Propovijed nadbiskupa Vukšića na božićnoj Misi bdijenja – Polnoćki u sarajevskoj katedrali


Sarajevo,  Čet, 24. Prosinac 2020.

Nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, u svetoj božićnoj noći 24. prosinca 2020. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu predvodio je Misu bdijenja – Polnoćku, koja ove godine nije slavljena u ponoć nego u večernjim satima zbog ograničenja u vrijeme aktualne pandemije koronavirusa.
Propovijed nadbiskupa Vukšića prenosimo u cijelosti:

 

BOŽJI SIN, DRUGA OSOBA PRESVETOGA TROJSTVA, POSTAO ČOVJEK RADI OBOŽENJA SVIH LJUDI

Božićna polnoćka; Katedrala u Sarajevu, 24. prosinca 2020.

Iz 9,1-3.5-6

 

Božić je blagdan kojim se sjećamo događaja kad se Božji Sin, druga osoba Presvetoga Trojstva, rodio kao čovjek. Stoga ovaj blagdan proslavljamo posebice kao vrijeme kad je Bog na osobit način bliz čovjeku, a čovjek Bogu. I ne samo u osobi Isusa iz Nazareta nego, na duhovan način, također u svakom čovjeku do svršetka svijeta. Radi nas i radi našega spasenja! Radi čovjekova oboženja.

To je osnovna istina o Božiću.

Večerašnje razmišljanje, čiji je okvir događaj božićne noći, bit će podsjećanje na riječi proroka Izaije, koje su maloprije naviještene, i pokušaj njihove aktualizacije.

Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni

Dijete, čiji rođendan proslavljamo, jest Bog silni, Knez mironosni koji ima svu vlast. Bog silni je postao čovjek. Premostio je jaz između nevidljivoga i vidljivoga i došao tako blizu. U njemu se Bog počovječio. To zato da bi svakom čovjeku bila ponuđena mogućnost oboženja.

Bog je, dakle, sišao na zemlju da bi čovjek uzašao na nebesa.

„Na plećima mu je vlast“ (Iz 9,5), kaže Sveto pismo! A rodio se u zapuštenu prostoru i položen je u jasle umjesto u kolijevku. Kako to objasniti? Pa on je Svevladar – divni, silni, vječni, mironosni – upravo po tomu što je spreman odreći se svake moći. Naime, odricanje od moći ne ugrožava njegovo boštvo niti njegovo svevladarstvo. Jer, dragulj je uvijek dragulj, gdje god se nalazio. Njegovo je prirodno mjesto, istina, u draguljarnici ali najviše blista odbačen u kontrastu smetlišta. Tako nekako, odbačeni Bog još više blista odbačen u jaslama. Još više je uočljivo njegovo boštvo, njegova svemoć. Njegova sila je u snazi da se odrekne svakoga oblika ovosvjetske moći. On je moćan upravo zato što je slab. On je svemoćan upravo zato što se ne boji izgledati nemoćan!

Uz to, čistoća duše i bezazlenost Božjih stvorenja Isusov je pravi duhovni zavičaj i trajan stan. Jer On je Knez mironosni! Pa zar je čudo što se rodio među mirnim čobanskim dušama i tamo gdje vlada sloga među njegovim stvorenjima!?

Dijete nam se rodilo, sina dobismo

Jedna od misli koja se, u proslavljanju ove Božje i ljudske blizine, u božićnim danima redovito ponavlja, a koju se preuzima također od proroka Izaije, glasi: „Dijete nam se rodilo, sina dobismo“ (Iz 9,5). Ta proročka misao – kao trajna pouka, opomena i podsjetnik – postaje osobito aktualna u našemu vremenu.

Kršćanska istina o djetetu, rađanju i braku, kao zajednici muškarca i žene, vrlo je uzvišena. U skladu je s voljom Boga stvoritelja i posvema je prirodna! Zato je božićni događaj uvijek poticaj svakoj obitelji, posebice kršćanskoj, da se zbliži, da se voli, da daruje život.

Muškarac i žena, združeni uzajamnom ljubavlju, u braku se jedno drugomu daruju radi svoga osobnog dobra i rasta, ali i radi rađanja novih ljudskih života. To dvoje su ljepota i zadaća, koje je Bog stvoritelj od početka usadio u ljudsku narav, kao što čitamo na prvoj stranici Svetoga Pisma.

Naspram tomu, živimo u vremenu kada se na više strana nastoji dovesti u pitanje uzvišena kršćanska istina o bračnoj zajednici muškarca i žene. A mi kršćani, svjesni da je neprihvaćanje također jedna od oznaka božićnoga događaja, ostajemo vjerni biblijskoj istini o čovjeku i braku. Činimo to bez obzira što za Isusa i njegov nauk kod nekih ljudi ni danas nema mjesta. Kao vjernici, molimo Isusa za sreću svih obitelji: muževa i žena – suradnika Božjih u stvaranju čovjeka. Znademo da je njihova međusobna ljubav usađena u narav kao posljedica volje Božje i da, po tom istom rasporedu Božjemu, preporod ljudskoga roda i društva započinje i gradi se po vjernosti volji Božjoj, uzajamnoj ljubavi i rađanjem novih života.

Narod, koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku

Događaj Kristova rođenja ima dvostruku adresu: jedna je Bog a druga čovjek. Svaki čovjek, svi ljudi – svaki narod. Njegovim rođenjem je iskazana: „Slava Bogu na visinama“, s jedne strane; i s druge, zaželjen „na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim“. I jer je donio mir ljudima, svim ljudima, odnosno time i svim narodima, svaki čovjek, sav narod, koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku. Time je sve one, koji mrklu zemlju obitavahu, svjetlost jarka obasjala (usp. Iz 9,1).

Obasjalo je Božje prosvjetljenje svakoga također u obliku poziva i obveze da bude čovjek. Da konačno postane čovjek! Čovjek u izvornom smislu te riječi. Jer samo u situaciji u kojoj je čovjek zaista čovjek, tj. samo u situaciji u kojoj je čovjek čovjeku čovjek, ljudski rod je siguran, a narodi su jedni za druge blagoslov. I radnik će imati pravednu plaću, bolesnik potrebnu njegu, a goli i gladni odjeću i obrok. I samo u tom slučaju, i Bog će imati mjesto gdje da se nastani u ljudskom društvu.

Stoga je poruka ove noći svim ljudima: Onaj tko želi biti i zauvijek ostati u Božjoj blizini, mora učiniti ono isto što je uradio Bog: postati čovjek! Za sebe i za druge!

Naime, jedini čovjekov put do Boga, put čovjekova vječnog spasenja, koji završava kao oboženje, zove se: iskrena ljubav prema čovjeku i životu, odnosno revnovanje oko dobrih djela. Jer samo tako se postaje sličan Isusu.

Apostol Pavao je to vrlo lijepo sažeo u odlomku pisma svom učeniku i suradniku Titu, koji smo također večeras čuli: „Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela“ (Tit 2,11-14).

S tim mislima želim vam svima sretan Božić i blagoslovljenu cijelu 2021. godinu. Zdravi i veseli bili! Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. (kta)

 

Poslušajte audio zapis

 

 

 

 

Nadbiskupija München-Freising darovala 50 tisuća eura za pomoć žrtvama potresa u Hrvatskoj

München,  Ned, 24. Sij. 2021.

Nadbiskupija München-Freising darovala 50 tisuća eura za pomoć žrtvama potresa u Hrvatskoj

Nadbiskupija je izdvojila 50.000 eura pomoći iz Fonda solidarnosti, a time financiraju konzerviranu hranu, higijenske proizvode, šatore, tehničku opremu poput grijača i električne generatore itd.

Papa Franjo: Neka Evanđelje uvijek bude uz nas!

Vatikan,  Ned, 24. Sij. 2021.

Papa Franjo: Neka Evanđelje uvijek bude uz nas!

U nagovoru, nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja papa Franjo je ponovno savjetovao vjernicima da uvijek nose Evanđelje sa sobom

Papa Franjo: Spasenje je dar koji zahtijeva obraćenje

Vatikan,  Ned, 24. Sij. 2021.

Papa Franjo: Spasenje je dar koji zahtijeva obraćenje

Spasenje se ne ostvaruje automatski, nego zahtijeva obraćenje – napomenuo je papa Franjo danas prije molitve Anđeoskog pozdravljenja u biblioteci Apostolske palače.

Nedjelja Božje riječi kod isusovaca na Grbavici u Sarajevu

Sarajevo,  Ned, 24. Sij. 2021.

Nedjelja Božje riječi kod isusovaca na Grbavici u Sarajevu

Sveto misno slavlje je predslavio p. Ante Topić, župnik u koncelebraciji s don Antom Ljuljom, vicerektorom u sjemeništu Redemptoris Mater u Vogošći i don Ivanom Rakom, profesorom na KBF-u Sarajevo