Naša ognjišta

Osobe s invaliditetom u novome normalnom vremenu


Tomislavgrad,  Pet, 11. Prosinac 2020.

Tko su osobe s invaliditetom?

Termin osobe s invaliditetom, prema Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, obuhvaća sve one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprjekama mogu sprječavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na jednakoj osnovi s drugima.

Pitanje zajedničkoga naziva kojim se označavaju osobe s različitim oštećenjima ponekada se problematizira u smislu prikladnosti – u javnosti se mogu čuti različiti nazivi – hendikepirane osobe, invalidi, osobe s posebnim potrebama i drugi. Osnovni prigovor osoba koje imaju takva oštećenja jest da se to njihovo obilježje „lijepi“ na njihovu osobnost i da se oni kao ljudi „ne vide“ od oštećenja, odnosno da se društvo prema njima ponaša kao prema osobama koje su manje „vrijedne“ (korijen riječi invalid je lat. invalidus – nevrijedan, nesposoban, nejak, nemoćan, slab), ili kao osobama koje imaju neke drukčije (posebne) potrebe, što nije točno.

Zbog toga što se zajedničkim pojmom obuhvaćaju osobe koje imaju vrlo različite vrste oštećenja, najprimjerenijim se ipak smatra pojam osobe s invaliditetom koji prepoznaje osobu koji ima neka posebna svojstva. Ovaj se naziv rabi za odrasle osobe, a za djecu se rabi naziv djeca s teškoćama u razvoju.

Zastupljenost i izazovi s kojima se susreću osobe s invaliditetom

Prema podatcima Ujedinjenih naroda osobe s invaliditetom čine 15% svjetske populacije i čine najveću manjinsku skupinu u svijetu. U odnosu na opće značajke navodi se kako su uglavnom lošijega zdravlja, nižih obrazovnih postignuća, slabijih ekonomskih mogućnosti i više stope siromaštva nego osobe bez invaliditeta, što se uglavnom pripisuje nedostatku primjerenih usluga ovomu dijelu populacije (poput informacijske i telekomunikacijske tehnologije, pravosudnoga sustava ili prijevoza).

Također, osobe s invaliditetom suočavaju se s brojnim preprjekama u svakodnevnome životu (kojih osobe bez invaliditeta često uopće nisu svjesne), a odnose se na tjelesno okruženje (pristupačnost određenim prostorima osobama s invaliditetom), politike i zakone ili stavove društva ili diskriminaciju (poput nevoljkosti poslodavaca za zapošljavanje osoba s invaliditetom).

Važno je znati i to da osobe s invaliditetom predstavljaju osjetljivu skupinu u pogledu rizika za nasilje. Tako će primjerice, prema dostupnim podatcima, djeca s teškoćama u razvoju četiri puta češće od djece bez poteškoća doživjeti nasilje; odrasle osobe s invaliditetom imaju 1,5 puta veću vjerojatnost da će postati žrtvama nasilja od onih bez invaliditeta te su odrasle osobe s nekim mentalnim oštećenjem gotovo četiri puta u većemu riziku od doživljavanja nasilja.

Prema podatcima Hrvatskoga registra o osobama s invaliditetom (koji vodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo od 2002. godine) u 2019. godini u Hrvatskoj živi 511 281 osoba s invaliditetom (60% muškaraca i 40% žena) te čine oko 12,4% ukupnoga stanovništva dostupno na poveznici.

Prema dostupnim podatcima oko dvije trećine osoba s invaliditetom nema svršenu osnovnu školu ili ima samo osnovnoškolsko obrazovanje, najveći broj živi u obitelji (82%), a 13% živi u nezadovoljavajućim uvjetima. U pogledu vrste oštećenja, najzastupljenija su oštećenja lokomotornoga sustava (28,8%), oštećenja drugih organa (26,4%) i mentalna oštećenja (26,1%). Oštećenja glasovno govorne komunikacije čine 6% u ukupnome broju oštećenja, intelektualna oštećenja 5,4%, oštećenja vida 5,3%, oštećenja sluha 2,6% iautizam 0,5%.

Funkcioniranje osoba s invaliditetom u okolnostima mjera za suzbijanje koronavirusa

URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom objavila je dvije „knjižice“ – COVID – 19 negativna knjižica – osobe s invaliditetom u vrijeme koronakrize, 1. i 2. dio, koje je napisala skupina stručnjakinja različitih profila (psihologinje, socijalna pedagoginja, socijalne radnice i edukacijska-rehabilitatorica).

Ove dvije publikacije predstavljaju izuzetno vrijedan materijal za sve one koji rade s osobama različitih vrsta oštećenja, ali i opće javnosti za poboljšanje razumijevanja načina funkcioniranja osoba s invaliditetom (publikacije se dostupne na poveznici.

Osim što se u ovim materijalima navode praktične upute za postupanje u različitim kontekstima, materijal je utemeljen na rezultatima aktualnih istraživanja, kako hrvatskih, tako inozemnih. U pogledu izazova s kojima se suočavaju osobe s posebnim poteškoćama vrijedna je druga publikacija u kojoj su opširno pojašnjene značajke i izazovi u svakodnevnom funkcioniranju osoba s intelektualnim teškoćama, osoba s kroničnim bolestima, osoba s mentalnim poremećajima, osoba s motoričkim poremećajima, kao i osoba s oštećenjem sluha i vida.

U odnosu na osobe s intelektualnim smetnjama navodi se kako su one u povećanome riziku od zaraze koronavirusom zbog veće vjerojatnosti razvoja određenih zdravstvenih problema (upravo se infekcije respiratornih putova navode kao vodeći uzrok smrti ovih osoba). Zbog temeljne značajke osoba s intelektualnim teškoćama (kognitivni deficit), njihovo razumijevanje informacija i značaja pridržavanja epidemioloških mjera (poput samoizolacije, higijene ruku i mjera socijalne udaljenosti) može biti ograničeno, što im, uz smanjenje uobičajenih aktivnosti, može donijeti visoku razinu stresa koja može rezultirati u problemima u ponašanju.

Osobe s kroničnim bolestima pripadaju u visokorizičnu skupinu od zaraze koronavirusom zbog razvoja težih simptoma te duljega i težega oporavka. U stanju pandemije, kao što imamo priliku vidjeti, zdravstvena skrb je usmjerena na koronavirus i hitnu, tj. nužnu zdravstvenu skrb, što kronične bolesnike dovodi u položaj vrlo ograničena pristupa specijalističkoj zdravstvenoj skrbi.

U odnosu na osobe s mentalnim poremećajima navodi se kako one i u normalnim okolnostima imaju slabije tjelesno zdravlje i višu stopu smrtnosti od opće populacije, a način života u pandemijskim uvjetima može dovesti do pogoršanja njihove psihopatologije (premda određeni broj takvih osoba može biti „izvan realiteta“ i ne biti svjestan značaja pandemije). Osim veće osjetljivosti u pogledu moguće zaraze osobe s mentalnim poremećajima mogu i prenijeti infekciju ne pridržavajući se odgovarajuće epidemioloških mjera.

Kod osoba s motoričkim poremećajima (poremećaji pokreta i položaja tijela, smanjena ili onemogućena funkcija pojedinih dijelova tijela, kao i nepostojanje dijelova tijela), posebno onih čiji poremećaj zahtijeva tjelesni dodir s drugim osobama (osobnim asistentima, rehabilitacijskim osobljem) mjere socijalne izolacije, kao i neke druge mjere (poput stavljanja maske na lice ako osoba ne može sama staviti masku na lice), predstavljaju nemoguć zahtjev.

Pridržavanje epidemioloških mjera također je izazovno i za osobe s oštećenjem vida jer one nedostatak vizualnih obavijesti nadopunjuju obavijestima koje dobivaju preko drugih osjetila (dodirom, sluhom, njuhom). Izazove s kojima se susreću osobe s oštećenjem vida najbolje ilustriraju izjave autorice poglavlja koje obrađuje tu temu, a koja kaže: Zamislite situaciju u kojoj je vaš primarni način doživljavanja svijeta oko sebe diranje tog svijeta, a oko vas su upozorenja koja govore da ćete dodirivanjem oboljeti od potencijalno smrtonosne bolesti ili Zamislite da stojite na pješačkom prijelazu ogromnog križanja bez zvučne signalizacije i ne možete ga prijeći jer svi ljudi koji bi vam mogli pomoći drže fizičku i socijalnu distancu.

Osobe s oštećenjem sluha također se, u uvjetima pridržavanja epidemioloških mjera, nalaze u prilično nezavidnim okolnostima jer zaštitne maske predstavljaju veliku preprjeku za mogućnost čitanja s usana sugovornika što u kombinaciji sa slabijom zastupljenosti prevođenja javnih obavijesti na znakovni jezik može izložiti osobe s oštećenjem sluha većem riziku od zaraze.

Premda nam život u pandemijskim okolnostima nameće nužnost socijalnoga razmaka, nemojmo dopustiti da nam nametne i stav socijalne neosjetljivosti.

Brinimo za sebe i brinimo za druge!


Piše: prof. dr. sc. Irma Kovčo Vukadin

Tečaj priprave za sakramentalni brak

Sarajevo,  Sub, 13. Vel. 2021.

Tečaj priprave za sakramentalni brak

Duhovne vježbe za svećeniku na VBS-u

Sarajevo,  Pon, 08. Vel. 2021.

Duhovne vježbe za svećeniku na VBS-u

Prikazanje Gospodinovo - Dan posvećenog života

Sarajevo,  Pon, 01. Vel. 2021.

Prikazanje Gospodinovo - Dan posvećenog života

Devetnica sv. Josipu u istoimenoj župi u Zenici

Zenica,  Sri, 20. Sij. 2021.

Devetnica sv. Josipu u istoimenoj župi u Zenici

Blagoslov prostorija Medijskog centra Vrhbosanske nadbiskupije

Sarajevo,  Uto, 26. Sij. 2021.

Blagoslov prostorija Medijskog centra Vrhbosanske nadbiskupije

Na spomendan Sv. Timoteja i Tita, 26. siječnja upriličen je blagoslov prostorija Medijskog centra Vrhbosanske nadbiskupije, pri kojemu djeluju „Katolički tjednik“ i portal „Nedjeljelja.ba“.

Predstavljena monografija Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Uto, 26. Sij. 2021.

Predstavljena monografija Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

U sklopu 61. teološko-pastoralnog tjedna u utorak, 26. siječnja

Dr. Kovač: „Bog i njegovo stvorenje pred zagonetkom patnje – pitanje fizičkoga zla“

Zagreb,  Uto, 26. Sij. 2021.

Dr. Kovač: „Bog i njegovo stvorenje pred zagonetkom patnje – pitanje fizičkoga zla“

Dr. sc. s. Valerija Kovač s Katedre dogmatske teologije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu održala je predavanje u popodnevnome programu 61. teološko-pastoralnoga tjedna

Otvoren 61. teološko-pastoralni tjedan

Zagreb,  Uto, 26. Sij. 2021.

Otvoren 61. teološko-pastoralni tjedan

Na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u utorak, 26. siječnja otvoren je 61. teološko-pastoralni tjedan koji se ove godine zbog pandemije održava u skraćenom obliku, uz ograničeni broj publike i bez popratnih sadržaja.