tko ne zna svoju prošlost i ne zna je cijeniti, on ne zna graditi sadašnjost niti izgrađivati budućnost. Ne smijemo se zarobiti dnevnopolitičkom poviješću koja prekraja prošlost za interes sadašnjosti. Valja sačuvati barem ono što imamo, upoznati te korijenje i hrabro živjeti sadašnjost.

Zahvaljujem ljudima od struke, koji se ne boje istraživati i opisivati istinito našu prošlost i ne daju se manipulirati dnevnom politikom. Čuvajući našu prošlost, postajemo svjesni sebe i svoga identiteta. To nije za huškačku mašineriju nego za onoj mir koji počiva na istini i pravdi.

Nas povjesnicar u Katoličkom tjedniku kaže: „A što je čovjek bez imena, bez korijena, bez vjere?“ Na ovom kraljevskom gardu Bobovcu stojimo na jednom od vrela naše povijesti. Nije Bosna pala 1463. nego puno prije kada su moćnici Osmanskog carstva, trgujući po ovim prostorima, unosili neslogu i zavadu kako bi lakše osvojili. Kako onda, tako kroz svu povijest ostaje ona: podijeli pa vladaj. Ako nas neslogom izjedu iznutra, ne treba drugi neprijatelj, nego ćemo sami nestati.

Ovdje smo da odamo dužno poštovanje svim našim pokojnima iz prošlosti, da upoznamo našu prošlost, da odavde odemo ponosni, jer još smo živi na tim korijenima, iako nam uporno žele ogaditi našu grudu i grobove naših predaka. Mnogi, izgubivši hrabrost, odlaze zaboravljajući da se za ovu grudu ginulo, krv prolijevala, suze lilo i znojem zalijevalo. Ovim zavjetom želimo u sebi probuditi taj ponos i ljubav prema svojim korijenima i obaviti zavjet da ćemo časno opstati i ostati vjerni našem krsnom zavjetu i vjeri otaca na svojoj grudi.

Dan Djela svetog djetinjstva

Sarajevo,  Sri, 06. Sij. 2021.

Dan Djela svetog djetinjstva

Dani čašćenja Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod,  Uto, 08. Pro. 2020.

Dani čašćenja Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu

Đakonsko ređenje na Prvu nedjelju došašća

Sarajevo,  Ned, 29. Stu. 2020.

Đakonsko ređenje na Prvu nedjelju došašća

U sarajevskoj katedrali, kardinal Puljić će za đakone će zarediti četvoricu bogoslova, a na Franjevačkoj teologiji nadbiskup Vukšić za đakone će zarediti osam franjevačkih bogoslova

Zavjetna Misa u Koraću

Koraće,  Ned, 15. Stu. 2020.

Zavjetna Misa u Koraću

Izborna skupština Bratovštine sv. Jakova apostola

Samobor,  Sub, 05. Pro. 2020.

Izborna skupština Bratovštine sv. Jakova apostola

U Veliko vijeće Bratovštine izabrani su dosadašnji članovi a za predsjednika Bratovštine potvrđen je za slijedećih pet godina Ante Blažević iz Celina, Župe Krista Kralja u Domaslovcu

Jeruzalemski patrijarh Pizzaballa svečano uveden u službu

Jeruzalem,  Sub, 05. Pro. 2020.

Jeruzalemski patrijarh Pizzaballa svečano uveden u službu

Nadbiskup Pizzaballa osvrnuo se na brojne izazove pred Crkvom u Svetoj zemlji s kojima se namjerava odlučno suočiti

Koruški biskup sudjeluje u masovnom testiranju

Gurk,  Sub, 05. Pro. 2020.

Koruški biskup sudjeluje u masovnom testiranju

Testiranjem se pokazuje kršćansku ljubav prema bližnjemu, društvenu odgovornost i solidarnost

Papa svakoj sirijskoj biskupiji daruje 60.000 eura

Damask,  Sub, 05. Pro. 2020.

Papa svakoj sirijskoj biskupiji daruje 60.000 eura

Riječ je o gesti ljubavi prema bližnjemu za one koji trpe u toj zemlji razorenoj građanskim ratom