Dr. sc. don Emanuel Petrov

Duh Božji u nama pobjeđuje smrt i strah od smrti


Sarajevo,  Čet, 05. Studeni 2020.

Uz svetkovinu Svih Svetih i Dušni dan vjernici se na poseban način prisjećaju pokojnih, ali i razmišljaju o smrti. O ovim temama razgovarali smo s doc. dr. sc. don Emanuelom Petrovom, pročelnikom Katedre dogmatskog bogoslovlja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.

Dr. sc. don Emanuel Petrov

Dr. sc. don Emanuel Petrov

Dr. Emanuel Petrov rođen je 1976. u Zavidovićima (BiH) gdje je završio i osnovnu školu. U jesen 1991. pošao je u sjemenište Zmajević u Zadru i upisao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju gdje je 1995. i maturirao. Filozofsko-teološki studij završio je na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu i Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu gdje je 2000. diplomirao. Za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije zaređen je u splitskoj prvostolnici 2001. Tri godine službovao je kao stariji nadstojnik u Nadbiskupskom sjemeništu i kao vjeroučitelj u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji Don Frane Bulić u Splitu. U jesen 2004. upućen je na poslijediplomski studij na Katholisch-Theologishe Fakultät Sveučilišta Leopold-Franzens u Innsbrucku u Austriji, gdje je ma Institutu za dogmatsku teologiju 2008. doktorirao. Poslije toga pa do 2014. službovao je kao župnik u župi Sv. Jurja u Kaštel Sućurcu, a potom do danas u župi Sv. Petra Ap. na Priku u Omišu. Od 2015./'16. akademske godine izabran je u suradničko zvanje i zaposlen na radnom mjestu poslijedoktoranda iz područja humanističkih znanosti, polja teologije i grane dogmatske teologije na Katedri dogmatskog bogoslovlja na KBF-u u Splitu. Krajem 2019. izabran je u znanstveno zvanje docenta na istoj katedri, a od ožujka ove godine vrši službu i njezina pročelnika.

Poštovani don Emanuele, smrt ima posebno mjesto i pitanje u čovjekovoj svijesti već tisućljećima i kroz to vrijeme ljudi su davali različite odgovore. Što Katolička Crkva nudi kao odgovor?

Smrt je jedina istina zemaljskog života zajednička svim ljudima, svih vremena i staleža. Svaki život već od trenutka začeća u sebi nosi sigurnost da je odmjeren vremenom i da će se, ma koliko se grčevito borio, opirao i trajao, ipak jednom susresti sa svojim krajem u smrti. Tijekom života se mijenjamo, postižemo dostignuća, ostvarujemo uspjehe i trpimo gubitke, ali jedno je sigurno: svakodnevno starimo i, kako reče Sv. Franjo, približavamo se sestrici smrti. Vrijeme je uvijek ograničeno, a smrt je neumoljiva. Mori i prosjaka i bogataša. Bilo da joj pristupamo kao spasenju i dokončanju svog trpljenja ili pak kao kradljivcu koji nas nastoji nenadano zaskočiti, ona je vjekovima promatrana kao tjeskobna suprotnost životu i stvarnost koju po svaku cijenu treba odbiti ili barem odgoditi tražeći eliksir života i vječne mladosti. Svi pokušaji tehničkih dostignuća i cjelokupna zabrinutost čovječanstva nisu uspjeli čovjekovu životu nadodati niti jedan lakat, kako govori Isus u Matejevu evanđelju (6,27). Opravdano je stoga postaviti pitanje - odakle takav raskorak između stvarnosti ljudske smrtnosti i neprestane težnje prekoračiti prag vječnosti?

Odgovor na ovo pitanje može ponuditi samo Isus Krist, pravi Bog, ali i pravi čovjek. On objavljuje čovječanstvu dvostruku istinu. Prva je istina o čovjekovu iskonu, prije Adamova grijeha, kad je stvoren iz Božje neizmjerne ljubavi, a druga je istina o njegovoj konačnoj proslavi u vječnosti na koju je pozvan i kojoj je, u istom trenutku stvaranja, od svoga Stvoritelja usmjeren. Naime, Bog stvara čovjeka od praha zemaljskoga. On je, dakle, zemljanin, ali mu je u nosnice udahnuo dah života (hebr. ruah). Upravo ova činjenica izražava životnu silu koja djeluje u čovjeku i usmjerava ga prema vječnosti dok ne dosegne potpuno dioništvo na Božjem životu. Ta je istina utkana u dubini čovjekova srca, tom iskonskom središtu života te pripada biti ljudskog bića. Premda joj se čovjek usprotivio svojom slobodnom odlukom i iskonskim grijehom, ona ostaje trajan znak Stvoriteljeve vjernosti i čovjekova nepovrjediva dostojanstva. Iako su posljedice iskonskog grijeha čovjekova smrtnost i sklonost na grijeh, on trajno stremi prema vječnosti i svom potpunom samoostvarenju u zajedništvu s Bogom.

Fenomen onostranosti pokušava objasniti teološka disciplina eshatologija. Što se ukratko krije iza tog pojma?

Grčka riječ eshata označava posljednje stvari, a logos raspravu ili govor. Na temelju datosti objave, eshatologija promišlja o katoličkom shvaćanju "onostranosti", tj. čovjekovim posljednjim stvarima koje dolaze ili nakon njegova zemaljskog života ili na kraju cjelokupne povijesti svijeta i čovječanstva. U tom smislu eshatologija se dijeli na osobnu, opću i povijesno-kozmičku. Osobna eshatologija uključuje pitanja čovjekove smrti, posebnog i općeg suda, čistilišta i uskrsnuća mrtvih. Opća eshatologija govori o pitanjima pakla i raja, a povijesno-kozmička o pitanjima spasenja stvorena svijeta. Središte kršćanske eshatologije je nada konačnog spasenja svijeta i čovjeka i dioništvo na kraljevstvu Božjem koje će konačno biti ostvareno kroz čovjekovu smrt i uskrsnuće, Božji sud i drugi Kristov dolazak. U tom smislu kršćanska eshatologija stoji u središtu čovjekova života dajući mu smisao budući da polazi od događaja koji će uslijediti s našom eshatološkom budućnošću, upravo nakon smrti ili kraja povijesti.

Nerijetko se mogu čuti tvrdnje kako je smrt jednostavno kraj – kao dogorjela svijeća. Ako je tjelesna smrt kraj čovjekova života, koji bi konačni smisao imala sva čovjekova nastojanja i napori ovozemaljski život učiniti ljepšim i boljim?

Ukoliko je smrt potpuni i konačni kraj svega, čovjekov život je potpuno besmislen, a kršćani su najveći gubitnici. Međutim, ono što smatramo lijepim, dobrim i blaženim, ne može imati svoj izvor i mjerilo u sebi samome, nego je slika i prilika Onoga koji je jedini dobar, lijep, svet i blažen. Samo u usporedbi s njim je nešto dobro ili loše. Kao što je čovjek slika Božja, tako i vidljivi svijet odsijeva njegovom ljepotom i dobrotom. U tom smislu je čovjekova obveza svijetom i dobrima tako upravljati da on postane još ljepši. Papa Ivan Pavao II. govori u svojoj nastupnoj enciklici Redemptor hominis o tzv. „munus regaleu“. Riječ je o bitnom smislu čovjekova kraljevanja i vladanja nad svijetom, koji uključuje prvenstvo etike pred tehnikom, osobe pred stvarima i duha nad materijom. Cilj svega toga jest „više biti“, a ne „više imati“. Čovjek je danas pod vlastitim pritiskom, razaraju se energetske i materijalne zalihe, upropašćuje okoliš, širi bijeda, tjeskoba, nezadovoljstvo i gorčina. Sve su to simptomi moralnog nereda i smrti. Upravo zato je potrebna jedna „čovječna ekonomija“ i podizanje ekološke svijesti čuvanja prirode, o čemu danas i papa Franjo govori. U skladu s tim, mi kršćani vjerujemo da će na kraju povijesti i sav stvoreni svijet doživjeti svoju preobrazbu.

Na tragu prethodnog pitanja, postoji li način kako pobijediti strah od smrti?

Apsolutno da: vjera u Trojedinoga Boga: Oca po Sinu u Duhu Svetome, koji je spasenje i život čovjeka. To je jedini način kojim čovjek može pobijediti strah od smrti. Ili još bolje, vjera je jedina moguća preobrazba tuge u radost, plača u osmijeh, trpljenja u spokoj i smrti u život. U uvodnom razmišljanju smo se dotaknuli pitanja odakle smrt. Bog ju nije stvorio jer je on sam život i vječnost, u punom smislu te riječi. On stvara iz ljubavi darujući život i postojanje. A to je čista suprotnost ništavilu i smrti za koju se ipak čovjek opredijelio prvim grijehom. Tako je razorio iskonski sklad i svoju izvornu svetost i pravednosti. U Adamovu je grijehu sudjelovao cijeli ljudski rod koji od tada kroza svu povijest vapi za spasenjem u teškoj borbi protiv moći tame. Premda se Bog koji je, kako rekosmo, sama vjernost, ne raduje propasti živih i čovjeka nikada nije napustio, bilo je potrebno da se čovjek sam vrati svome Stvoritelju i plati otkupninu za svoj grijeh. Da je Bog pobijedio smrt bez sudjelovanja čovjeka, bilo bi to nasilno spašavanje, a Bog nije nasilnik. On poštuje čovjekovu slobodu, pa čak i onda kad mu se taj isti čovjek u lice usprotivi, prkosi i kaže: ne!

Cijela povijest Starog zavjeta ispunjena je osobama koje su zahvaćene od Duha Božjega, od praotaca Abrahama, Izaka, Jakova, preko Mojsija, sudaca, kraljeva i proroka. Svi su oni pozivali čovjeka na obraćenje Jahvi koji je nježnost sama i milosrđe.

Ipak, slomiti okove grijeha i smrti mogao je samo onaj koji nije bio podložan grijehu, a to je Isus Krist, Božji sin, pravi Bog i pravi čovjek. Svojim utjelovljenjem pod Marijinim srcem povezao se s cijelim čovječanstvom, sa svakim čovjekom, svih vremena i prostora, od početka svijeta do kraja vjekova. Upravo je zato njegova otkupiteljska žrtva, muka i smrt zadovoljština plaćena jednom za svagda, za svakog čovjeka. Njegovo je slavno uskrsnuće otvaranje vrata nebeskog života svakom čovjeku. Kristovo uzašašće u nebesku slavu je i naše uzdignuće i pružanje mogućnosti svakom čovjekovom tijelu da više ne bude podložno raspadljivosti, nego da živi proslavljeno u vječnosti s desne Očeve.

A da bismo bili sposobni prihvatiti tu ponudu vječnosti, svakom je tijelu darovan Božji život, Božja snaga, sila Duha Svetoga, Gospodina i Životvorca, kako ga častimo u Nicejsko-carigradskom vjerovanju. Duh Božji u nama pobjeđuje smrt i strah od smrti. On je počelo svakog života, onog iskonskog u stvaranju svijeta i čovjeka te onog konačnog u vječnosti. Ukoliko se čovjek otvori djelovanju punine darova Duha Svetoga ovdje na zemlji, postaje dionik Kristova križa, muke i smrti, ali i slavna uskrsnuća i dioništva na vječnom životu. Taj je proces započeo na prve Duhove kad je rođena Crkva i traje u njoj kao ponuda spasenja sve do kraja vjekova, kako bi u svakom čovjeku nad strahom i smrću pobijedili život i nada.


Razgovarala: Tina Matić

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Đakonsko ređenje na Prvu nedjelju došašća

Sarajevo,  Ned, 29. Stu. 2020.

Đakonsko ređenje na Prvu nedjelju došašća

U sarajevskoj katedrali, kardinal Puljić će za đakone će zarediti četvoricu bogoslova, a na Franjevačkoj teologiji nadbiskup Vukšić za đakone će zarediti osam franjevačkih bogoslova

Zavjetna Misa u Koraću

Koraće,  Ned, 15. Stu. 2020.

Zavjetna Misa u Koraću

Mlada nedjelja na Plehanu

Plehan,  Ned, 15. Stu. 2020.

Mlada nedjelja na Plehanu

Blagdan sv. Nikole Tavelića u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod,  Sub, 14. Stu. 2020.

Blagdan sv. Nikole Tavelića u Slavonskom Brodu

Kardinal Puljić pozitivan na koronavirus

Sarajevo,  Uto, 01. Pro. 2020.

Kardinal Puljić pozitivan na koronavirus

Kardinal osjeća blage simptome te se uz liječničku preporuku nalazi u kućnoj izolaciji

Čitajte s djecom! Četiri knjige u prigodnom paketu

Zagreb,  Uto, 01. Pro. 2020.

Čitajte s djecom! Četiri knjige u prigodnom paketu

Ako se dobre pouke utiskuju u dušu dok je još nježna, nitko ih neće moći izbrisati kada postanu kao otisci tvrdi, upravo kao vosak. (sveti Ivan Zlatousti)

Preminuo Karlo Vrbić, otac misionara fra Ivice

Zavidovići,  Uto, 01. Pro. 2020.

Preminuo Karlo Vrbić, otac misionara fra Ivice

Posljednji ispraćaj pokojnog Karla bit će u srijedu, 2. prosinca na Gradskom groblju u Zavidovićima u 14 sati, a Misa zadušnica služit će se odmah nakon ukopa u župnoj crkvi Sv. Josipa

Vatikan: Pokrenuta mrežna stranica posvećena enciklici „Fratelli tutti“

Vatikan,  Uto, 01. Pro. 2020.

Vatikan: Pokrenuta mrežna stranica posvećena enciklici „Fratelli tutti“

Stranica, ostvarena u suradnji s Uredom za komunikaciju, ima za cilj učiniti što dostupnijom poruku o bratstvu i socijalnom prijateljstvu sadržanu u enciklici