Fra Stjepan Brčina, franjevac konventualac

Ljudi današnjice su se zaboravili radovati jer su zaboravili moliti


Zagreb,  Pon, 30. Studeni 2020.

Vrijeme došašća je vrijeme radosna iščekivanja svetkovine Božića. Ove godine, zbog aktualne pandemije koronavirusa, u mnogome će se razlikovati od prijašnjih godina. O tome smo razgovarali s fra Stjepanom Brčinom, franjevcem konventualcem Hrvatske provincije Sv. Jeronima, sa sjedištem u Zagrebu.

Fra Stjepan je rođen 14. veljače 1981. u Drijenči, kod Tuzle, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Najmlađi je od devetero djece svojih roditelja. Nakon završene osnove i srednje škole otišao je u Pulu gdje je kao aktivni vjernik laik upoznao franjevce konventualce te je 2006. ušao u samostan. Novicijat je započeo 2007. na Cresu, a prve zavjete položio je 2008. Filozofsko-teološki studij započeo je na KBF-u u Zagrebu, a dovršio u Rimu. Doživotne zavjete položio je 4. listopada 2011. Za đakona je zaređen u zagrebačkoj katedrali 2014., a sveti red prezbiterata podijelio mu je sam papa Franjo u bazilici Sv. Petra 26. travnja 2015. Trenutno obavlja niz službi u svojoj provinciji: definitor i egzator provincije, magister bogoslova, voditelj Provincijskog centra za duhovna zvanja. U glavnom gradu Hrvatske djeluje na Duhu Svetomu u crkvi Sv. Antuna te je pokretač ulične evangelizacije. Poznat je po radu s mladima i studentima te je i te kako prisutan na društvenim mrežama koje koristi kao sredstvo evangelizacije. Samo na Instagramu ga prati više od 16 000 osoba. S njim smo razgovarali o smislu adventa, pripravi za Božić u trenutcima pandemije koronavirusa, teškoćama i izazovima u ovogodišnjem došašću, duhovnim potrebama vjernika u aktualnom trenutku…

Poštovani fra Stjepane, ulazimo u još jedno vrijeme adventa, odnosno došašća. Izvorno su „adventom“ upravitelji rimskih pokrajina označavali iščekivanje imperatora. Jesu li vjernici današnjice svjesni što kroz došašće iščekuju?

Advent je posebno liturgijsko vrijeme za vjernike. Kroz vrijeme adventa Crkva vjernike usmjerava ka prosudbi vlastita života i djelovanja u svjetlu Božjega nauma s čovjekom. Riječ „advent“ dolazi iz latinskog jezika „adventus“ što znači dolazak, odnosno došašće. Došašće ima dvostruko usmjerenje: to je priprava za Božić koja je istodobno i priprava za drugi Kristov dolazak. Nažalost, imam dojam da nisu svi vjernici svjesni što kroz došašće iščekuju. Isus nas u evanđelju upozorava da smo u ovome svijetu, ali da nismo od njega, drugim riječima da se ne suobličujemo ovome svijetu. Međutim, pod velikim medijskim pritiskom mnogi vjernici su se prepustili medijskoj manipulaciji otvorivši se duhu ovoga vremena gubeći iz vida smisao i bit došašća. Umjesto ozbiljne duhovne priprave, advent je danas postao vrijeme divlje kupnje, a Božić vrijeme prejedanja da počinjemo graničiti s pristojnim i kulturnim ponašanjem. Poznata je ona Goebbelsova rečenica: „Laži, laži i samo laži i na kraju će laž postati istinom.“ To je osnovna metoda djelovanja medija i njihovih trgovačkih zaštitnika. Da bismo se što bolje pripremili kroz došašće te oduprli duhu ovoga vremena, za pokoru izaberimo šutnju. Neka moja pokora i priprema kroz ovo došašće bude šutnja i vrijeme kada neću slušati što drugi govore, nego ću uši i srce usmjeriti na Riječ Božju. „Obratite se, ne bojte se! Evo Boga vašega... da vas spasi!“ (Iz 35,4). Poziv obraćenja vrijedi za sva vremena. Ukoliko vjernik radi na svome obraćenju, onda možemo reći da je netko shvatio bit došašća.

Ima li mjesta za Boga u adventu zapadne civilizacije?

Sjećam se da sam negdje pročitao kako u nekim šoping centrima prodavače upozoravaju da kupcima kod čestitanja ne govore: „Sretan Božić“, nego: „Sretni blagdani“ kako ne bismo povrijedili druge. Sve više škola izbjegava božićne sadržaje, jaslice kao simbol Božića više nisu prikladne za škole i javne ustanove, umjesto da se pjeva Tiha noć, na sve strane odzvanjaju riječi pjesme Zvončići. Na televizijama se sve više puštaju tzv. prigodni filmovi, uglavnom o Djedu Božićnjaku i tako malo-pomalo Božić postaje praznik (nešto prazno), a sve manje blagdan. Prošle smo godine bili svjedoci zagrebačkog adventa na kojem je Orašar postao glavna figura i simbol došašća. Za one koji ne znaju, u Njemačkoj tradiciji figura orašara je simbol sreće koji tjera zle duhove. Takav Božić bez Boga, bez Isusa u jaslicama, nije Božić. Današnji čovjek je Isusa potisnuo iz svojih stanova, radnih mjesta, metropola i javnih trgova. Sve ovo nam govori kako se povijest ponavlja. Za Svetu Obitelj prije dvije tisuće godina nije bilo mjesta za prenoćiti, a i danas nema mjesta za njih. Postali smo čudaci koji obilježavaju, pripremaju se i slave nečiji rođendan, bez slavljenika.

Zbog aktualne pandemije koronavirusa koja je obilježila 2020., i sam će se advent bitno razlikovati od prijašnjih. Kako se najbolje pripraviti za njega u ovakvoj situaciji?

Živimo u vremenu blagostanja, imamo sve, ali nemamo vremena. Današnji čovjek samo juri, nema vremena za Boga, za sebe, za obitelj..., a život prolazi. Ova situacija s koronom nas je naučila da nađemo vremena, nažalost, prisilno nas je natjerala da se zaustavimo, da ne jurimo, i odjednom imamo vremena napretek. Sad kada imamo vremena, iskoristimo ga kvalitetno, a to znači povucimo se u molitvu. Za mene je najbolja priprema vrijeme odvojeno za molitvu. Čovjek koji zna moliti, on zna razgovarati s Bogom. Kroz molitvu mi ulazimo u zajedništvo s Bogom koji je ljubav. Ako sam u zajedništvu s Bogom koji je ljubav, onda ću i davati plodove ljubavi.

Svjedoci smo da se potrošački duh u vrijeme adventa sa Zapada sve više proširio i na naše krajeve. U većini europskih gradova ove godine će izostati blještavila Holiday marketa. Može li to dovesti do duhovne obnove našega društva i stavljanja naglaska na ono bitno?

Zasigurno da može pridonijeti isticanju onog bitnog, međutim ne očekujem ništa revolucionarno. Možda će ove godine izostati masovni odlazak u trgovine, ali primjećujemo sve veći marketing na internetu i poticaj na online šoping što znači da smo opet na istom. Do duhovne obnove našeg društva neće doći samo zbog toga što smo uvjetovani situacijom. Do duhovne obnove društva i pojedinca će doći onda kada dođe do promjene srca i mentaliteta. „Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“ (Mt 6,21).


Razgovarao: Dražen Kustura

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Postavljeni vitraji na filijalnoj crkvi Sv. Nikole Tavelića na Čepu

Busovača,  Sub, 23. Sij. 2021.

Postavljeni vitraji na filijalnoj crkvi Sv. Nikole Tavelića na Čepu

Nakon ugradnje prva tri vitraja na pročelju crkve (Sv. Nikola Tavelić, Sv. Franjo Asiški i Sv. Anto Padovanski), postavljeno je i ostalih devet.

Objavljena Papina poruka za Svjetski dan sredstava društvene komunikacije

Vatikan,  Sub, 23. Sij. 2021.

Objavljena Papina poruka za Svjetski dan sredstava društvene komunikacije

Papa: Valja ispričati istinski život, izići i susresti ljude

Papinska akademija za život: Neka i u distribuciji cjepiva pobjedi solidarnost

Vatikan,  Sub, 23. Sij. 2021.

Papinska akademija za život: Neka i u distribuciji cjepiva pobjedi solidarnost

Imunizacija je opće dobro za sve; valja izbjeći zakašnjenja posebno u siromašnim zemljama.

Međunarodna konferencija Katoličke biblijske federacije

Zagreb,  Sub, 23. Sij. 2021.

Međunarodna konferencija Katoličke biblijske federacije

Podregija Južne i Zapadne Europe te Srednjoeuropska podregija Katoličke biblijske federacije organizirala je 22. siječnja telekonferenciju o temi „Svjedočenje Evanđelja za život svih".