Katolički tjednik

Srebrni jubilej mržnje i nadanja


Sarajevo,  Pon, 13. Srpanj 2020.

Katolički tjednik br. 28

Katolički tjednik br. 28

Povijest s pravom svaku od godina iz razdoblja 1990-ih označava „prijelomnom“. Nakon Memoranduma SANU-a (1986.) i dirigiranih „događanja naroda“ 1988./'89., osobito na Gazimestanu (28. 6. 1989.), uslijedilo je desetljeće koje i danas ima izravan utjecaj na živote narodā na prostorima bivše Jugoslavije. Na njegovu pragu 1990. stoje tzv. demokratske promjene kada su, nakon višestranačkih izbora, na scenu stupile političke stranke s nacionalnim predznakom. Balvan revolucija u režiji pobunjenih Srba u Hrvatskoj u kolovozu 1990. bila je naznaka što je sve potom moguće očekivati. Zlo u neslućenim oblicima i načinima sručilo se na prostor od Triglava pa do Drine, a kasnije (1996. – 1999.) i dalje na Kosovo. Slovenija je u Desetodnevnom ratu (27. 6. – 6. 7. 1991.) izvojevala svoju slobodu i neovisnost, dok je područje Hrvatske i Bosne i Hercegovine grcalo u krvi do kraja 1995. Posljednji trzaji rata najbestijalnije su se pokazali u pokolju koji se dogodio u Srebrenici, a Međunarodni ga je sud definirao genocidom. Tako da godina 1995. simbolizira žarišnu točku i mržnje i nadanja koja obilježava ovdašnje podneblje.

Kronološkim redom, valja se prisjetiti kako je nakon što je srpsko vodstvo u tzv. Republici Srpskoj Krajini u siječnju te godine odbilo prihvatiti Plan Z4, svima bilo jasno da se rat neće moći okončati mirnim putem. Slijedom toga Hrvatska vojska, koja je već bila stasala u ozbiljnu oružanu silu, poduzela je akcije Bljesak (1. – 4. svibnja) i Oluju (4. – 7. kolovoza), te oslobodila najveći dio okupiranoga teritorija i deblokirala Bihać. Srpsko pučanstvo je u zbjegovima napustilo svoja ognjišta i zaputilo se u neizvjesnost. U međuvremenu (12. svibnja), kao paradigma stradanja nesrpskog puka na prostoru RS-a, i to u ozračju gdje nije bilo otvorenih ratnih sukoba, ubijeni su i zapaljeni u Presnačama kod Banje Luke svećenik vlč. Filip Lukenda i s. Cecilija Grgić. Zatim je uslijedio genocid u Srebrenici (11. – 22. srpnja) u kojemu su pod zapovjedništvom Ratka Mladića sustavno odvajani bošnjački muškarci, zarobljeni u zoni koja je trebala biti pod zaštitom UN-a, te potom ubijani i zatrpavani u masovnim grobnicama na različitim lokacijama.

Svijet je i dalje bio nijem za patnje običnoga naroda. Sve dok se nije dogodio drugi masakr na sarajevskoj tržnici Markale (28. kolovoza) kada je zbog eksplozije granate život izgubilo 43 ljudi. Tada je NATO pokrenuo operaciju nazvanu Namjerna sila (30. kolovoza – 14. rujna) čime su stvoreni preduvjeti za deblokadu Sarajeva i pregovore koji će uslijediti. Međutim, sudbina banjolučkog svećenika vlč. Tomislava Matanovića i njegovih roditelja Josipa i Božane svjedoči kako zlo još uvijek nije bilo reklo posljednju riječ. U noći s 19. na 20. rujna njih je srpska policija u Prijedoru pokupila iz pritvora te ubrzo i likvidirala. Njihovi posmrtni ostatci pronađeni su tek 2001., i to bačeni u jednom bunaru u obližnjim Rizvanovićima-Bišćanima. Tim je zločinom – za koji nitko nije odgovarao – na simboličan i stvaran način pokazano kako se spirala zla na ovim prostorima nastavlja sve dok dominira logika osvete i mržnje koja uvijek ubija onoga tko je slabiji...

Onda je došao mjesec studeni i vrijeme pregovora koji su iznjedrili: Erdutski sporazum (12. 11.) kao preduvjet mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja (15. 1. 1998.) i Daytonski sporazum, službeno potpisan u Parizu (14. 12.), koji je označio kraj oružanih sukoba u BiH, ali i stvaranje države kakvu danas poznajemo. Time je ispunjena temeljna molitva ovdašnjega puka svih religijskih i nacionalnih predznaka: „Samo neka prestane pucati!“ No, nisu stvoreni preduvjeti za mir koji bi bio djelo pravde jer su mnogi plodovi zločina i nepravdi samo ozakonjeni. Stoga se često može čuti poslijeratni komentar čiji je smisao istovjetan u prorokovoj rečenici: „Nadasmo se miru, ali dobra nema; čekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo užasa“ (Jr 14,19). Odatle i nužnost nakon četvrt stoljeća od te prijelomne 1995. sagledati što to ljude i danas svađa, a što doprinosi miru. Jesmo li i koje smo to pouke izvukli iz toga bolnog iskustva? 


Piše: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Biskup Palić razgovarao s predsjednikom Vlade Hercegovačko-neretvanske županije

Mostar,  Čet, 29. Lis. 2020.

Biskup Palić razgovarao s predsjednikom Vlade Hercegovačko-neretvanske županije

Tom prigodom predsjednik Herceg čestitao mu je na preuzimanju pastirske brige i odgovornosti za Crkvu u Hercegovini te izrazio nadu u nastavak plodonosne suradnje

Preminuo fra Vendelin Karačić, član Hercegovačke franjevačke provincije

Široki Brijeg,  Čet, 29. Lis. 2020.

Preminuo fra Vendelin Karačić, član Hercegovačke franjevačke provincije

Sveta misa zadušnica slavit će se u crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu u petak, 30. listopada u 14 sati, a potom sprovodni obredi i ukop na groblju Mekovac na Širokom Brijegu

Iz tiska izašao Katolički tjednik 44/2020

Sarajevo,  Čet, 29. Lis. 2020.

Iz tiska izašao Katolički tjednik 44/2020

Novi broj Tjednika posvećen je svetkovini Svih Svetih i Dušnom danu kada se vjernici na poseban način prisjećaju pokojnih, ali i razmišljaju o smrti

Franjevci Bosne Srebrene prvi otvorili Arboretum sv. Franje u Zagrebu

Sesvetska Sopnica/Zagreb,  Čet, 29. Lis. 2020.

Franjevci Bosne Srebrene prvi otvorili Arboretum sv. Franje u Zagrebu

Akcija sadnje stabala pod motom „Dok neki ruše, mi sadimo“ za nastanak Arboretuma sv. Franje