Pismo u utihi


Napulj,  Ned, 03. Svibanj 2020.

Pismo u utihi (Una lettera dopo la tempesta) je inicijativa reprezentativne skupine osoba koje se zalažu za promicanje društva prihvaćanja, podrške i tolerancije. Započeli su je profesori Papinskog teološkog fakulteta Južne Italije - odjel San Luigi u Napulju. Pismo interdisciplinarnog sadržaja se obraća svim ljudima dobre volje i ima međureligijski, međukulturalni i međunarodni karakter - koji je iskazan višejezičnom verzijom teksta (objavljen je na više od 10 svjetskih jezika, među kojima i na hrvatskom) - sa sviješću da na globalnu krizu nije potreban samo globalni odgovor, nego da trenutna globalna kriza zahtijeva i globalan način suočavanja s uzrocima nepravde, posebno kao podrška onim osobama koje su najviše izložene nedostacima koje globalizacija ekonomije može proizvesti: bolesnima, zatvorenicima, siromašnima, strancima, migrantima, starijim osobama, mladima. Ovo pismo doprinos je razmišljanju o kritičnim pitanjima budućnosti s kojima se susrećemo u naprednoj fazi izvanredne situacije zbog pandemije Covid-19.
 
Pismo prenosimo u cijelosti:
 
Pismo u utihi
 
Uvod
 
«I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?”» (Mk 4, 39-41). Ovim riječima u Markovom se evanđelju nastavlja pripovijedanje o “utišanoj oluji” koju je papa Franjo komentirao u izvanrednom trenutku molitve 27. ožujka. Ova molitva uz blagoslov Urbi et Orbi motivirala je “Pismo u oluji”, inicijativu koju su pokrenuli pojedini profesori Papinskog teološkog fakulteta južne Italije - Odsjek San Luigi (Pontificia Facoltà Teologica dellItalia Meridionale - Sezione San Luigi) te koje je potpisala skupina prijatelja, prije nego što je objavljeno, prvenstveno u lokalnom tisku, 1. travnja 2020.
Nakon utišanog vjetra ostaje strah, poput onog na Veliku subotu. Na vazmenom bdijenju Franjo je predložio: «Možemo se ogledati u osjećajima žena tog dana. Poput nas imale su u očima dramu patnje, neočekivane tragedije koja se prebrzo dogodila. Vidjele su smrt i imale su smrt u srcu. Bol je bila praćena strahom: hoće li i one imati isti završetak kao Učitelj? A onda, strahovi od budućnosti, sve treba ponovno izgraditi. Ranjeno sjećanje, ugušena nada. To je za njih bio najmračniji čas, kao i za nas».
 
Prethodno pismo
 
Cilj “Pisma u oluji” bio je dvostruk: otvoriti prostor za razmišljanje i raspravu o pitanjima koja je otkrila ova iznenadna “oluja”, koja nas nalazi “na istom čamcu, krhke i dezorijentirane”; i predlaže “moguće mjere i načine koji nam mogu pomoći da se čuvamo i da čuvamo druge, u ovom brodolomu i na kraju “oluje”. Predložili smo razmišljanje u ovom kriznom vremenu, kako bismo se od sada pripremali za obnovu koja će, vjerojatno, biti duga i složena. Trenutna kriza može postati izvanredna prilika za sazrijevanje svijesti koja pati zbog neodrživosti ekonomskog sustava koji je uzrok dubokih nejednakosti, kako na planetarnoj tako i na lokalnoj razini, i koja sije smrt. Stoga je potrebno raditi već sada tako da bol ovih dana, koju svatko trpi na vlastitoj koži, može potaknuti ponovno buđenje odgovorne i aktivne pažnje prema patnji svih ljudi, sa svih geografskih širina.
U završnom dijelu teksta doneseni su neki prijedlozi koji se odnose i na odgovornosti javnih aktera - pozvanih da redefiniraju sadržaj politika, posebno onih zdravstvenih, u službi osobe - kao i crkvenih ustanova od kojih su neke posljednjih tjedana odlučile na raspolaganje staviti značajne financijske resurse i nekretnine, kako bi podržale ljude i obitelji koji su najviše pogođeni krizom i organizacije koje se brinu o njima.
 
Nastavak istraživanja
 
Smatramo da ništa neće biti kao prije te da je u fazi pripremanja oporavka za odgovore na izvanrednu situaciju potrebno zajedničko istraživanje i jedinstveno opredjeljenje. Zbog toga smo predložili da napišemo Pismo u utihi”. Inicijativa raznolike i reprezentativne skupine ljudi koja se zalaže za promicanje društva koje prihvaća, koje je solidarno i tolerantno, upućena je svim ljudima dobre volje. Za razliku od prethodnog pisma, ovo interdisciplinarno ima međukonfesionalno, međukulturalno i međunarodno obilježje - izraženo u prijevodima na više jezika - sa sviješću o globalnoj krizi kojoj, ne samo da treba globalni odgovor, već i da trenutna globalna kriza zahtijeva globalni način suočavanja s uzrocima nepravde, prije svega kroz podršku onima najviše izloženima neprilikama koje ekonomska globalizacija može proizvesti: bolesnima, zatvorenicima, siromašnima, strancima, starijim osobama, mladima.
Kako se nadati u patnji? Kako prevladati patnju? Naša nada nije puki optimizam, već je to dar s Neba: «U srce stavlja sigurnost da Bog zna sve okrenuti na dobro, jer čini da čak i iz groba izađe život» - rekao je papa Franjo u homiliji vazmenog bdijenja. Kako bismo izašli iz izvanredne situacije pandemije Covid-19 želimo hoditi putem nade zajedno sa svim ljudima dobre volje, vjernicima i nevjernicima, laicima i posvećenim osobama svih naroda, religija i svih vjeroispovijesti, koji okreću leđa smrti i otvaraju srce životu: u obrani pravde i promicanju mira, u brizi iz ljubavi prema zajedničkom domu svega stvorenog, u prihvaćanju s poštovanjem izbjeglica i drugačijih, u besplatnoj pomoći bolesnima, u hrabroj obrani diskriminiranih, u podršci potrebitima, edukaciji i pratnji mladih i onih koji su zbog nedostatka nade nepokretni.
Epidemija otvara novi kontekst”, koji seže do korijena ljudskog i koji potiče teološko istraživanje, u poniznom i bratskom dijalogu s drugim disciplinama i znanostima, kako bi se suočili s dramom koja je u tijeku. Nadalje, situacija u kojoj se nalazimo čini još očitijom, nego li u prošlosti, potrebu za ekumenskim, međukonfesionalnim, međureligijskim i međukulturalnim dijalogom: zajednička predanost obnovi može hraniti potragu za obnovljenim bratstvom počevši od prepoznavanja raznolikosti drugih ne kao prijetnje, već kao otkrivenja dara.
U ovoj perspektivi otvara se put dvostrukog utemeljenja: put molitve, za one koji su vjernici, i istovremeno, slušanjem krika zemlje i vapaja siromašnih i osiromašenih. Molitva i ovo slušanje pomažu prepoznati u siromašnima istinski temelj polisa i njeguju istinske razmjene s najslabijima i autentičnim oslobođenjem.
 
1. U društvu s najranjivijima
Politike obnove morat će se baviti nekim važnim pitanjima: osiromašenjem kao procesom sustavne nepravde i oblicima teške marginalizacije odraslih, poput beskućnika; prihvaćanjem i pratnjom najranjivijih, edukacijom, migrantima i izbjeglicama.
Kao što je papa Franjo podsjetio u nedavnom istupu, svim najsiromašnijim ljudima mora se zajamčiti minimalni prihod i mogućnost stanovanja u kući.
Osim toga, način na koji je kriza zahvatila starije osobe udomljene u ustanovama pokazuje konačan neuspjeh prihvatilišnih ustanova s ograničavajućim i izdvajajućim obilježjem, koje krhke ljude iskorjenjuju iz njihovog životnoga konteksta. Od sada pa nadalje trebat će se usredotočiti na višestruka i prilagodljiva rješenja, koja su u svakom slučaju pažljiva na dobrobit i na zaštitu zdravlja osoba, dajući prednost kad god je to moguće kućnim njegama ili prihvatu u malim obiteljskim zajednicama, odnosno oblicima njege koji drastično smanjuju troškove i poboljšavaju kvalitetu života tih osoba.
Budući program neće smjeti zanemariti položaj imigranata i izbjeglica koji će i nakon izvanredne zdravstvene situacije biti među najizloženijima neizvjesnosti.
 
2. Temelj za nenasilje
Trka za kupovanjem i gomilanjem sve smrtonosnijeg i sve skupljeg oružja i oružanog sustava pred ovom epidemijom pokazala je svu svoju besmislenost, uzrokujući tako i potrošnju ogromnih ekonomskih resursa. Stoga se retorika nasilja i rata očituje nedostatnom za jamčenje dobra čovječanstva. Ciljevi koji žene i muškarci dobre volje trebaju svjedočiti su: isprazniti spremišta oružja, smanjiti izdatke za naoružanje i promicati edukaciju za individualna i zajednička djelovanja koja se temelje na primatu nenasilja i na uvjerenju da se samo dobrim sredstvima mogu postići dobri ciljevi, a prvi od svih je izgradnja mira. Sve to sa sviješću da je utopija proroštva uvijek pozvana nositi se s napetostima i suprotnostima sadašnjeg vremena.
 
3. Ponovno krenuti od integralne ekologije
Slušanje krika zemlje i vapaja siromašnih omogućuju radikalno preispitivanje sadržaja i perspektive razvoja, u svjetlu paradigme o integralnoj ekologiji, koja obuhvaća nerazdvojivu vezu uništavanja okoliša i pogoršanja društvenog života. Ta nova paradigma prisiljava na propitkivanje ograničenosti razvojnog modela koji je osobito obilježio posljednja četiri desetljeća, ističući neodrživost koncepta koji razvoj vidi kao neograničen rast bogatstva, proizvodnje i potrošnje. Njoj se suprotstavlja perspektiva ljudskog razvoja koja svaku osobu smatra ciljem, koja postavlja pitanje što je svaka pojedina osoba spremna biti i raditi te koja patnju svakog čovjeka i svakog pojedinačnog stvorenja smatra neuspjehom koji se - na različite načine - odnosi na svakoga.
 
4. Politike za autentični ljudski razvoj
Preduvjeti za autentični ljudski razvoj nisu u povećavanju proizvodnog bogatstva, već u prisutnosti na području sklopa zaštitnih mjera koje su sposobne osigurati zaštitu života i zdravlja svih i povećanje razine obrazovanja. Sve to omogućava shvatiti presudnu važnost učinkovitosti politike preraspodjele, usmjerene prije svega na uspostavu zdravstvenih i školskih sustava, sposobnih nadići nejednakosti u pristupu tim nezamjenjivim resursima građanstva, uklanjajući sve prepreke za njihovu upotrebu. Posebna pozornost morat će se posvetiti pitanju naobrazbe i odgoja. Kriza koja je u tijeku postavlja roditelje, učitelje i sve one koji imaju edukativne odgovornosti pred neočekivanu situaciju: što znači edukacijska pratnja u situaciji socijalne distance?
 
Zaključci
 
Nije samo stvar prakticiranja solidarnosti s “drugim” koga smatramo “ranjivijim od nas”, dok i dalje nastavljamo osjećati se i vjerovati da smo veliki i od njega različiti. Riječ je o novom uvođenju “načela pripadnosti i uključivanja”: onaj drugi nepoznati “dio je mene”, u dimenziji uzajamnosti bez koje nema održivosti: budući da smo međusobno ovisni, zlo koje drugima činimo je zlo nama samima koji ga činimo, kao što i doprinoseći dobru utječemo na zajedničku ravnotežu i održivost.
Njegova svetost Bartolomej I. u poruci povodom Covid-19 s pravom je podsjetio: «Međutim, ono što je u pitanju nije naša vjera, nego vjernik. Nije Krist, nego naši kršćani. Nije božanski čovjek, već ljudska bića». Odgovor vjernika, kršćana i svih ljudi na izvanrednu situaciju pandemije odredit će budućnost globalnog društva u narednim desetljećima. Odluke koje sada zahtijevaju posljedice krize, u socijalnoj, ekonomskoj, moralnoj i vjerskoj sferi, postavljaju nas na raskrižje puta kojim će proći buduće generacije.
Kardinal Puljić primio biskupa Stojanova

Sarajevo,  Pon, 19. Lis. 2020.

Kardinal Puljić primio biskupa Stojanova

Biskup Stojanov upoznao je kardinala Puljića o životu i događajima koje živi Crkva u Makedoniji

Misa na lokaciji Rije i sjećanje na stradale u Drugom svjetskom ratu

Novi Travnik,  Pon, 19. Lis. 2020.

Misa na lokaciji Rije i sjećanje na stradale u Drugom svjetskom ratu

Ne sjećamo se ubijenih zbog mržnje nego istine i pravde

Proslavljen patron župe Sv. Luke u sarajevskom Novom Gradu

Sarajevo,  Pon, 19. Lis. 2020.

Proslavljen patron župe Sv. Luke u sarajevskom Novom Gradu

Misno slavlje predslavio je profesor na sarajevskoj Franjevačkoj teologiji fra Ivan Šarčević uz koncelebraciju nekolicine svećenika

Zenica: Misno slavlje na Misijsku nedjelju predvodio Biskup Stojanov

Zenica,  Pon, 19. Lis. 2020.

Zenica: Misno slavlje na Misijsku nedjelju predvodio Biskup Stojanov

Ohrabrio je prisutne vjernike da svjedoče svoju vjeru i poželio da katoličke obitelji čuvaju poklad vjere i šire je gdje god ih prilike života odvele