Mons. Luka Tunjić, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH

Misionari pokušavaju ublažiti i poboljšati stanje na svim razinama života


Sarajevo,  Uto, 20. Listopad 2020.

Zbog koronavirusa neke su biskupske konferencije pitale za mišljenje Kongregaciju za evangelizaciju naroda o obilježavanju Svjetskog dana misija. Odgovor je bio nedvosmislen da se i ove godine on obilježava na pretposljednju nedjelju u listopadu, što nam je bilo povodom za razgovor s nacionalnim ravnateljem Papinskih misijskih djela u BiH mons. Lukom Tunjićem.

Mons. Luka Tunjić

Mons. Luka Tunjić

Mons. Luka rođen je 19. listopada 1963. u selu i župi Vukanovići, kod Kaknja. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 1989., a 1992. otišao je na poslijediplomski studij u Rim te je na Papinskom sveučilištu Gregoriana 1995. postigao magisterij iz dogmatske teologije. Po povratku u domovinu pastoralno je djelovao u župi Čajdraš i obnašao dužnost ravnatelja novoosnovanog Katoličkog školskog centra Sv. Pavao u Zenici. I iduće godine njegova svećeništva obilježio je rad u katoličkom školstvu: najprije kao ravnatelj KŠC-a u Tuzli, a potom u Travniku gdje je bio i rektor travničkoga sjemeništa Petar Barbarić. Od 2008. do 2019. obnašao je dužnost generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije, a 2016. imenovan je nacionalnim ravnateljem PMD-a u BiH.

Poštovani mons. Tunjiću, papa Pio XI. utemeljio je 1926. Svjetski dan misija, odnosno Misijsku nedjelju koja se obilježava pretposljednje nedjelje u listopadu. U što se može sažeti cilj obilježavanja ovoga dana?

Nakon što je 3. svibnja 1922. papa Pio XI. Misijska djela za širenje vjere, Svetog Djetinjstva i Svetog Petra Apostola uzdigao na razinu Papinskih misijskih djela, bilo je sasvim logično da se ustanovi jedan misijski dan koji će vrijediti za cijelu Crkvu. Tako je Opće vrhovno vijeće Papinskog misijskog djela za širenje vjere 14. travnja 1926. uputilo zamolbu papi Piju XI. da ustanovi jedan misijski dan – predložena je pretposljednja nedjelja u listopadu – koji će obvezivati „sve biskupije, župe i institute katoličkog svijeta“. U istom pismu se traži da to bude dan molitve za misije, misijske animacije i prikupljanje priloga za najpotrebitije u misijskim zemljama. Osnivanjem Svjetskog misijskog dana – Misijske nedjelje, Crkva je pokazala svoju univerzalnost i brigu za sve svoje članove, a posebice one koji iz bilo kojeg razloga trpe. Pokazala je evanđeosku solidarnost svjesna činjenice da smo odgovorni jedni za druge jer je Crkva mistično tijelo Kristovo. Ako jedan ud toga tijela trpi, trpi cijelo tijelo. Tu svijest je potrebno iznova razvijati i produbljivati. Živimo u svijetu koji je razvio mentalitet očekivanja pomoći od drugoga, uvijek je netko drugi kriv za mene, za narod, za Crkvu, za stanje u svijetu, a zapravo misije nas pozivaju da razvijamo svijest darivanja drugih, i to da dajemo drugima onaj najbolji dio sebe i svojih sposobnosti. To je vjernički stav služenja koji nam je pokazao sam Isus, na koji nas upućuje sudjelovanje u euharistiji i blagovanje tijela i krvi Kristove. Na taj način se sjedinjujemo s uskrslim Gospodinom. U tom sjedinjenju naše misli trebaju postajati Isusove misli, naša djela Isusova i naš život sličiti životu Isusa Krista. Naša misionarska svijest i obveza proistječe upravo od prvog misionara Isusa koji je izvršio Očevu volju, a nas poslao da idemo po svem svijetu propovijedati evanđelje svemu stvorenju (usp. Mk 16,15-16).

Neizbježno je o obilježavanju ovog dana progovoriti u svjetlu pandemije koronavirusa koja je obilježila ovu godinu. Koliko će se, iz ovih razloga, u odnosu na ranije godine razlikovati Misijska nedjelja?

Pandemija koronavirusa utjecala je na sve sfere života, pa tako i na vjerski život u cijelom svijetu. Ipak možemo zamijetiti dvije faze u vremenu pandemije. U prvoj fazi, u velikom dijelu svijeta, bile su zabranjene mise s narodom, kao i bilo kakve proslave te okupljanja. Onda je nakon nekoliko mjeseci došlo do popuštanja mjera zaštite i dopušteno slavljenje misa, ali samo za određeni broj ljudi držeći se uputa nadležnih ustanova. Takvo je stanje i danas u većini zemalja Europe i svijeta.

Na ekonomskom planu mnoga poduzeća su propala, a državne vlasti se bore kako bi ublažile daljnje urušavanje poduzeća i kako bi se spriječilo otpuštanje radnika. No, uz sve pokušaje i najrazvijenije zemlje svijeta doživjele su osjetno smanjenje priljeva sredstava u državne blagajne. Mnoge obitelji u tim zemljama osjećaju posljedice pandemije koronavirusa i treba iznalaziti način kako im pomoći. Ali čini mi se da je veći problem što su ljudi navikli na određeni standard i ne žele mijenjati svoje navike bez obzira na sve što se događa i bez obzira što se povećao broj umrlih u misijskim zemljama, ali ne zbog pandemije, nego zbog gladi. Župnicima sam već poručio i ponovno ću to naglasiti da jednostavno ne smijemo ostati nijemi na vapaje naših misionara i na povećanu smrtnost zbog gladi. Ako se na ovo oglušimo, postaje upitno naše shvaćanje Isusova života i evanđelja. Važno je vjernicima najaviti Misijsku nedjelju, pozvati ih na molitvu i potaknuti da upravo njihova pomoć može spasiti nečiji život.

Kongregacija za evangelizaciju naroda je već poslala obavijest da će se Svjetski dan misija obilježiti na pretposljednju nedjelju u listopadu, te pozvala sve vjernike na pojačanu molitvu i ljubav prema braći i sestrama u misijskim zemljama koji trpe i kojima je teže od nas.

Iz razgovora s misionarima i iz njihovih iskustava koronavirus je samo još jedan u nizu onih s kojima se narodi kojima su poslani susreću, u većoj ili manjoj mjeri. Ono što je nažalost činjenica jest da ljudi umiru više od „virusa gladi“. Što nam možete reći o tomu?

Na ovo pitanje sam djelomično već odgovorio i nažalost imate pravo kad kažete da se umire više od „virusa gladi“ nego posljedica koronavirusa. Misionari kažu da su ti ljudi navikli na zaraze koje se prenose na različite načine. Dosta zaraza se prenosi od nepitke vode, od (ne)uvjeta života i nemogućnosti liječenja. Dosta djece je pothranjeno jer mnoge obitelji mogu ponuditi samo jedan obrok dnevno i to je uglavnom jednolična hrana. Pogotovo kad se dogode sušne godine, tada se situacija pogoršava, a smrtnost zbog gladi poveća. Ovo su problemi s kojima se misionari susreću svaki dan i pokušavaju ublažiti njihove tegobe. Misionari kažu da većina njihovih vjernika živi od dnevnica – nadničarenja ili rada na zemlji. Što taj dan zarade i donesu s njive, to obično bude za večeru, tako da je kod njih večera glavni obrok.

Uz sve ove svakodnevne poteškoće koronavirus je donio određene zabrane kretanja, odlaženja na rad i tržnicu kako bi prodali svoje proizvode. Ovomu svakako treba pridodati da većina ljudi u misijskim postajama u kojima služe naši misionari nema struju, vodu i osnovne uvjete za život. Kada se sve ovo ima na umu, onda nam ne treba dodatno objašnjenje, nego otvoriti srce, zahvaljivati Bogu i pomagati.

Misionari diljem svijeta spremno su u videu, koji je nastao kao inicijativa nekoliko nacionalnih uprava Papinskih misijskih djela, poručili #WeAreStillHere – #JošSmoUvijekOvdje. Koliko je zapravo značajan njihov ostanak ondje gdje jesu i što time poručuju, ne samo onima kojima su poslani, nego i cijeloj Crkvi?

Već duže vremena živimo u duhovnoj distanci prema Bogu i prema bližnjima. To je urodilo bezosjećajnošću koja se u javnosti predstavlja kao pravo na privatnost. Takva distanciranost i opreznost prema bližnjima već dugo je stil našega života. Zabrinjavajuće je što to nikome ne smeta, nego se forsira. Sada se posebno forsira i na fizičkoj distanci tako da ćemo imati potpunu distancu. Duhovna je već dugo na snazi, a ova fizička zaživljava i sve češće čujemo da se trebamo na to naviknuti. Stoga nije nikakvo čudo što se sve živo odgađa za neka druga i bolja vremena, a komunicira se modernim sredstvima komunikacije preko zaslona, na daljinu. Tako su i naši misionari poslali poruku preko videa da se oni ne distanciraju. Oni ostaju, još uvijek smo ovdje. Ne distanciraju se od ljudi koji nemaju kuće dostojne čovjeka i obitelji jer je na Zapadu točno propisana kvadratura stana prema broju članova obitelji. Ne distanciraju se i ne odlaze od ljudi koji u tim trošnim kućicama nemaju električnu energiju, a onda niti TV, računalo, grijanje, kućanske aparate, mobitel... Nemaju niti priključenu vodu, a i onu koju imaju, moraju prokuhavati i ići po nju i po sat vremena. Nemaju niti koliko-toliko uređeno školstvo prema našim standardima. Slična situacija je i s bolnicama te drugim ustanovama i cestovnom infrastrukturom. O hrani sam već nešto rekao u prethodnom pitanju. Ovakvo stanje je doduše u seoskim sredinama u kojima naši misionari uglavnom djeluju. U gradu je situacija ipak puno povoljnija.

Misionari pokušavaju ublažiti i poboljšati stanje na svim razinama života. Zbog toga osim kateheze, gradnje crkava i kapela, grade također škole, dispanzere, različita savjetovališta... Poučavaju ih u svakodnevnim poslovima, zanatima i poljoprivredi. Jednostavno žele im olakšati život, učiniti ga dostojnim čovjeka i biti glasnici nade u izgledniju budućnost. Sve to rade svjesni da svakoga dana mogu podnijeti mučeničku smrt. Svake godine mučeničku smrt podnese između 30 i 40 misionara. Sve rečeno je odgovor zašto oni ostaju, a nama poruka da svoje živote malo pogledamo očima misionara i onih kojima oni služe.

 

Razgovarala: Josipa Prskalo

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Đakonsko ređenje na Prvu nedjelju došašća

Sarajevo,  Ned, 29. Stu. 2020.

Đakonsko ređenje na Prvu nedjelju došašća

U sarajevskoj katedrali, kardinal Puljić će za đakone će zarediti četvoricu bogoslova, a na Franjevačkoj teologiji nadbiskup Vukšić za đakone će zarediti devet franjevačkih bogoslova

Zavjetna Misa u Koraću

Koraće,  Ned, 15. Stu. 2020.

Zavjetna Misa u Koraću

Mlada nedjelja na Plehanu

Plehan,  Ned, 15. Stu. 2020.

Mlada nedjelja na Plehanu

Blagdan sv. Nikole Tavelića u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod,  Sub, 14. Stu. 2020.

Blagdan sv. Nikole Tavelića u Slavonskom Brodu

S. Ivka Lučić i s. Franciska Ivanović posjetile Misijsku središnjicu u Sarajevu

Sarajevo,  Pet, 27. Stu. 2020.

S. Ivka Lučić i s. Franciska Ivanović posjetile Misijsku središnjicu u Sarajevu

Nakon dvije godine provedene u misiji Rushoka (nadbiskupija Mbarara) prvi put su došle u rodni kraj

Intervju dr. Klare Ćavar u novome broju Glasa Koncila

Zagreb,  Pet, 27. Stu. 2020.

Intervju dr. Klare Ćavar u novome broju Glasa Koncila

Na temelju akademskih spoznaja i sudačke prakse sugovornica govori o suvremenim izazovima braka

Duhovne vježbe u Došašću s Papom, kardinalima i laicima

Vatikan,  Pet, 27. Stu. 2020.

Duhovne vježbe u Došašću s Papom, kardinalima i laicima

Adventske duhovne vježbe počinju svaki petak u 9 sati u Auli Pavla VI., gdje se održavaju opće audijencije srijedom

Održana jesenska korona Tuzlanskog dekanata

Morančani,  Pet, 27. Stu. 2020.

Održana jesenska korona Tuzlanskog dekanata

Susret je počeo Svetom misom u župnoj crkvi koju je predvodio mons. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije