Katolički tjednik

Ima li kakva riječ utjehe?


Sarajevo,  Pon, 05. Listopad 2020.

Katolički tjednik br. 40

Katolički tjednik br. 40

Među najočitije plodove postmodernoga (završnog) procesa otuđenja čovjeka u zapadnoj civilizaciji spada i to da nema „velikih riječi“; nema autoriteta; nema općeprihvaćenih normi koje obvezuju sve. Želeći osvojiti vrhunce slobode i postati kao bogovi (usp. Post 3,5), ljudi opasno srljaju u provalije anarhije i samouništenja. Odatle je nužno krenuti u potragu za onim što čovjeku neće ograničavati njegovu samostalnost, ali će ga očuvati od pogubnih pobuna.
 
Na zanimljiv su način na ovu temu u svom filmu Knjiga iskupljenja (originalnoga naslova: The Book of Eli) redateljski progovorila braća Albert i Allen Hughes na temelju scenarija Garyja Whitta. Radnja filma snimljena 2010. odvija se u postapokaliptičnom svijetu u kojemu glavni lik Eli (Denzel Washington) prolazi razorenom Amerikom s ciljem ispuniti svoju misiju za koju se poslije otkriva da je: sačuvati svetu knjigu i pohraniti je na sigurno. O njezinoj vrijednosti ponajviše zna šef bande Carnegie (Gary Oldman) te svakodnevno šalje svoje momke u potragu za njom. Kada susretne Elija, shvati da on posjeduje knjigu na temelju koje bi, smatra, mogao ovladati svijetom, te se daje u potjeru. Na kraju se otkriva kako je riječ o Bibliji, i to pisanoj na Brailleevu pismu koju je Eli svaki dan čitao i učio napamet. Kada zajedno s Carnegijevom posvojenom kćerkom Solarom (Mila Kunis), koja je krenula za njim – jer joj je pokazao da postoji veći smisao života od banditskoga koncepta pokoravanja drugim – pronađe sigurno utočište, počne diktirati redak po redak kako bi se riječi sačuvale za buduće naraštaje i bile smjerokaz za obnovu života i civilizacije.
 
Slično je u svome Ex pontu promišljao Ivo Andrić pitajući se: „O gdje je ona mukla riječ, tiha, nerazumljiva, dobra riječ, što svijetli u mraku kao mali, mali oganj koji se nikad ne gasi? Gdje je riječ utjehe?“ Kršćani su nekoć prepoznavali da je ta Riječ zapisana u Bibliji. Ona je uistinu živa i djelotvorna, „oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca“ (usp. Heb 4,12). Stoga se za tu zbirku od 46 knjiga Staroga zavjeta i 27 knjiga Novoga zavjeta jednostavno kaže: Sveto pismo. Za prenošenje svoje poruke u povijesti spasenja Bog se poslužio ljudima i njihovim sposobnostima te su istinski autori ovoga Pisma: i Bog i čovjek (usp. Dei Verbum, 11). Treba ga „čitati i tumačiti u istom Duhu u kojem je napisano“ (usp. DV, 12) kako se ne bi upalo u „banditsku“ zabludu ovladavanja drugima.
 
Kada se tako shvati, onda je to Pismo, kako se izrazio Sv. Pavao, „bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban“ (usp. 2 Tim 3,16-17). Starozavjetni Izabrani narod to je razaznavao kao izvorište svoje narodne i društvene obnove nakon vremena Babilonskoga sužanjstva (587. pr. Kr. – 539. pr. Kr.). Svjedočeći jeruzalemskim ruševinama, što je predstavljalo njihovu nacionalnu tragediju, u svjetlu biblijskoga Zakona, prepoznali su nužnost popravljanja moralnih razvalina i duhovne obnove svakoga pojedinca. Nakon što su na gradskim zidinama – unatoč različitim opstrukcijama – pokrpali ono što je bilo nužno, okrenuli su se Božjoj riječi. Namjesnik Nehemija i svećenik-književnik Ezra ljudima su od ranoga jutra javno na trgu u Jeruzalemu čitali riječi Zakona, a narod je „pozorno slušao“ te ganutljivo plakao, na što su ih ovi ohrabrili: „Ne žalostite se: radost Gospodnja vaša je jakost“ (usp. Neh 8).
 
Imajući iskustvo krvavoga rata, i hrvatski je narod – kao i ostali narodi koji žive na ovdašnjem podneblju – prošao fazu materijalne obnove. Porušene crkve, župne kuće i druga crkvena zdanja u velikoj većini su ponovno podignuti – neki čak i veći i ljepši nego što su bili. No, umjesto duhovnoga povratka korijenima sada se nalazimo u razdoblju fizičkoga odlaska i prirodnoga izumiranja. U suočavanju s ovom situacijom postoje dvije opcije: žalovanje nad sudbinom i pesimističko čekanje kada će nas nestati, ili vjerničko razbuđivanje i utvrđivanje „ostatka koji tek što ne umre“ (usp. Otk 3,2). 
 

Piše: Josip Vajdner
 
Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba
Služavke Maloga Isusa u Brodskom Vinogorju proslavile 130. obljetnicu osnutka Družbe

Brodsko Vinogorje,  Ned, 25. Lis. 2020.

Služavke Maloga Isusa u Brodskom Vinogorju proslavile 130. obljetnicu osnutka Družbe

Zahvalno Misno slavlje u kapelici samostana predslavio je domaći župnik Krunoslav Karas

Dr. Dubravko Turalija izlagao na Sveučilištu u Zadru na temu biblijske mudrosti

Zadar,  Ned, 25. Lis. 2020.

Dr. Dubravko Turalija izlagao na Sveučilištu u Zadru na temu biblijske mudrosti

„Mudrost: od bliskoistočnog poimanja do biblijskog uosobljenja“

Papa Franjo: Svijet bez majki nema budućnosti

Vatikan,  Ned, 25. Lis. 2020.

Papa Franjo: Svijet bez majki nema budućnosti

Primivši u audijenciju profesore i studente Papinskoga teološkog fakulteta 'Marianum' iz Rima, papa Franjo je istaknuo da je vrijeme koje živimo, Marijino vrijeme

Papa Franjo: Cjelovita ekologija zahtijeva duboko unutarnje obraćenje

Vatikan,  Ned, 25. Lis. 2020.

Papa Franjo: Cjelovita ekologija zahtijeva duboko unutarnje obraćenje

U poruci sudionicima skupa EcoOne, ekološke inicijative Pokreta fokolara, Papa istaknuo da je prijeko potreban nov i uključiviji društveno-gospodarski poredak, te da valja prekinuti logiku iskorištavanja i egoizma