Katolički tjednik

Gospina zona


Sarajevo,  Čet, 20. Kolovoz 2020.

Katolički tjednik br. 33-34

Katolički tjednik br. 33-34

Iščitavajući zaokupljenost posjedovanjem, pjesnik Petar Preradović (1818. – 1872.) pjeva: „Ljudskom srcu uvijek nešto treba,/ Zadovoljno nikad posve nije:/ Čim željenog cilja se dovreba,/ Opet iz njeg sto mu želja klije“ (Ljudsko srce). Taj je čovjekov usud Sv. Jakov još izravnije detektirao kada je napisao: „Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete“ (Jak 4,1-2). Postmoderna diktatura individualizma u kojoj danas živimo ovo je stavila na pijedestal te se uspješnima smatraju oni koji u materijalnom pogledu svome „srcu“ uspiju udovoljiti. U tome prepoznajemo filozofiju profita koja je pokretačka snaga, enormnoga, i po svaku cijenu gomilanja bogatstva pri čemu bogati postaju još bogatijima, a siromašni još siromašnijima. Međutim, bitna odlika toga procesa jest što rezultira kratkoročnim zadovoljenjem „potreba“ izlažući pojedinca novim „nemirima“, novim izazovima. Istina, oni sami po sebi nisu apriorno loši, nego su, štoviše, potrebni kako bi čovjek bio u stalnom procesu rasta. No, postaju problematični kada „imati“ dođe na mjesto onoga „biti“. Dobar vjernički smjerokaz u ovom kontekstu pruža život Blažene Djevice Marije.
 
Na tragu rečenoga, o ljudskim potrebama vjerojatno na najsustavniji način govorio je američki psiholog Abraham Maslow (1908. – 1970.). Ovaj potomak židovskih imigranata iz Kijeva postao je planetarno poznat upravo zbog svoje teorije hijerarhije ljudskih potreba koju je prvotno izložio u radu Teorija ljudske motivacije, objavljenom 1943. u časopisu Psychological Review. Poslije je ista ukoričeni oblik dobila u knjizi Motivacija i osobnost (1954.). Ukratko rečeno, čovjekove potrebe on promatra u pet točaka koje je moguće podijeliti u tri cjeline: A. osnovne potrebe, tj. potrebe nedostatka među koje spadaju: 1. fiziološke potrebe koje uključuju: homeostazu, zdravlje, hranu i vodu, spavanje, odjeću, sklonište, te 2. potrebe za sigurnošću među kojima su: osobna sigurnost, emocionalna, financijska, zdravstvena, sigurnost od nesreća i bolesti; B. psihološke potrebe, tj. motivi rasta: 3. potrebe za ljubavlju i pripadanjem, što uključuje: prijateljstvo, intimnost, obitelj, te 4. samopoštovanje; i C. potrebe samoostvarenja koje čine: 5. samoaktualizacija (pronalazak partnera, roditeljstvo, korištenje i razvitak talenata, slijeđenje ciljeva) i transcendencija.
 
Kako ističe Maslow, ovo zadovoljenje potreba ide stupnjevito, odnosno hijerarhijski utvrđenim redoslijedom: kad su ostvarene fiziološke potrebe, prelazi se na sljedeće. Međutim, upućivao je kako čovjek istodobno možemo imati i više različitih potreba te da je navedeni model fleksibilan. Tu pak dolazimo do pojma sigurne zone, odnosno zone komfora koja priječi napredovanje. Riječ je o stanju u kojemu se čovjek najviše osjeća „kod kuće“; kada se osjeća sigurnim i smatra da ima kontrolu te sve čini kako bi minimizirao stres i rizik. Izlazak iz zone komfora uvijek je obilježen strahom koji je zapravo nužna posljedica izostanka rizika. Tako dolazimo do faze nazvane zona straha – kada pojedinac pronalazi isprike te biva pod utjecajem tuđih mišljenja koja ga uljuljkavaju u lažnoj sigurnosti. No, kada se čovjek odvaži suočiti se s time, dolazi u zonu učenja obilježenu stjecanjem novih vještina što onda proizvodi produženje zone komfora te ulazi u zonu rasta kada si postavlja nove ciljeve.

U cjelokupnom bi, dakle, procesu u središtu trebalo biti pitanje što je CILJ, a ne što je ugodno. Pri tome je od presudne važnosti razaznavati da se ostvarenja potreba i (pro)širenje zone sigurnosti ne smije činiti na način da čovjek „sagori“ i upadne u puki aktivizam koji je svrha sam sebi, tj. da svoje dostojanstvo djeteta Božjega zamijeni novčanikom, prolaznom slavom ili vlašću. Najveći iskorak u povijesti čovječanstva koji je omogućio promjenu perspektive i ulazak u novu zonu, a također je popraćen ljudskim strahom, opisan je rečenicom koju je anđelu Gabrielu izgovorila nazaretska djevica, imenom Marija: „Neka mi bude po riječi tvojoj!“ (usp. Lk 1,38). Dajući Bogu povjerenje, pokazala je kako si čovjek na taj način postavlja dugoročne ciljeve koji nadilaze ovozemaljsku stvarnost i životni vijek čiji je zbroj „sedamdeset godina, a ako smo snažni, i osamdeset“ (usp. Ps 90).

Piše: Josip Vajdner
 
Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba
Kardinal Puljić primio biskupa Stojanova

Sarajevo,  Pon, 19. Lis. 2020.

Kardinal Puljić primio biskupa Stojanova

Biskup Stojanov upoznao je kardinala Puljića o životu i događajima koje živi Crkva u Makedoniji

Misa na lokaciji Rije i sjećanje na stradale u Drugom svjetskom ratu

Novi Travnik,  Pon, 19. Lis. 2020.

Misa na lokaciji Rije i sjećanje na stradale u Drugom svjetskom ratu

Ne sjećamo se ubijenih zbog mržnje nego istine i pravde

Proslavljen patron župe Sv. Luke u sarajevskom Novom Gradu

Sarajevo,  Pon, 19. Lis. 2020.

Proslavljen patron župe Sv. Luke u sarajevskom Novom Gradu

Misno slavlje predslavio je profesor na sarajevskoj Franjevačkoj teologiji fra Ivan Šarčević uz koncelebraciju nekolicine svećenika

Zenica: Misno slavlje na Misijsku nedjelju predvodio Biskup Stojanov

Zenica,  Pon, 19. Lis. 2020.

Zenica: Misno slavlje na Misijsku nedjelju predvodio Biskup Stojanov

Ohrabrio je prisutne vjernike da svjedoče svoju vjeru i poželio da katoličke obitelji čuvaju poklad vjere i šire je gdje god ih prilike života odvele