Katolički tjednik

Čvorovi slobode i odgovornosti


Sarajevo,  Pon, 14. Rujan 2020.

Katolički tjednik br. 37

Katolički tjednik br. 37

U vremenu postmoderne koje, uz ostalo, kako će analitičari kazati, odlikuje i izostanak „velikih priča“, licemjerje pojedinca dobilo je globalnu, akumuliranu dimenziju. Tako se može prepoznati da je prijetvornost, odnosno hipokrizija jedna od bitnih oznaka cjelokupnih društava. Njezina pokretačka snaga nije strah, nego u prvome redu korist. Isusovo načelo „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima“ (Mt 7,12) dobilo svoj antipod u praktičnoj izvedbi: „Sve od čega imam koristi, činit ću neovisno kako će se to na druge odraziti i što će drugi o tome misliti.“ Pri tome je potpuno nebitno što si pojedinac uzme za pravo za sebe zahtijevati ono što nije spreman dati i priznati svome bližnjemu. Posljedica toga jest stvaranje nepovjerenja i, u konačnici, mržnje među ljudima koja ozbiljuje bojazan od nekoga novog svjetskoga rata. On se već, doduše, kako se u Sarajevu 6. lipnja 2015. izrazio papa Franjo, „vodi u dijelovima te se, u kontekstu globalne komunikacije, doživljava prava ratna klima“. Prvi čvor koji će čovječanstvo kad se uhvati u koštac s tim izazovom morati raspetljati jest pitanje slobode i odgovornosti.

Ilustrativan primjer toga veže se uz uratke satiričnog časopisa Charlie Hebdo, ali i odnos prema istomu. Ovaj je francuski tjednik, naime, ponovno na svojoj naslovnici 2. rujna 2020. objavio karikature islamskoga poslanika Muhameda. Povod tomu bio je početak sudskoga procesa 14-orici pomagača braći Saidu i Cherifu Kouachiju koji su 7. siječnja 2015. upali u redakciju ovoga časopisa i ubili 12 osoba. „Nakon siječnja 2015. često su od nas tražili da objavimo i druge Muhamedove karikature. Uvijek smo odbijali, ne zato što bi to bilo zabranjeno – zakon nam to dopušta – nego zato što nam je trebao dobar razlog, razlog koji bi imao smisla i koji bi pridonio raspravi“, pokušali su obrazložiti iz uredništva lista koji je više puta i na više načina ismijavao katoličku vjeru, Isusa, Gospu, svetce, Katoličku Crkvu kao zajednicu i kršćanske vrjednote.

Dakako, ovo se „obrazloženje“ nije svima u svijetu svidjelo... Tako su – rekli bismo poslovično – prosvjedovale narodne mase u Pakistanu uzvikujući „Smrt Francuskoj!“ te su pozvali na bojkot francuskih proizvoda. Da ne bude zabune o tomu što misle, na jednom od transparenata pisalo je: „Kazna za bogohulnike je odrubljivanje glave!“ Nešto slično već je viđeno u muslimanskom svijetu 2005. kada su rečene karikature prvi put objavljene u danskom listu Jyllands-Posten. Reagirala je, također, i Republika Turska osudivši postupak francuskih satiričara te uputila kritike i predsjedniku Francuske Emmanuelu Macronu koji je branio pravo na – kako su istaknuli – „bogohuljenje“. „Oštro osuđujemo odluku lista Charlie Hebdo da ponovno objavi karikature uvrjedljive za našu vjeru i našeg proroka“, naveo je glasnogovornik turskog Ministarstva vanjskih poslova te dodao: „Oni koji sebe definiraju kao demokrate i liberale, zapravo služe novoj generaciji fašista i rasista u Francuskoj i Europi, upravo kroz ovakve rasističke i diskriminatorne akcije koje povećavaju nivo antiislamizma i ksenofobije.“ Slično su obznanili i iz islamskog Sveučilišta Al-Azhar rekavši: „Insistiranje na kaznenom djelu ponovne objave tih uvrjedljivih karikatura samo snaži govor mržnje i vrijeđa osjećaje vjernika.“

I sve bi se ove reakcije mogle razumjeti i zdravorazumski skoro u potpunosti podržati – jer će i kršćani inzistirati na poštivanju svojih svetinja – da nema onoga: ALI. U ovom slučaju to „ali“ temelji se na nedavnim postupcima turskih vlasti na čelu s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom. Bez imalo uvažavanja povijesnih okolnosti ni „osjećaja“ kršćanskih vjernika, oni su 10. srpnja 2020. nekadašnju crkvu Svete Mudrosti (Hagia Sofia) ponovno prenamijenili u džamiju – kao da u Istanbulu nema dovoljno islamskih bogomolja – te tako situaciju vratili u vrijeme kada je 1453. sultan Mehmed II. Osvajač zauzeo Konstantinopol. No, ovodobnom sultanu, u političkom jurišu, ni to nije bilo dovoljno, nego je istu sudbinu namijenio i nekadašnjoj crkvi Svetog spasitelja koja je bila pretvorena u džamiju pod nazivom Kariye te u modernom dobu služila kao muzej.

Treba li svemu ovomu dodati slučajeve iz ovdašnje perspektive kada „demokratski“ bude prihvaćena i pozdravljena, recimo, predstava Naše i vaše nasilje nesretnoga Olivera Frljića na 56. internacionalnom teatarskom festivalu MESS u Sarajevu 2016., jer „propituje“ ulogu religije u suvremenom svijetu, a ista manifestacija ponudi sva (ne)moguća objašnjenja zašto će odbiti predstavu Uspavanka za Mladenku koja govori o zločinu Armije BiH nad hrvatskim civilima u Grabovici? Jasno je da čak i letimičan pogled na rečenu problematiku ukazuje kako se pitanje slobode i odgovornosti nalazi pod zajedničkim nazivnikom budućnosti čovječanstva. 


Piše: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Služavke Maloga Isusa u Brodskom Vinogorju proslavile 130. obljetnicu osnutka Družbe

Brodsko Vinogorje,  Ned, 25. Lis. 2020.

Služavke Maloga Isusa u Brodskom Vinogorju proslavile 130. obljetnicu osnutka Družbe

Zahvalno Misno slavlje u kapelici samostana predslavio je domaći župnik Krunoslav Karas

Dr. Dubravko Turalija izlagao na Sveučilištu u Zadru na temu biblijske mudrosti

Zadar,  Ned, 25. Lis. 2020.

Dr. Dubravko Turalija izlagao na Sveučilištu u Zadru na temu biblijske mudrosti

„Mudrost: od bliskoistočnog poimanja do biblijskog uosobljenja“

Papa Franjo: Svijet bez majki nema budućnosti

Vatikan,  Ned, 25. Lis. 2020.

Papa Franjo: Svijet bez majki nema budućnosti

Primivši u audijenciju profesore i studente Papinskoga teološkog fakulteta 'Marianum' iz Rima, papa Franjo je istaknuo da je vrijeme koje živimo, Marijino vrijeme

Papa Franjo: Cjelovita ekologija zahtijeva duboko unutarnje obraćenje

Vatikan,  Ned, 25. Lis. 2020.

Papa Franjo: Cjelovita ekologija zahtijeva duboko unutarnje obraćenje

U poruci sudionicima skupa EcoOne, ekološke inicijative Pokreta fokolara, Papa istaknuo da je prijeko potreban nov i uključiviji društveno-gospodarski poredak, te da valja prekinuti logiku iskorištavanja i egoizma