Nadbiskup Vukšić i kardinal Puljić i predvodili XIX. Molitveni dan za Domovinu i XVII. Hodočašće Oružanih i redarstvenih snaga BiH


Bobovac,  Sub, 24. Listopad 2020.

Nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić i nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, u subotu 24. listopada 2020. predvodili su na Bobovcu pokraj Kraljeve Sutjeske, šezdesetak kilometara sjeverno od Sarajeva, Devetnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Sedamnaesto Hodočašće katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga. Iako su ograničenja u vrijeme aktualne pandemije koronavirusa te kišno vrijeme bili uzrok manjeg broja hodočasnika nego ranijih godina, ipak je došao prilično velik broj onih koji su ostali vjerni hodočašću na ovo povijesno mjesto.

Hodočašće započelo je pokraj rijeke Bukovice podno Bobovca odakle su krenuli vojnici noseći zastave svojih postrojbi te razne vrste policije i drugi vjernici prebrajajući zrnca krunice koju su predmolili nadbiskup Vukšić i vojni kapelani.

Svečano Euharistijsko slavlje na ostacima drevnog grada Bobovca pokraj crkve sv. Mihovila arkanđela, u kojoj se nalaze smrtni ostaci nekoliko bosanskih kraljeva, predvodio je nadbiskup Vukšić u zajedništvu s kardinalom Puljićem uz koncelebraciju 20 svećenika među kojima su bili: generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, vojni kapelani u BiH predvođeni generalnim vikarom Vojnog ordinarijata mons. mons. Željkom Čuturićem, šestorica vojnih kapelana iz Republike Hrvatske na čelu s generalnim vikarom Vojnog ordinarijata mons. Markom Medom, župnik i gvardijan u Kraljevoj Sutjesci na čijem se teritoriju nalazi Bobovac fra Željko Brkić, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela BiH mons. Luka Tunjić i drugi svećenici.

Liturgijsko pjevanje animirao je Bogoslovski zbor Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u Sarajevu, a misna čitanja i molitvu vjernika čitali su članovi Oružanih snaga i policije.

Riječi dobrodošlice svima uputio je mons. Ćosić koji je, osim crkvenih predstavnika, pozdravio je predstavnike Ministarstva odbrane BiH i Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH, sve pripadnike snaga reda i sigurnosnih službi svih razina, predstavnike civilnih vlasti na državnoj i federalnoj razini te načelnika Općine Vareš. „Pozdravljam i sve vas, dragi vjernici koji sudjelujete u ovom molitvenom zajedništvu, a došli ste iz raznih župa i mnogih krajeva u Bosni i Hercegovini“, kazao je mons. Ćosić upućujući također pozdrav svima vjernicima koji su Svetu misu pratili putem izravnog prijenosa Hrvatskog radija Bobovac, Radio Marije BiH i Radio Herceg-Bosne. Pozdravio je i veleposlanika i vojnog izaslanika iz Republike Hrvatske u BiH te vojne atašee iz Češke i Slovenije.

Uvodeći u Misno slavlje nadbiskup Vukšić kazao je da ovo Misno slavlje slave za Domovinu koja ima mnogo potreba te da ima mnogo razloga moliti za mir, slogu, napredak, za boljitak u svakom smislu. „No, ove godine nekako mi se čini da je od svih tih potreba najvažnije zdravlje“, kazao je nadbiskup Vukšić dodajući da je uzeo obrazac molitve koje je Sveta Stolica preporučila da se mole u misama tijekom pandemije koronavirusa. Rekao je da će moliti da ih Bog sačuva u fizičkom zdravlju „da nas nauči odgovornosti i prema sebi i prema drugima. „Božja zapovijed – ne ubij ne odnosi samo na one najgrublje oblike oduzimanja tuđih ili svoga života nego na svaki oblik ugrožavanja ljudskoga života koji, ne daj Bože, može završiti prijevremenom smrću… Molimo Boga i za zdravlje svojih duša. Neka nam pomogne odstraniti iz naših života sve ono što nas udaljava od ljudi i od Boga: svaki oblik zla, svaki oblik grijeha, svaki oblik nedosljednosti, svaki oblik onoga čime se ne ponosimo ni pred vlastitom savješću, ni pred ljudima, a ni pred dragim Bogom“, rekao je nadbiskup Vukšić uvodeći u pokajnički čin na početku Misnog slavlja.

Prigodnu propovijed uputio je kardinal Puljić koji je na početku podsjetio da je u novom broju Katoličkog tjednika objavljen razgovor s profesorom povijesti u Katoličkom školskom centru sv. Josipa u Sarajevu Leonardom Valentom te da su na naslovnicu tjednika stavljene riječi: „Za Domovinu treba imat dušu“. Dodao je da profesor Valenta ističe kako treba Bobovac upoznati iz onog vremena kada je bio kraljevski gard i sjedište srednjovjekovne Bosne. „Udajom Katarine Kosače za Stjepana Tomaša Kotromanića, posebno se povezuje Hercegovina i Bosna“, rekao je kardinal Puljić te podsjetio da je Katarina Kosača rođena iznad Blagaja kod Mostara 1425. godine od roditelja Stjepana Vukčića Kosače i Jelene r. Balšić te da se njezin otac nazivao vojvoda Humske zemlje pa se povelji njemačko-rimskog cara Fridrika II.. naziva Hercegom što u prijevodu znači vojvoda pa je tako nastalo ime za Humske zemlje Hercegovina.

Kardinal Puljić također je podsjetio da Stjepan Tomaš Kotromanić s kraljicom Katarinom imao dvoje djece: Sigismunda (Žigmunda) i kćerku Katarinu te da su stolovali na Bobovcu kao da i da ga 1461. nasljeđuje Stjepan Tomašević pa je kraljici Katarini dan naslov kraljice majke te je nastavila živjeti na kraljevskom dvoru. Istaknuo je da je kraljica Katarina podigla nekoliko crkava i kapela: svete Katarine u Jajcu, Presvetog Trojstva u Vrilima (Otinovci) kod Kupresa, franjevački samostan i crkvu sv. Kate u Kreševu, kod Fojnice u kozogradu kapelu, zatim crkvu sv. Marije u Grebenu (Krupa na Vrbasu), crkvu sv. Marije u Virbenu (Vrbanjci kod Kotor Varoša)… te crkvu sv. Katarine na Katini kod Jajca. Napomenuo je da se, nakon turskog osvajanja Bosne 1463, kraljica Katarina privremeno sklonila u ljetnikovac Kozov Grad iznad Fojnice, a zatim se povukla do Dubrovnika gdje je pohranila mač svojeg pokojnog muža bosanskog kraljevskog roda Kotromanića za svoga sina kad bude oslobođen turskog ropstva. Dodao je da je kraljica Katarina stigla do Rima gdje je radila na oslobođenju svoje zemlje i obrani svoje vjere. Kazao je da su njezina sina i kćer poturčili i poslali u Carigrad na carski dvor te da je, prema nekim izvorima, Katarina umrla u Skopju i tamo sahranjena dok je Žigmund na carskom dvoru preodgojen u duhu islama i kasnije ostvario važnu vojnu karijeru u Osmanskom carstvu, gdje je u povijesti zabilježen kao Ishak-beg Kraljević od Karasija.

Napomenuvši da je kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je 25. listopada 1478. u Rimu, pročitao je posljednje pismo kraljice Katarine upućeno njezinoj djeci napominjući da je tekst pisma pronašao na Facebook profilu profesora Envera Imamovića. U pismu, između ostalog, piše. „Kad smo se onomad rastali na Bobovcu, i kad sam vas uputila na Zvečaj, s namjerom da vam se kasnije pridružim, ko je mogao pomisliti da mi je Svevišnji odredio najcrnju sudbinu koja može zadesiti jednu majku - da izgubi i nikada više ne vidi svoju djecu. Saznavši za tužnu vijest da ste u rukama strašnog dušmana, majka vam je od tuge i boli pala u postelju, od čega se ni do danas nisam oporavila, i s time idem u grob. Mene je dušman zatekao u Kozogradu, u kojem ste oboje tako rado boravili. O, kamo sreće da ste i ovaj put bili sa mnom, izbjegli biste strašnu sudbinu u koju ste, ne svojom krivnjom upali. Majka vam je uspjela izmaći iz grada, i tako sam se spasila. Ali to me nije učinilo nimalo sretnom - ta kako bih mogla bez vas! Kako da podnesem surovu stvarnost da vas je majka izgubila. Mila moja Katarina, mili moj Sigismunde, gdje ste mi sada, s kime ste i kako vam je? U čijim ste rukama, kako je dušman postupio s vama, je li vam nanio bol? Ko se brine o vama? Nedostaju li vam one priče s kojima sam vas uspavljivala? Ko te Katarina umjesto mene privija na grudi dok grmi, čega si se toliko plašila, kao i visoke kule na Bobovcu!“, stoji u pismu kraljice Katarine sinu i kćeri, a na kraju ona poručuje: „Još nešto obadvome od majke: napuštajući zemlju uspjela sam ponešto ponijeti što pripada uspomeni vaših roditelja. Tebi Sigismunde ostavljam očev mač, bodež, mamuze i plašt, a tebi Katarina moj plašt i krunski nakit koji sam dobila kad sam postala kraljica bosanska. Uz to, za oboje imam još ponešto, a za vas je vrijedno utoliko što je iz očinskog vam doma i Bosne, koja vas porodi. Sve ovo nabrojano sam pohranila u papinsku riznicu u Rimu, s nalogom da vam se preda ako ikako to bude moguće. Ostajte mi zbogom draga djeco moja, ljubi vas i grli vaša tužna i nesretna majka, koja liježe u grob slomljena srca za vama i nesretnom nam zemljom“, podsjetio je kardinal Puljić na riječi iz pisma kraljice Katarine.

„Sve sam ovo rekao da bi barem djelić upoznali svoju prošlost. Stara besjeda kaže: tko ne zna svoju prošlost i ne zna je cijeniti, on ne zna graditi sadašnjost niti je izgrađivati za budućnost. Ne smijemo se zarobiti dnevnopolitičkom poviješću, koja prekraja prošlost za interes sadašnjosti. Valja sačuvati barem ono sto imamo, upoznati te korijenje i hrabro živjeti sadašnjost. Zahvaljujem ljudima od struke, koji se ne boje istraživati i opisivati istinitu nasu prošlost, i ne dati se manipulirati dnevnom politikom. Čuvajući našu prošlost postajemo svjesni sebe i svoga identiteta. To nije za huškačku mašineriju nego na onoj mir počiva na istini i pravdi“, poručio je kardinal Puljić ističući da „na ovom kraljevskom gradu Bobovcu stojimo na jednom od vrela naše povijesti“.

„Nije Bosna pala 1463, nego puno prije kada su moćnici Osmanskog carstva trgujući po ovim prostorima unosili neslogu i zavadu, kako bi lakše osvojili. Kako onda tako kroz svu povijest ostaje ona: podijeli pa vladaj. Ako nas neslogom izjedu iznutra, ne treba drugi neprijatelj, nego ćemo sami nestati. Ovdje smo da odamo dužno poštovanje svim našim pokojnima iz prošlosti, da upoznamo nasu prošlost da odavde odemo ponosni, jer još smo živi na tim korijenima, iako nam uporno žele ogaditi nasu grudu u grobove naših predaka. Mnogi izgubivši hrabrost odlaze zaboravljajući da se za ovu grudu ginulo, krv prolijevala, suze lila i znojem zalijevala. Ovim zavjetom želimo u sebi probuditi taj ponos i ljubav svojim korijenima i obaviti zavjet da ćemo časno opstati i ostati vjerni našem krsnom zavjeti i vjeri otaca na svojoj grudi“, kazao je kardinal Puljić na kraju svoje propovijedi.

Na kraju svi zajedno izmolili su Molitvu za Sinodu Vrhbosanske nadbiskupije i Molitvu za Domovinu.

Po završetku molitvenoga pohoda svim sudionicima podijeljen je vojnički grah.

Molitveni pohod Bobovcu pokrenuo je kardinal Puljić u znak sjećanja na dan smrti bosanske kraljice Katarine Kosača 25. listopada 1478. s ciljem ujedinjenja u molitvi za osobne potrebe, za vlastiti narod i domovinu Bosnu i Hercegovinu ali i za sve ljude i narode koji u njoj žive.

Bobovac je prethistorijska gradina, kasnoantička utvrda i srednjovjekovni grad. Nalazi se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš. Smješten je na uskom kamenitom grebenu iznad sastavaka Bukovice i Mijakovske rijeke. Gradu se može prići iz dva smjera, i to od Kraljeve Sutjeske i Vareša. U pisanim izvorima prvi put se spominje 1350. godine. Podigao ga je ban Stjepan II. Kotromanić nešto prije prve polovice 14. stoljeća. Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara od perioda vladavine bana Stjepana II. Kotromanića, preko svih bosanskih kraljeva i kraljica (Tvrtko I. Kotromanić, Stjepan Dabiša, Jelena Gruba, Stjepan Ostoja, Stjepan Tvrtko II. Tvrtković Stjepan Ostojić, Stjepan Tomaš - muž kraljice Katarine, Stjepan Tomašević) i sve do prestanka bosanske samostalnosti turskim osvajanjem Bosne 1463. godine Sastojao se od gornjeg grada sa četvrtastom kulom, čiji ostatci i danas postoje, i donjeg grada, na stepeniku nižem oko 20-ak metara, poligonskog oblika oko 40 metara dužine i oko 25 metara širine, od čega se danas raspoznaje dvorište i bunar. Suvremenici su ga smatrali najtvrđim bosanskim gradom. Ovdje se čuvala i kraljevska kruna, a vladari su ga nazivali svojim stolnim mjestom. Zbog svog geostrateškog, vojnog i političkog značenja, u međuvremenu je bio meta napada nekih osvajača. Bobovac su Turci osvojili 21. svibnja 1463. nakon samo tri dana borbe. Govori se da ga je predao knez Radak, koga su Turci nakon predaje pogubili. Turska posada je bila prisutna na Bobovcu do 1626. godine, kad je grad napušten zbog gubitka strateškog značaja nastavljanjem turskih osvajanja prema sjeveru. (kta)

Dan Djela svetog djetinjstva

Sarajevo,  Sri, 06. Sij. 2021.

Dan Djela svetog djetinjstva

Dani čašćenja Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod,  Uto, 08. Pro. 2020.

Dani čašćenja Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu

Đakonsko ređenje na Prvu nedjelju došašća

Sarajevo,  Ned, 29. Stu. 2020.

Đakonsko ređenje na Prvu nedjelju došašća

U sarajevskoj katedrali, kardinal Puljić će za đakone će zarediti četvoricu bogoslova, a na Franjevačkoj teologiji nadbiskup Vukšić za đakone će zarediti osam franjevačkih bogoslova

Zavjetna Misa u Koraću

Koraće,  Ned, 15. Stu. 2020.

Zavjetna Misa u Koraću

Izborna skupština Bratovštine sv. Jakova apostola

Samobor,  Sub, 05. Pro. 2020.

Izborna skupština Bratovštine sv. Jakova apostola

U Veliko vijeće Bratovštine izabrani su dosadašnji članovi a za predsjednika Bratovštine potvrđen je za slijedećih pet godina Ante Blažević iz Celina, Župe Krista Kralja u Domaslovcu

Jeruzalemski patrijarh Pizzaballa svečano uveden u službu

Jeruzalem,  Sub, 05. Pro. 2020.

Jeruzalemski patrijarh Pizzaballa svečano uveden u službu

Nadbiskup Pizzaballa osvrnuo se na brojne izazove pred Crkvom u Svetoj zemlji s kojima se namjerava odlučno suočiti

Koruški biskup sudjeluje u masovnom testiranju

Gurk,  Sub, 05. Pro. 2020.

Koruški biskup sudjeluje u masovnom testiranju

Testiranjem se pokazuje kršćansku ljubav prema bližnjemu, društvenu odgovornost i solidarnost

Papa svakoj sirijskoj biskupiji daruje 60.000 eura

Damask,  Sub, 05. Pro. 2020.

Papa svakoj sirijskoj biskupiji daruje 60.000 eura

Riječ je o gesti ljubavi prema bližnjemu za one koji trpe u toj zemlji razorenoj građanskim ratom